Revr-1348/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1348/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak-Radej, Gordane Gasparini, Jasne Guštek i mr. sc. Jadranka Juga, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Š. G. iz V. G., koju zastupa D. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika Grada Zagreba, kojeg zastupa punomoćnica V. P., odvjetnica u Odvjetničkom društvu P., R., L. & P. iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-2061/08 od 24. ožujka 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pr-2726/08-27 od 18. lipnja 2008., u sjednici održanoj 11. studenoga 2009.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

r i j e š i o j e:

II. Odbacuje se revizija tuženika u odnosu na pravno pitanje koje se odnosi na troškove parničnog postupka kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 11.175,29 kn s pripadajućom zateznom kamatom koja teče na određene mjesečne iznose do isplate pobliže označene u izreci prvostupanjske presude (toč. I. izreke).

Ujedno je naloženo tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.847,30 kn s pripadajućom zateznom kamatom.

Drugostupanjskom presudom odbijene su kao neosnovane žalbe tužitelja i tuženika i potvrđena je u cijelosti presuda suda prvog stupnja.

Protiv te drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a to su:

1. je li sporazumom postignutim u postupku mirenja od 10. ožujka 2004. u vezi usklađivanja osnovice i stalnog dodatka na plaću stavljena izvan snage odredba čl. 48. KU/99 i

2. u pogledu dosuđenja parničnog troška sukladno vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedinih parničnih radnji.

Tuženik u reviziji predlaže da se tužiteljica u cijelosti odbije s tužbenim zahtjevom uz naknadu cjelokupnog parničnog troška, podredno da se ukinu obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tuženika nije osnovana u odnosu na glavno potraživanje, a u dijelu koji se odnosi na parnični trošak nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 392. a) st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 84/08) revizijski je sud ispitao pobijanu presudu u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao zaposlenika tuženika isplata razlike plaće prema odredbi čl. 48. Kolektivnog ugovora za zaposlene u Gradskoj upravi Grada Zagreba (dalje: KU) za razdoblje od siječnja 2004. do rujna 2004.

Sporno je u revizijskoj fazi postupka je li zaključak sa sastanka od 10. ožujka 2004. u postupku mirenja imao za cilj samo korekciju osnovice ili je imao značenje izmjene čl. 48. KU, a u smislu odredbe čl. 206. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01 i 114/04) sada odredbe čl. 217. st. 2. pročišćenog teksta Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 137/04).

Odredba čl. 48. KU glasi:

„Osnovna je plaća zbroj umnoška osnovice i koeficijenta karakteristične skupine poslova i zadaća u koju je razvrstano radno mjesto na koje je zaposlenik raspoređen, stalnog dodatka i dodatka na staž.

Ugovorne strane su sporazumne da osnovica i stalni dodatak zaposlenika ne mogu iznositi manje od 55% prosječne mjesečne plaće po zaposleniku u gospodarstvu Grada Zagreba u mjesecu koji prethodi mjesecu na koji se plaća odnosi prema zadnjem podatku Gradskog zavoda za planiranje, razvoj grada i zaštitu okoliša, Odjela za statistiku.

Ugovorne su strane sporazumne da se zaposlenicima u upravnim tijelima plaća isplaćuje od dana sklapanja ovog ugovora do prvog usklađivanja osnovice i stalnog dodatka koja je isplaćivana prema osnovama i mjerilima koje su vrijedile na dan sklapanja tog ugovora.

Ugovorne su strane sporazumne da će pri usklađivanju prijedloga proračuna za slijedeću godinu, pregovarati o usklađivanju osnovice i stalnog dodatka iz st. 2. ovog članka.“

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je od 1. lipnja 1999. na snazi KU sklopljen između tuženika kao poslodavca i Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske,

- da je tužiteljica prema odredbi čl. 48. KU do prvog usklađivanja osnovice plaće i stalnog dodatka na plaću primala plaću prema osnovama i mjerilima koje su vrijedile na dan stupanja na snagu KU,

- da je u postupku mirenja između tuženika i Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske zaključen 10. ožujka 2004. između ostalog povećana 1. siječnja 2004. osnovica za obračun plaće u iznosu od 5,8%.

Ovaj sud u cijelosti prihvaća stajalište nižestupanjskih sudova da zaključkom od 10. ožujka 2004. u postupku mirenja nije izmijenjen čl. 48. KU, već je istim izvršeno samo usklađivanje osnovice i dodatka na plaću u smislu čl. 48. st. 3. KU, a samim time došlo je i do primjene zaštitne klauzule iz čl. 48. st. 2. KU, prema kojoj se tuženik obvezao isplaćivati plaću po osnovici koja ne može biti manja od 55% prosječne mjesečne plaće po zaposleniku u gospodarstvu Grada Zagreba u mjesecu koji prethodi mjesec na kojeg se plaća odnosi. Zbog toga je tuženik u razdoblju nakon povećanja osnovice i dodatka na plaću bio dužan isplatiti tužiteljici plaću po osnovici najmanje 55% prosječne mjesečne plaće po zaposleniku u gospodarstvu grada u mjesecu koji prethodi mjesecu na koji se plaća odnosi.

Stoga nije prihvatljivo stajalište tuženika da bi navedenim zaključkom došlo do izmjene cijelog čl. 48. KU, odnosno da bi time bila derogirana i primjena odredbe čl. 48. st. 2. KU, pa je stoga pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice. Stranke iz KU pregovarale su samo o povećanju osnovice i stalnog dodatka u svezi toga su se sporazumjele, čime nisu stavile izvan snage odredbu čl. 48. KU.

Drugo pravno pitanje koje iznosi tuženik u reviziji tiče se odluke o troškovima postupka, konkretno obračuna troškova parničnog postupka prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedinih parničnih radnji. To pravno pitanje tuženik obrazlaže time da odluka nije utemeljena na pravnom shvaćanju koje je već zauzeo revizijski sud, a prema kojem kod odlučivanja o naknadi parničnog troška je mjerodavna vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje.

Ovaj sud, međutim ne nalazi da bi drugostupanjski sud odlučujući o troškovima postupka zauzeo suprotno stajalište, odnosno stajalište koje nije podudarno s navedenim stajalištem revizijskog suda.

Okolnost da je prema mišljenju tuženika obračun troškova pogrešno izvršen, nije od utjecaja na podudarnost pravnog shvaćanja u naprijed izloženom smislu.

Zbog toga nisu ispunjene pretpostavke u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a, jer se pitanje koje revident navodi u reviziji ne može smatrati važnim pravnim pitanjem za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Slijedom navedenog, a na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu u odnosu na glavno potraživanje, a u odnosu na pravno pitanje koje se odnosi na obračun troškova parničnog postupka na temelju odredbe čl. 392. st. 2. ZPP-a odbaciti kao nedopuštenu.

U Zagrebu, 11. studenoga 2009.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.