Rev-2836/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2836/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. i M. L., oboje iz S., koje zastupa E. D., odvjetnik u Š., protiv tuženika NK Z. S. D. i A. M., svi iz Z., koje zastupa M. H., odvjetnik u H., radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 12. listopada 1994. godine, br. Gž 2585/94, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Starom Gradu od 27. lipnja 1994. godine, br. P 829/97, u sjednici održanoj dana 10. veljače 2000. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja obvezan je tuženik NK Z. platiti tužiteljima iznos od 13.449,15 kn odnosno protuvrijednost od 35.392 DEM zajedno s kamatama i parničnim troškom dok je protiv tuženika S.D. i A.M. tužbeni zahtjev odbijen.

Sud drugog stupnja potvrdio je presudu suda prvoga stupnja u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev protiv prije navedene dvojice tuženika dok je u preostalom dijelu u kojem je tuženik NK Z. dužan platiti tužiteljima prije navedeni iznos rješenjem ukinuo tu presudu i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud ukine presudu suda drugoga stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tuženici nisu odgovorili na reviziju, a ni Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Protivno tvrdnji u reviziji u dosadašnjem postupku nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene u čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku - ZPP, jer ovaj sud ispitujući pobijanu presudu nije našao da o odlučnim činjenicama postoji proturiječnost između onoga što se u razlozima presude navodi u sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Revident u reviziji ne navodi konkretno u čemu se to proturiječje i sastoji.

Zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja revizija nije dopuštena (čl. 385. st. 3. ZPP).

U ovom stadiju postupka ostalo je sporno da li su tuženici S.D. i A.M. obvezani tužiteljima kao izvođačima radova na izgradnji nogometnog igrališta NK Z. (čl. 600. Zakona o obveznim odnosima) platiti za izvršne radove.

Sud prvog stupnja je utvrdio da su spomenuti tuženici bili članovi izvršnog odbora Nogometnog kluba Z. i da su kao takvi, tj. kao osobe ovlaštene za zastupanje spomenutoga kluba pregovarali s tužiteljima u vezi s izvođenjem konkretnih radova.

Na temelju tih činjenica sudovi nižega stupnja su pravilno zaključili da su ti tuženici sudjelovali u navedenim pregovorima za račun tuženika NK Z. odnosno da nisu to činili u svoje ime i za svoj račun. Stoga su ti sudovi temeljem odredbe čl. 85. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima pravilno odlučili da spomenuti tuženici nisu pasivno legitimirani u ovom sporu, budući da su prije spomenuti ugovor o djelu zaključili s tužiteljima u svojstvu zastupnika tuženika NK Z.. Neosnovano tužitelji u reviziji ističu da su se spomenuti tuženici njima obvezali ispuniti obvezu NK Z., jer bi takva obveza spomenutih tuženika postojala u slučaju da su oni s tužiteljima zaključili ugovor o jamstvu u pismenoj formi (čl. 997. i 998. Zakona o obveznim odnosima), što u konkretnom slučaju tužitelji i ne tvrde.

Iz navedenih razloga su sudovi nižega stupnja pravilno primijenili materijalno pravo, pa je stoga reviziju kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 10. veljače 2000.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.