Rev-1434/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednice vijeća, te Tome Gložinića, Damira Mratovića, mr.sc. Olge Jelčić i Ivke Zlokić, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja A. d.o.o. za arhitektonske i inženjerske djelatnosti, tehničko savjetovanje, računovodstvo i trgovinu iz K., koga zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u K. protiv tuženika I. B. iz D. R., koga zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik u Z., radi isplate, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Karlovcu od 7. siječnja 1999. godine, br. Gž- 841/98 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 27. srpnja 1998. godine, br. P-642/98, u sjednici održanoj dana 18. travnja 2002. godine
Legislator headnote
AI generatedRev-1434/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Po ocjeni ovog revizijskog suda na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo. Naime, obveza tuženika na ispunjenje ugovora proizlazi iz odredbe čl. 17. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99) prema kojoj su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje. Budući je utvrđeno da tuženik nije podmirio obvezu iz sklopljenog ugovora, zakonito mu je naloženo njezino ispunjenje.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1434/99-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednice vijeća, te Tome Gložinića, Damira Mratovića, mr.sc. Olge Jelčić i Ivke Zlokić, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja A. d.o.o. za arhitektonske i inženjerske djelatnosti, tehničko savjetovanje, računovodstvo i trgovinu iz K., koga zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u K. protiv tuženika I. B. iz D. R., koga zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik u Z., radi isplate, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Karlovcu od 7. siječnja 1999. godine, br. Gž- 841/98 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 27. srpnja 1998. godine, br. P-642/98, u sjednici održanoj dana 18. travnja 2002. godine
p r e s u d i o j e
Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 16.354,80 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 18% godišnje koja teče od 24. kolovoza 1997. godine pa do isplate, kao i naknaditi mu parnični trošak od 4.680,00 kn, sve u roku od 15 dana.
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.
Tuženik je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Tužitelj nije podnio odgovor na reviziju niti se o njoj izjasnio nadležni državni odvjetnik.
Revizija nije osnovana.
U reviziji je tuženik istakao da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo, budući da iz provedenog dokaznog postupka ne slijedi obveza tuženika na isplatu utuženog iznosa, s obzirom da je tuženik isplatio tužitelju iznose od 4.285,53 kn i 5.857,50 kn. Uz to je tuženik naveo da su nižestupanjski sudovi trebali izvršiti prijeboj tužiteljeve tražbine s njegovom – tuženikovom prema tužitelju po osnovi naknade pretrpljene štete zbog nesavjesnog rada tužitelja.
U prvostupanjskom postupku je utvrđeno da je tuženik prema ugovoru od 1. rujna 1994. godine angažirao tužitelja za obavljanje nadzora nad izvođenjem radova na njegovoj građevini i za razradu projekta konstrukcije s armaturnim nacrtima. Plaćanje je ugovoreno u iznosu od 25 DM u kunskoj protuvrijednosti po jednom satu rada. Nadalje je utvrđeno da je tuženik za izvršene radove isplatio tužitelju po računu br. 02-53 od 26. listopada 1994. godine iznos od 4.285,53 kn, a uplaćeni iznos od 5.857,50 kn obračunat je u specifikaciji utrošenih sati od 8. kolovoza 1997. godine, ali i nakon toga da ostaje dugovanje tuženika tužitelju u iznosu od 16.354,80 kn. Tako utvrđeno činjenično stanje u potpunosti je prihvatio i drugostupanjski sud.
Po ocjeni ovog revizijskog suda na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo. Naime, obveza tuženika na ispunjenje ugovora proizlazi iz odredbe čl. 17. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99) prema kojoj su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje. Budući je utvrđeno da tuženik nije podmirio obvezu iz sklopljenog ugovora, zakonito mu je naloženo njezino ispunjenje.
Prigovor prijeboja svoje tražbine prema tužitelju s tražbinom tužitelja prema njemu tuženik nije stavio do zaključenja glavne rasprave, već tek u žalbi protiv prvostupanjske presude. Prema odredbi čl. 352. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99 - dalje ZPP) prigovor radi prebijanja koji nije iznesen pred prvostupanjskim sudom ne može se iznositi u žalbi, zbog čega drugostupanjski sud pravilno nije uvažio izneseni prigovor prijeboja.
Kako u postupku koji je prethodio reviziji tuženika nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), a materijalno pravo je pravilno primijenjeno, revizija tuženika odbijena je kao neosnovana temeljem čl. 393. ZPP.
U Zagrebu, 18. travnja 2002. godine
Predsjednik vijeća:
Miroslava Vekić, v. r.