Croatian court dismisses creditor's appeal, ruling a settlement lacks enforceability without explicit enforcement clause.
Legislator summary
AI generatedThe County Court in Rijeci dismissed the creditor's appeal against a lower court's refusal to enforce a monetary claim based on a settlement agreement. The creditor argued the settlement was an enforceable title and that denying enforcement violated their right of access to court under the ECHR. The court held that the settlement lacked an explicit enforcement clause as required by the Enforcement Act, meaning it could not serve as a direct basis for enforcement proceedings.
Legislator headnote
AI generatedčl. 22. OZ-a; čl. 23. toč. 6. OZ-a; čl. 13. st. 1. i 2. Zakona o mirenju: A settlement agreement concluded in mediation proceedings constitutes an enforceable title only if it contains a specific clause granting the creditor the right to immediate compulsory enforcement upon the debtor's explicit consent.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Posl. br. Gž-1359/2016-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja I. P., vlasnika uslužnog obrta C. z. d. t. O. Z., OIB:…, zastupanog po punomoćnici L. M.-P., odvjetnici iz Z., protiv ovršenika B. d.o.o. O., OIB:…, radi ovrhe na novčanim sredstvima, rješavajući žalbu ovrhovoditelja, izjavljenu protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Osijeku, posl. br. 67. Ovr-3874/2016-2 od dana 21. listopada 2016. god., dana 08. prosinca 2016. god.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana te se p o t v r đ u j e rješenje Općinskog suda u Osijeku, posl. br. 67 Ovr-3874/2016-2 od dana 21. listopada 2016. god.
Obrazloženje
Uvodno citiranim rješenjem odbijen je prijedlog za ovrhom na novčanim sredstvima dostavljen prvostupanjskom sudu dana 13. listopada 2016. god.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („NN“ 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11 i 25/13, u daljnjem tekstu ZPP) koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („NN“ 112/12,25/13,93/14 i 55/16, u daljnjem tekstu OZ).
U podnesenoj žalbi u bitnome tvrdi da je prvostupanjski sud trebao udovoljiti njegovom prijedlogu za ovrhom te da je nagodba od dana 20. travnja 2015. god. ovršna isprava. Tvrdi da je odbijanjem prijedloga za ovrhu povrijeđeno njegovo pravo na pristup sudu iz Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda jer da ovrhovoditelj nema drugog načina namirenja predmetne tražbine.
Žalba nije osnovana.
Pravilno je prvostupanjski sud sadržajnom primjenom odredbe čl. 22. OZ-a odbio prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave jer nagodba sklopljena u postupku mirenja između stranaka ovog postupka, dana 20. travnja 2016. god., nije ovršna isprava.
Naime, u smislu odredbe čl. 23. toč. 6. OZ-a ovršna isprava je između ostaloga nagodba sklopljena u postupku mirenja sklopljena u skladu s odredbama zakona kojim se uređuje postupak mirenja.
Odredbom čl. 13. st. 1. i 2. Zakona o mirenju („NN“ broj 18//11, u daljnjem tekstu ZM) propisano je da je nagodba koja je sklopljena u postupku mirenja ovršna isprava ako je u njoj utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi te ako sadrži izjavu obvezanika o neposrednom dopuštenju ovrhe (klauzulu ovršnosti) kojom obveznik izričito pristaje da se na temelju nagodbe radi ostvarenja dužne činidbe nakon dospjelosti obveze može neposredno provesti prisilna ovrha. Propisano je i da klauzula ovršnosti može biti sadržana i u posebnoj ispravi.
Budući da predmetna nagodba sklopljena u postupku mirenja ne sadrži klauzulu ovršnosti u smislu da ovršenik izričito pristaje da se na temelju nagodbe radi ostvarenja dužne činidbe nakon dospjelosti obveze može neposredno provesti prisilna ovrha, te da nije dostavljena posebna isprava s klauzulom ovršnosti, predmetna nagodba nije ovršna isprava te se temeljem nje ne može zahtijevati neposredna provedba ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika.
Neosnovana je tvrdnja žalitelja da je povrijeđen u pravima iz čl. 6. i 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te čl. 1. Protokola uz Konvenciju jer da mu je u bitnome onemogućen pristup sud. Ovrhovoditelju nije onemogućen pristup sudu jer bi u parničnom postupu (tužbom za isplatu) mogao ostvariti pravo na namirenje predmetne tražbine.
Iz naprijed navedenih razloga neosnovane su i sve ostale žalbene tvrdnje.
Stoga je primjenom odredbe čl. 380. st. 1. toč. 2. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 21. st.1. OZ-a, odlučeno kao u izreci.
U Rijeci, dana 08. prosinca 2016. god.
S U T K I N J A
Brankica Malnar
OPĆINSKI SUD U OSIJEKU
Vraćamo vam spis sa pet (5) istovjetnih primjeraka odluke suda drugog stupnja.