Rev-246/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-246/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. Š. iz S., kojeg zastupa punomoćnik B. Š., odvjetnik iz P., protiv tuženika P. d.d. iz P., kojeg zastupa punomoćnik Z. M., odvjetnik iz S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja i tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Dubrovniku od 14. rujna 1998. godine broj Gž- 753/98, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Metkoviću od 6. ožujka 1998. godine broj P-685/94, u sjednici održanoj dana 27. rujna 2000. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Prihvaća se djelomično revizija tuženika, djelomično se preinačuje presuda Županijskog suda u Dubrovniku od 14. rujna 1998. godine broj Gž-753/98 u dosuđujućem dijelu i odluci o troškovima postupka, tako da se odbija tužbeni zahtjev u iznosu od 37.000,00 kn (preko iznosa od 53.000,00 kn) sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos.

Tužitelj je dužan naknaditi tuženiku troškove cijelog postupka u iznosu od 640,00 kn u roku od 15 dana.

U ostalom dijelu revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik platiti tužitelju 50.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, te mu naknaditi parnične troškove u iznosu od 6.900,00 kn, dok je ostali dio tužbenog zahtjeva odbijen.

Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je djelomično žalba tužitelja, a odbijena žalba tuženika, te je prvostupanjska presuda djelomično preinačena tako da je tuženik obvezan platiti tužitelju ukupno 90.000,00 kn sa zateznom kamatom od 6. ožujka 1998. godine do isplate, uz naknadu parničnih troškova u iznosu od 7.000,00 kn.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju su izjavili tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka glede odluke o troškovima, a tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Tužitelj je predložio preinačenje pobijane presude i prihvaćanje tužbenog zahtjeva u cijelosti, a tuženik je predložio ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta na ponovno suđenje sudu prvog stupnja ili preinačenje i odbijanje tužbenog zahtjeva, odnosno smanjenje dosuđenog iznosa.

Odgovori na reviziju nisu podneseni, niti se o izjavljenim revizijama izjasnio nadležni državni odvjetnik.

Revizija tužitelja nije osnovana.

Revizija tuženika je djelomično osnovana.

U provedenom postupku nije učinjena bitna povreda iz odredbi čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje ZPP), na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 386. ZPP.

Ne postoji ni bitna povreda na koju opisno upućuju navodi revizije tuženika tvrdnjom da mu je onemogućeno raspravljanje (čl. 354. st. 2. toč. 7. ZPP), a na koju je pobijanom presudom pravilno odgovoreno ukazivanjem na zakonito postupanje prvostupanjskog suda.

Nižestupanjski sudovi su utvrdili:

- da je tužitelj zbog dugogodišnje izloženosti utjecaju azbestne prašine na poslovima koje je radio kod tuženika obolio od profesionalne bolesti azbestoze pluća, koja je u početnom stadiju,

- da tužitelj ne boluje od drugih bolesti koje bi uzrokovale tegobe i promjene na plućima,

- da je zbog pada funkcije disanja i smanjenja difuzijskog kapaciteta pluća životna aktivnost tužitelja smanjena za 25%,

- da se radi o bolesti koja se razvija i nakon prestanka izloženosti štetnim utjecajima azbesta i azbestne prašine i može dovesti do najtežih posljedica (rak pluća),

- da kod tužitelja trajno postoji lakša bolnost mišića za disanje i u predjelu prsnog koša, čak i u stanju mirovanja, a pojačava se i kod manjih napora, te promjene vremena,

- da tužitelj trpi zabrinutost i strah zbog daljeg razvoja bolesti i konačnog ishoda, koji će se javljati i u buduće, a koji postoji u blagom stupnju 10-12 tjedana godišnje, a srednjem stupnju 2 tjedna godišnje.

Pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova o postojanju odgovornosti tuženika za naknadu štete tužitelju.

Naime, prema odredbi čl. 6. Zakona o zaštitu na radu ("Narodne novine", broj 19/83, 17/86 i 26/93) poslodavac je dužan naknaditi radniku štetu zbog profesionalnog oboljenja ako ne dokaže da je šteta nastala iz razloga koji ga oslobađaju odgovornosti (viša sila, radnja ili djelovanje treće osobe i krivnja radnika).

