Legislator Case Law & Legislation
Gžzp-477/2011-2 AI generated

Supreme Court partially dismissed appeal, reducing compensation for delay in civil proceedings from 4,000 to 2,000 kuna.

Case Number Gžzp-477/2011-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court partially dismissed the Republic of Croatia's appeal against a lower court's award of 4,000 kuna for procedural delay. While the lower court correctly found the claim for delay protection valid, the Supreme Court held that the compensation amount was excessive given the plaintiff's significant contribution to the proceedings' length. Consequently, the court reduced the awarded compensation to 2,000 kuna, balancing the need for redress with the principle of proportionality.

Legislator headnote

AI generated

čl. 28. st. 1. Zakona o sudovima; čl. 380. ZPP: The Supreme Court established that compensation for violation of the right to a trial within a reasonable time must be proportionate to the significance of the violation and the plaintiff's contribution to the delay, allowing for a reduction of excessive amounts.

Keywords

AI generated
right to trial within reasonable time procedural delay compensation proportionality of damages civil proceedings duration Supreme Court of Croatia judicial efficiency state liability

Cited Legislation

AI generated
čl. 28. st. 1. Zakona o sudovima
izreke na temelju čl. 28. st. 1. Zakona o sudovima (Narodne novine broj 150/05, 16/07, 113/08, 153/09, 116/10 i 27/11 – dalje: ZS) određena je primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku S.
čl. 353. stavak 2. i stavak 3. Zakona o parničnom postupku
čl. 381. Zakona o parničnom postupku
čl. 380. točka 2. ZPP
čl. 380. točka 3. ZPP

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Gžzp 477/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća i suca izvjestitelja i mr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari predlagatelja S. B. iz V., zastupanog po punomoćniku Č. Ž., odvjetniku u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi protustranke protiv dijela rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gzp-50/10-8 od 14. travnja 2011., u sjednici vijeća održanoj 5. srpnja 2011.,

r i j e š i o j e:

I. Žalba protustranke djelomično se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj poslovni broj Gzp-50/10-8 od 14. travnja 2011. u dijelu točke III. izreke kojim je predlagatelju S. B. određena primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 2.000,00 (dvijetisuće) kuna.

II. Žalba protustranke djelomično se uvažava, preinačuje se rješenje Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gzp-50/10-8 od 14. travnja 2011. u dijelu točke III. izreke na način da se odbija kao neosnovan zahtjev predlagatelja za određivanje primjerene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku preko iznosa od 2.000,00 (dvijetisuće) kuna do iznosa od 4.000,00 (četiritisuće) kuna odnosno za iznos od 2.000,00 (dvijetisuće) kuna.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gzp-50/10-8 od 14. travnja 2011. pod točkom I. izreke utvrđeno je da je zahtjev predlagatelja S. B. podnesen 1. prosinca 2010. za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u predmetu broj P-1699/10 Općinskog suda u Varaždinu osnovan, pod točkom II. izreke određeno je da je Općinski sud u Varaždinu dužan dovršiti predmet broj P-1699/10 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od 6 (šest) mjeseci, računajući od dana dostave odluke, pod točkom III. izreke na temelju čl. 28. st. 1. Zakona o sudovima (Narodne novine broj 150/05, 16/07, 113/08, 153/09, 116/10 i 27/11 – dalje: ZS) određena je primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku S. B. iz V., …, u iznosu od 4.000,00 kuna, dok je točkom IV. izreke određeno da će naknada iz točke III. izreke odluke biti isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Protiv dijela tog rješenja kojim je odmjerena primjerena novčana naknada (točka III. izreke) protustranka je podnijela žalbu temeljem odredbe članka 353. stavka 2. i stavka 3. u svezi odredbe članka 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11 - dalje: ZPP), u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. godine, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine" br. 73/91) te drži da sud nije pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe članka 28. ZS u pogledu odluke iz točke III. izreke kojom je određena primjerena naknada. Predlaže prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima.

Žalba je djelomično osnovana.

Ispitujući prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede postupovnih odredbi iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno članku 365. stavku 2. ZPP.

Predmet ovog izvanparničnog postupka je zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, pozivom na odredbe članka 27. i 28. ZS i to zbog dugotrajnosti parničnog postupka koji se vodi kod Općinskog suda u Varaždinu, pod poslovnim brojem P- 1699/10.

