Rev-2348/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2348/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i mr. Jasne Brežanski, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja N.K. iz Z., protiv tuženice "S. b. " d.d. S. - Poslovna jednica Z., koju zastupa direktor a ovoga punomoćnik B.R. dipl. pravnik, radi isplate, rješavajući reviziju izjavljenu od tuženika protiv pravomoćne presude i rješenja Okružnog suda u Zadru od 16. prosinca 1992. godine, br. Gž-427/92., kojom je djelomično odbijena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Zadru od 17. rujna 1992. godine, br. P-248/92., u sjednici održanoj dana 31. siječnja 1996. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženice "S. b. " d.d. odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Zadru od 17. rujna 1992. godine, br. P-248/92. suđeno je:

"I. Dužan je tuženi isplatiti tužitelju iznos od 6,512.960 HRD, na ime ispunjenja ugovorne obveze, sa kamatama na ovaj iznos po stopi utvrđenoj čl. 1. Zakona o visini stope zatezne kamate (koji je preuzet čl. 1. Zakona o preuzimanju Saveznih zakona iz oblasti financija kao Zakon Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 53/91), počev od 12. ožujka 1992. godine, do isplate, kao i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 71.163 HRD, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

II. Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva, kojim je tražio da mu tužena plati zatezne kamate na troškove ovog postupka."

Presudom i rješenjem Okružnog suda u Zadru od 16. prosinca 1992. godine, br. Gž- 427/92. odlučeno je:

"Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru od 17. rujna 1992. godine, br. P-248/92., u dijelu ukoliko se odnosi na zatezne kamate i parnični trošak i u tom dijelu predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, dok se u preostalom dijelu žalba tuženika odbija kao neosnovana i potvrđuje ista presuda prvostupanjskog suda pod toč. I izreke.

U odbijajućem a nepobijanom dijelu pod toč. II izreke presuda prvostupanjskog suda osteje neizmjenjena."

Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja u dijelu u kojem je odbijena žalba tuženice i prvostupanjska presuda potvrđena reviziju je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predložila da sud reviziju prihvati, pobijane presude ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak, a podredno da reviziju prihvati i pobijanu presudu preinači te naloži tužitelju da nadoknadi tuženici parnični trošak revizijskog postupka.

Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tuženice sud prvog stupnja dostavio je primjenom čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91. i 91/92. - dalje ZPP), na odgovor tužitelju i na izjašnjenje nadležnom državnom odvjetništvu.

Tužitelj nije odgovorio na izjavljenu reviziju tuženice, niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu, kao i pravilnost postupka koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud je ocijenio da ne postoji bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka revizijski sud pazi primjenom čl. 386. spomenutog zakona po službenoj dužnosti.

O svim ostalim procesnim povredama zbog kojih se može izjaviti revizija, bez obzira da li je riječ o povredama apsolutno ili relativno bitnog značenja, revizijski je sud ovlašten voditi računa jedino onda kada se revident na postojanje takvih povreda postupka u reviziji određeno i konkretno poziva.

Revidentica ne obrazlaže posebno niti jednu od takvih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, dakle revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije ostvaren.

Neosnovana je tvrdnja revidentice da je pobijana presuda zasnovana na pogrešnoj primjeni materijalnog prava te da se zbog toga ostvario revizijski razlog propisan čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP.

Sud prvog stupnja je utvrdio, a sud drugog stupnja ocijenio pravilnima utvrđenja suda prvog stupnja iz kojih proizlazi:

- da su stranke 11. rujna 1991. godine, zaključile ugovor o oročavanju dinarskih sredstava u iznosu od 2.909.790 tadašnjih dinara što je u vrijeme oročavanja predstavljalo dinarsku protuvrijednost iznosa od 223.830 DEM,

- da je ugovor o oročavanju dinarskih sredstava zaključen na rok od 6 mjeseci (od 11. 9. 1991. g. do 11. 3. 1992. g.),

- da je među strankama bila ugovorena "devizna klauzula" radi zaštite realne vrijednosti oročenih dinarskih sredstava vezivanjem za tečaj marke na dan dospjeća tj. 11. 3. 1992. g.,

