Rev-3245/2014-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3245/14-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, protiv prvotuženika M. G., iz D. i drugotuženika R. s. d.o.o. D., oboje zastupani po punomoćniku Ž. O., odvjetniku u S., radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1866/2013-2 od 16. lipnja 2014., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Kninu poslovni broj P-383/10 od 20. kolovoza 2013., u sjednici održanoj 27. listopada 2015.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužiteljice kao nedopuštena.

Tuženicima se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom je pod točkom I. izreke utvrđeno da je nekretnina oznake čest. zem. 753/15 u naravi oranica, upisana u zk. ul. 223 k.o. B. M. vlasništvo tužiteljice za cijelo, da je tužiteljica ovlaštena ishoditi uknjižbu prava vlasništva na toj nekretnini uz istovremeno brisanje tog prava s imena drugotuženika. Pod točkom II. izreke tužbeni zahtjev je odbijen u preostalom dijelu kojim je tužiteljica zatražila da se utvrdi suvlasnicom za 10/12 dijela čest.zgr.70 zk.ul.218 k.o. B. M. i za 2/4 dijela čest. zem. 753/11 zk. ul. 222 k.o. B. M., kao i njezin zahtjev za uknjižbu tog prava na predmetnim nekretninama u zemljišnim knjigama. Pod točkom III. izreke tužiteljici je naloženo naknaditi tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu od 18.157,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom.

Drugostupanjskom presudom je pod točkom I. izreke žalba tuženika uvažena te je prvostupanjska presuda preinačena u dijelu pod točkom I. izreke te presude na način da je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Pod točkom II. izreke žalba tužiteljice je odbijena kao neosnovana te je u dijelu pod točkom II. izreke prvostupanjska presuda potvrđena. Pod točkom III. izreke preinačena je odluka o parničnom trošku sadržana u točci III. izreke prvostupanjske presude te je tužiteljici naloženo naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 42.741,87 kuna.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivajući se na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku, navodeći da reviziju podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, jer smatra da odluka o sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Pritom predlaže ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno preinačenje pobijane presude na način da se tužbeni zahtjev prihvati.

Tuženici su podnijeli odgovor na reviziju, predlažući je odbiti.

Revizija nije dopuštena.

Obzirom na vrijednost predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske presude od 101.000,00 kunu, a budući da se ne radi o presudi donesenoj u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, te da drugostupanjska presuda nije donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP) – naime, drugostupanjski sud se u obrazloženju presude nije pozvao na odredbu čl. 373a ZPP-a pri čemu ni iz sadržaja obrazloženja te presude ne proizlazi da bi bila donesena temeljem te odredbe, a niti je pobijana presuda donesena u smislu čl. 373b st. 2. ZPP-a jer je donesena u sjednici vijeća bez održavanja rasprave pred drugostupanjskim sudom - protiv pobijane drugostupanjske presude nije dopušteno podnošenje revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi iz st. 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP-a).

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP-a jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži slijedeće elemente: određeno navedeno pravno pitanje (uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose), da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu te određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP-a.

U konkretnom slučaju tužiteljica je u reviziji postavila pitanje „da li je tuženik stekao (mogao steći) pravo vlasništva predmetnih nekretnina obzirom su iste ex lege vlasništvo Republike Hrvatske temeljem odredbi Zakona o zaštiti prirode te da li je moguće govoriti o originarnom stjecanju prava vlasništva nekretnina koje su na dan stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (1. siječnja 1997.) u zemljišnoj knjizi bile upisane društveno vlasništvo, a nije brisano prije stupanja Zakona na snagu“.

Međutim, pritom tužiteljica nije izložila razloge zbog kojih smatra da je pitanje koje postavlja u reviziji važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, tužiteljica u reviziji samo općenito navodi u da bi se u odnosu na naznačeno pravno pitanje „moglo očekivati da bi drugostupanjski sudovi o njemu mogli imati različita shvaćanja“.

Tako općenito navedeni razlozi zbog kojih revidentica smatra da bi se pravno pitanje trebalo u konkretnom predmetu smatrati važnim u smislu čl. 382. st. 2. ZPP-a nisu dovoljni za dopuštenost revizije, jer zbog nedovoljne određenosti revizijski sud nije u mogućnosti niti ocijeniti je li ispunjena pretpostavka za dopuštenost revizije u tom smislu.

Naime, da bi ti razlozi bili dovoljno određeni bilo bi potrebno u reviziji konkretno i određeno argumentirati zbog čega bi se mogla očekivati različita shvaćanja drugostupanjskih sudova o tom pitanju - što u konkretnom slučaju nije učinjeno.

Slijedom navedenog, revizija ne sadrži određeno navedene razloge na temelju kojih bi ovaj sud mogao pristupiti ocjenjivanju da li je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa iz tog razloga nije ispunjena navedena pretpostavka dopuštenosti revizije u smislu čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a.

Stoga je na temelju odredbe čl. 392.b st. 1. i 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Tuženicima nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer ta procesna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 166. st. 1. u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 27. listopada 2015.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.