Legislator Case Law & Legislation
Rev-1434/1999-2 AI generated

Rev-1434/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-1434/1999-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednice vijeća, te Tome Gložinića, Damira Mratovića, mr.sc. Olge Jelčić i Ivke Zlokić, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja A. d.o.o. za arhitektonske i inženjerske djelatnosti, tehničko savjetovanje, računovodstvo i trgovinu iz K., koga zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u K. protiv tuženika I. B. iz D. R., koga zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik u Z., radi isplate, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Karlovcu od 7. siječnja 1999. godine, br. Gž- 841/98 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 27. srpnja 1998. godine, br. P-642/98, u sjednici održanoj dana 18. travnja 2002. godine

Legislator headnote

AI generated

Rev-1434/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Po ocjeni ovog revizijskog suda na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo. Naime, obveza tuženika na ispunjenje ugovora proizlazi iz odredbe čl. 17. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99) prema kojoj su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje. Budući je utvrđeno da tuženik nije podmirio obvezu iz sklopljenog ugovora, zakonito mu je naloženo njezino ispunjenje.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1434/99-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednice vijeća, te Tome Gložinića, Damira Mratovića, mr.sc. Olge Jelčić i Ivke Zlokić, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja A. d.o.o. za arhitektonske i inženjerske djelatnosti, tehničko savjetovanje, računovodstvo i trgovinu iz K., koga zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u K. protiv tuženika I. B. iz D. R., koga zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik u Z., radi isplate, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Karlovcu od 7. siječnja 1999. godine, br. Gž- 841/98 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 27. srpnja 1998. godine, br. P-642/98, u sjednici održanoj dana 18. travnja 2002. godine

p r e s u d i o j e

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 16.354,80 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 18% godišnje koja teče od 24. kolovoza 1997. godine pa do isplate, kao i naknaditi mu parnični trošak od 4.680,00 kn, sve u roku od 15 dana.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Tuženik je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Tužitelj nije podnio odgovor na reviziju niti se o njoj izjasnio nadležni državni odvjetnik.

Revizija nije osnovana.

U reviziji je tuženik istakao da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo, budući da iz provedenog dokaznog postupka ne slijedi obveza tuženika na isplatu utuženog iznosa, s obzirom da je tuženik isplatio tužitelju iznose od 4.285,53 kn i 5.857,50 kn. Uz to je tuženik naveo da su nižestupanjski sudovi trebali izvršiti prijeboj tužiteljeve tražbine s njegovom – tuženikovom prema tužitelju po osnovi naknade pretrpljene štete zbog nesavjesnog rada tužitelja.

U prvostupanjskom postupku je utvrđeno da je tuženik prema ugovoru od 1. rujna 1994. godine angažirao tužitelja za obavljanje nadzora nad izvođenjem radova na njegovoj građevini i za razradu projekta konstrukcije s armaturnim nacrtima. Plaćanje je ugovoreno u iznosu od 25 DM u kunskoj protuvrijednosti po jednom satu rada. Nadalje je utvrđeno da je tuženik za izvršene radove isplatio tužitelju po računu br. 02-53 od 26. listopada 1994. godine iznos od 4.285,53 kn, a uplaćeni iznos od 5.857,50 kn obračunat je u specifikaciji utrošenih sati od 8. kolovoza 1997. godine, ali i nakon toga da ostaje dugovanje tuženika tužitelju u iznosu od 16.354,80 kn. Tako utvrđeno činjenično stanje u potpunosti je prihvatio i drugostupanjski sud.

Po ocjeni ovog revizijskog suda na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo. Naime, obveza tuženika na ispunjenje ugovora proizlazi iz odredbe čl. 17. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99) prema kojoj su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje. Budući je utvrđeno da tuženik nije podmirio obvezu iz sklopljenog ugovora, zakonito mu je naloženo njezino ispunjenje.

Prigovor prijeboja svoje tražbine prema tužitelju s tražbinom tužitelja prema njemu tuženik nije stavio do zaključenja glavne rasprave, već tek u žalbi protiv prvostupanjske presude. Prema odredbi čl. 352. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99 - dalje ZPP) prigovor radi prebijanja koji nije iznesen pred prvostupanjskim sudom ne može se iznositi u žalbi, zbog čega drugostupanjski sud pravilno nije uvažio izneseni prigovor prijeboja.

Kako u postupku koji je prethodio reviziji tuženika nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), a materijalno pravo je pravilno primijenjeno, revizija tuženika odbijena je kao neosnovana temeljem čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 18. travnja 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić, v. r.