- da je prema čl. 5. st. 2. ugovora po isteku ugovora tuženik trebao isplatiti tužitelju iznos iz čl. 1. ugovora uvećan za pripadajuće kamate (6%) izražene u DEM na dan dospjeća sve preračunato po srednjem tečaju DEM u dinarsku protuvrijednost,

- da je na dan dospjeća - 11. 3. 1992. g. tuženik bio u obvezi isplatiti dinarsku protuvrijednost 230.421 DEM što je iznosilo 15.438.251 HRD (15.438 kn), jer je na dan dospjeća srednji tečaj DEM bio 67 HRD,

- da je tuženica isplatila tužitelju iznos od 8.924.555 HRD-a (8.924,55 kn), te da je ostalo za isplatu još 6.513.696 HRD (6.513,69 kn).

Na tako utvrđeno činjenično stanje niži su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kad su ocjenili osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu 6.513,69 kn. Ugovorni odnos stranaka reguliran je ugovorom o oročenju kao vrsti ugovora o oročavanju depozitu, te je tuženica temeljem odredbe čl. 1035. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91 i 3/94. - dalje ZOO) u obvezi vratiti tužitelju deponirani novac, a prema uvjetima određenim ugovorom i to baš onim iz čl. 1. i 5. Ugovora, jer je ugovorima jasno ugovoreno pitanje primjene tečaja DEM.

Prema čl. 1. Ugovora dinarska vrijednost u času oročavanja označava se u protuvrijednosti u DEM, a temeljem st. 2. čl. 5. Ugovora upravo iznos uloga evidentno izražen u DEM (iz čl. 1. Ugovora) na dan dospijeća preračunava se prema važećem srednjem tečaju DEM, te vrši isplata u dinarskoj protuvrijednosti uz ugovorenu kamatu.

U vrijeme zaključenja ugovora dinarski ulog je bio obračunat i naznačen u toč. 1. aju 1 DEM 0 13 HRD u skladu s Odlukom o

Ugovora prema tada vežećem srednjem teč

formiranju tečaja dinara u 1991. godini koji propis je ostao na snazi i primjenjivao se kao republički propis temeljem Zakona o preuzimanju saveznih zakona iz oblasti financija koji se u Republici Hrvatskoj primjenjuje kao republički zakon ("Narodne novine", br. 53/91), a koja odredba je kogentne naravi.

Odlukom o uvođenju hrvatskog dinara kao sredstva plaćanja na teritoriju Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 71/91), koja je stupila na snagu 31. 12. 1991. g. propisano je da tečaj hrvatskog dinara prema stranim valutama utvrđuje Narodna banka Republike Hrvatske (toč. 11. st. 2. spomenute Odluke), koja je i donijela i Odluku o utvrđivanju tečaja hrvatskog dinara prema stranim valutama s primjenom od 1. 1. 1992. g. ("Narodne novine", br. 73/91). Srednji tečaj Narodne banke Republike Hrvatske na dan dospječa obveze na isplatu oročenog depozita - 11. 3. 1992. g. iznosio je 67 HRD-a pa su niži sudovi pravilno utvrdili postojanje obveze tuženice na isplatu iznosa od 6.513,69 kn tužitelju.

Pritom valja navesti da je pravilno pravno stajalište nižih sudova da interne odluke tuženice, koje reguliraju isplatu, odnosno obračun po dospjeću prema internoj tečajnoj listi banke (odluka tuženice od 23. listopada 1991. g.) ne mogu biti obvezujuće za tužitelja jer su donijete nakon zaključenja ugovora, pa bi njena primjena značila jednostranu izmjenu uvjeta ugovora zaključenog među strankama što nije dopušteno.

Zbog navedenih je razloga ovaj sud ocijenio da se u ovoj pravnoj stvari nije ostvario niti jedan od revizijskih razloga na koje sud pazi po službenoj dužnosti ni revizijski razlozi koje revident navodi u reviziji, te je revizija tuženice primjenom čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 31. siječnja 1996.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.