Rev-2633/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2633/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. B. iz Z., zastupane po punomoćniku M. Ž., odvjetniku iz Z., protiv tuženice Lj. b. d.d. iz Lj., Glavna filijala Z., zastupane po punomoćniku M. P., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-6246/09-2 od 14. lipnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-3956/08-15 od 2. lipnja 2009., u sjednici održanoj 18. kolovoza 2015.,

r i j e š i o j e :

Revizija tuženice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je tuženici naloženo platiti tužiteljici "na ime devizne štednje" 23.731,22 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate s pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama računatim na taj iznos od 8. kolovoza 1994. pa do isplate te naknaditi joj trošak parničnog postupka od 21.350,00 kn. Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju „zbog razloga označenog u čl. 382. st. 2. t. 3. i 4. Zakona o parničnom postupku, jer odluka o sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnost građana, što u ovom slučaju uključuje i ravnopravnost pravnih osoba.“ Predlaže da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbama čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst - dalje: ZPP-a), a koje se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 57/11) i odredbom čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 25/13) primjenjuju na ovaj spor, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude (dalje: izvanrednu reviziju) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

U takvoj (izvanrednoj) reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Predmet spora u revizijskom stupnju zahtjev je na obvezivanje tuženice isplatiti tužiteljici 23.731,22 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate s pripadajućim zateznim kamatama, a sve na temelju Ugovora o novčanom depozitu i devizne štednje po deviznoj štednoj knjižici broj …, otvorenoj kod tuženice.

Drugostupanjski sud je zahtjev tužiteljice ocijenio osnovanim i (potvrđivanjem prvostupanjske presude) prihvatio uz osnovno i odlučno shvaćanje da tužiteljici pripada pravo na isplatu utuženog iznosa obzirom da je vlasnica predmetne štedne knjižice s „a vista“ štednjom i saldom (na dan 8. kolovoza 1994.) od 23.731,22 EUR-a, odnosno obzirom da je tu štednu knjižicu tužiteljici izdala tuženica - čime je, u smislu odredbe čl. 1035. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163 st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05), između stranaka sklopljen Ugovor o novčanom depozitu - u smislu kojeg tužiteljica (kao deponent) može tim sredstvima raspolagati u svakom trenutku (sukladno odredbi čl. 1038. st. 2. ZOO-a). Ujedno je otklonio prigovor tuženice o nemogućnosti ispunjenja utužene obveze u smislu odredbe čl. 137. st. 1. ZOO-a.

Tuženica je reviziju podnijela na temelju odredbe čl. 382. st. 2. t. 3. ZPP-a i navela da je podnosi „jer su pravna shvaćanja Velikog vijeća Europskog suda za ljudska prava mjerodavna u svezi primjene načela međunarodnog prava i primjene mjerodavnih odredaba ratificiranih i objavljenih međunarodnih ugovora koji su dio pravnog poretka Republike Hrvatske i tuženik smatra da to pravno shvaćanje Evropskog suda za ljudska prava koje je mjerodavno za ovaj spor a koje u svojoj presudi iznosi Veliko vijeće Europskog suda za ljudska prava predstavljaju razlog da Vrhovni sud Republike Hrvatske promjeni svoja shvaćanja“.

Reviziju tuženice valja razmotriti u svijetlu shvaćanja:

- da navedene odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a predviđaju postojanje u reviziji određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se revizija podnosi i naznaku različite sudske prakse ili one koju bi trebalo promijeniti, odnosno postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem drugog suda ili sudskom praksom te novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda, a sve obzirom da bi tek tada (dakle: ako je „došlo do odstupanja od ustaljene sudske prakse“ ili postoje razlozi da se ona promijeni) revizijski sud mogao ujednačavati primjenu zakona i preispitati sudsku praksu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), s time što predviđaju i da se u reviziji izlože i shvaćanja iz već donesenih i konkretiziranih sudskih odluka koja bi trebalo ujednačavati jer su različita,

- da revizijski sud nije ovlašten sam nalaziti donesene sudske odluke koje bi odgovarale shvaćanju revidenta ili kreirati sadržaj izvanredne revizije u navedenom smislu te spomenutog pitanja i spomenute razloge ili razloge zbog kojih bi „trebalo ujednačavati primjenu prava“, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se to pitanje i ti razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova i očekivanoj praksi - budući da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po izvanrednoj reviziji izgubila svaka granica između nje i redovne revizije podnesene samo zbog pogrešne primjene procesnog ili materijalnog prava, dok bi se sam doveo u situaciju da određuje razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji revidenta.

U konkretnom slučaju, navodi tuženice u reviziji u suštini svode se samo na isticanje razloga (obrazloženja) njezina shvaćanja da je u postupku pogrešno primijenjeno materijalno pravo - sve prema utvrđenom činjeničnom stanju i onome koje je (prema revidentici) trebalo utvrditi, odnosno samo na izlaganje shvaćanja da je tužbeni zahtjev trebalo odbiti - pozivom na shvaćanja Velikog vijeća Europskog suda za ljudska prava u presudi Maresti protiv Republike Hrvatske broj 55759/07 od 25. lipnja 2009. te u predmetima Kovačić i drugi protiv Republike Slovenije broj 44574/98, 45133/98 i 48316/99, Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1290/2003 od 19. lipnja 2009., Rezoluciju Parlamentarne skupštine Vijeća Europe broj 1410/2004 te posebno na mišljenje suca R. u predmetu Kovačić i drugi protiv Slovenije i na Aneks C Ugovora o pitanjima sukcesije potpisanog u Beču 29. lipnja 2001.

Međutim, izvanredna revizija se u smislu odredaba čl. 382. st. 2. ZPP-a ne može s uspjehom podnijeti samo pozivom na to da je u parnici trebalo drugačije ocijeniti određene okolnosti činjeničnog značaja i drugačije primijeniti materijalno pravo (primjenu kojeg se u reviziji sugerira), odnosno na to da je shvaćanje drugostupanjskog suda izraženo u pobijanoj presudi o osnovanosti tužiteljičinog zahtijeva protivno shvaćanju revidentice - sve da je ona u pravu u odnosu na to shvaćanje, a sve obzirom na već navedeno: izvanredna revizija se može podnijeti samo ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni - i to pitanja koje u reviziji treba biti određeno formulirano. Polazeći od prethodno navedenog, a budući da podnesena revizija ne sadrži niti jedno određeno formulirano pravno pitanje zbog kojeg se podnosi - a u svezi kojeg pitanja bi ovaj sud mogao izraziti svoje načelno shvaćanje (odgovor) i shvaćanje koje ne bi bilo važno samo za konkretnu pravnu poziciju revidentice i odluku o konkretnom sporu već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (jer isticanje činjeničnih i pravnih shvaćanja - primjenu kojih revidentica sugerira, sve s izrazom nezadovoljstva što je zahtjev tužiteljice ocijenjen osnovanim i osporenom presudom prihvaćen, ne može nadomjestiti takvo pitanje - postojanje kojeg pitanja izvanrednu reviziju iz odredaba čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a upravo i razlikuje od redovne revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a), valja prihvatiti da revizija tuženice nije sastavljena u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a i ne ispunjava pretpostavke za njezinu dopuštenost.

Stoga je reviziju tuženice valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP-a).

Zagreb, 18. kolovoza 2015.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.