Prvostupanjski sud u bitnome temelji svoju odluku na slijedećim utvrđenjima i zaključcima:

-da je u pravnom relevantnom razdoblju, računajući od pokretanja parničnog postupka (27. veljače 2004.) do dana donošenja pobijanog rješenja (14. travnja 2011.) postupak trajao sedam godina, jedan mjesec i osamnaest dana,

-da je razmatranjem spisa utvrđeno da se postupak cijelo vrijeme vodio pred Općinskim sudom u Varaždinu, osim kraćeg vremena kada se radi donošenja odluke o žalbi nalazio pred Županijskim sudom u Varaždinu te da je u postupanju prvostupanjskog suda nastupilo razdoblje neaktivnosti u trajanju od jedne godine, pet mjeseci i devetnaest dana te u razdoblju od 15. svibnja 2008. kada je punomoćnik tužitelja dostavio sudu zatraženu dokumentaciju do 3. studenoga 2009. kada je sud donio rješenje broj P-375/04 kojim je razdvojio postupak na način da se vode posebne parnice i odvojeno raspravlja o tužbama tužitelja,

-da je predlagatelj kao tužitelj u parničnom postupku svojim ponašanjem znatno doprinio duljini trajanja postupka jer uz tužbu nije dostavio svu potrebnu dokumentaciju, time što je sud u više navrata nalagao tužitelju da postavi određeni tužbeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja i to kako rješenjem tako i na ročištima, da su ročišta u dva navrata odgađana na prijedlog tužitelja, da je podneskom tužitelj zatražio dodatni rok za činjenično obrazloženje tužbe nakon više od tri godine i pet mjeseci od podnošenja tužbe sudu te da je u konačnici upravo zbog nepristupanja tužitelja na ročište u postupku nastupilo mirovanje postupka,

-da je riječ o složenom sudskom postupku imajući na umu činjenicu da je postupak pokrenut tužbom 789 tužitelja, da je tijekom postupka umrla I-tuženica i nekoliko tužitelja što je uzrokovalo prekid postupka,

U žalbenom stadiju postupka sporna je visina dosuđene novčane naknade koju protustranka smatra neprimjereno visokom jer da prvostupanjski sud prilikom određivanja naknade nije u dovoljnoj mjeri cijenio znatan doprinos predlagatelja duljini postupka te da predlagatelju pripada naknada u iznosu od najviše 1.000,00 (tisuću) kuna.

Prema ocjeni ovog suda žalitelj je djelomično u pravu kada prigovara visini naknade koju je odmjerio prvostupanjski sud.

Naime i prema mišljenju ovog suda, prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja visine novčane naknade koja pripada predlagatelju uslijed utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku nije u dovoljnoj mjeri cijenio znatan i pretežit doprinos predlagatelja duljini trajanja postupka kako je to utvrđeno tijekom ovog postupka.

Pri tom valja posebno naglasiti da je predlagatelj podnio tužbu sudu sa još 789 tužitelja i time pristao na formalno suparničarstvo, što je također utjecalo na efikasnost u postupanju suda, pa je nužno gotovo izostala mogućnost brzog i efikasnog odlučivanja prvostupanjskog suda u predmetnom parničnom postupku.

Istodobno ne treba zanemariti činjenicu da je institut zaštite prava na suđenje u razumnom roku uspostavljen radi osiguranja djelotvornog pravnog sredstva protiv nerazumne duljine sudskog postupka u kojem se određivanjem primjerene naknade osigurava zaštita povrijeđenog dobra u skladu i sa značajem povrede, pri tom uvažavajući složenost i otežanost socijalnih i gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.

Stoga se dosuđivanje novčane naknade u iznosu od 4.000,00 (četiritisuće) kuna ukazuje protivnim naravi i svrsi instituta za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku na što žalitelj ispravno ukazuje. Naprotiv ovaj sud nalazi da primjerena naknada predlagatelju predstavlja iznos od 2.000,00 (dvijetisuće) kuna.

Slijedom navedenog, žalitelj je djelomično u pravu kada tvrdi da u pogledu visine dosuđene naknade, a s obzirom na utvrđeni doprinos samog predlagatelja, nije pravilno primijenjeno materijalno pravo iz odredbe članka 28. ZS-a.

Iz navedenih je razloga, temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP u vezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. bivšeg Zakona o sudskom izvanparničnom postupku, koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine" broj 73/91) valjalo djelomično odbiti žalbu protustranke i potvrditi pobijano rješenje (stavak I. izreke ovog rješenja) dok je temeljem odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a, u vezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. bivšeg Zakona o sudskom izvanparničnom postupku, koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine" broj 73/91) valjalo djelomično uvažiti žalbu protustranke i preinačiti pobijano rješenje (stavak II. izreke ovog rješenja) te predlagatelju na ime primjerene naknade za povredu prava na suđenje u razumnom roku, umjesto ranije dosuđenog iznosa od 4.000,00 (četiritisuće) kuna, dosuditi iznos od 2.000,00 (dvijetisuće) kuna.

U Zagrebu, 5. srpnja 2011.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.