Tuženik, dakle, odgovara po principu uzročnosti, pa kada je u postupku utvrđeno da je tužitelj kao njegov radnik zbog rada u azbestnoj prašini profesionalno obolio od azbestoze, tada postoji i odgovornost tuženika za naknadu štete koju je tužitelj pretrpio i trpi kao posljedicu tog oboljenja. Tuženik nije dokazao postojanje nekog od razloga za isključenje njegove odgovornosti, niti se u reviziji poziva na takve razloge.

Osporavanjem utvrđenog stupnja oboljenja kod tužitelja, postojanja fizičkih bolova i tvrdnjom da postoje druga oboljenja pluća kod tužitelja, tuženik pobija činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, čiju pravilnost revizijski sud nije ovlašten ispitivati, jer se prema odredbi čl. 385. st. 3. ZPP revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Ocijenivši sve utvrđene okolnosti u smislu čl. 200. i 203. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96 i 112/99 - dalje ZOO) nižestupanjski sudovi su pravilno zaključili da te okolnosti opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za sve zatražene oblike nematerijalne štete.

Stoga je neosnovan prigovor tužitelja da su iznosi naknade prenisko odmjereni, te da su sudovi pogrešno primijenili odredbe čl. 203. ZOO.

Naime, nematerijalna šteta koja se u određenom obliku trajno ili trajnije ispoljava predstavlja jednu štetu, tako da dosuđena naknada obuhvaća i pretrpljenu štetu i onu štetu za koju je izvjesno da će prema redovnom tijeku stvari trajati i u budućnosti.

Time nije obuhvaćena nematerijalna šteta za koju nije izvjesno da će nastati u budućnosti, tako da svako pogoršanje zdravstvenog stanja u tom smislu predstavlja novu štetu.

Nasuprot tome, osnovan je prigovor tuženika da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo dosuđenjem previsokih iznosa naknade nematerijalne štete.

Po ocjeni ovog suda, kada se imaju u vidu sve pravno relevantne okolnosti, osobito jačina i trajanje fizičkih boli i straha, opseg smanjenja životne aktivnosti i pojavni oblici u kojima se to smanjenje svakodnevno očituje, kao i dob tužitelja (rođen 1956. godine), tada iznosi od 9.000,00 kn za pretrpljene fizičke boli, 7.000,00 kn za pretrpljeni strah i 37.000,00 kn za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti predstavljaju pravičnu novčanu naknadu za nematerijalnu štetu koju je tužitelj trpio i trpi.

Zbog toga je o reviziji tuženika u tom dijelu odlučeno na temelju čl. 395. st. 1. ZPP preinačenjem pobijane presude i smanjenjem dosuđene naknade na navedene iznose, te odbijanjem tužbenog zahtjeva preko tih iznosa.

U ostalom dijelu o reviziji tuženika odlučeno je na temelju čl. 393. ZPP, kao i o reviziji tužitelja u cijelosti, jer ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Odluka o parničnim troškovima donesena je na temelju čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 2. ZPP, a sukladno podnesenim zahtjevima za naknadu parničnih troškova i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Zbog preinačenja presude izmijenjen je razmjer uspjeha u sporu, tako da uspjeh tužitelja sada iznosi približno 40%. Troškovi tužitelja koji se odnose na zastupanje razmjerno postignutom uspjehu u sporu iznose 7.900,00 kn, a s troškovima vještačenja od 2.800,00 kn iznose ukupno 10.700,00 kn. Tuženiku pripadaju troškovi zastupanja razmjerno njegovom uspjehu u sporu u iznosu od 10.540,00 kn, a s troškovima vještačenja od 800,00 kn ukupno 11.340,00 kn.

Nakon prijeboja tužitelj je obvezan naknaditi tuženiku razliku u iznosu od 640,00 kn. U Zagrebu, 27. rujna 2000. godine.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.