I Kž-687/2004-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Lidije Grubić Radaković i Erike Kocijančić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. P., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. i dr. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog Tomislava Perice podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zadru od 07. travnja 2004. godine, broj K-93/03, u sjednici održanoj dana 14. studenog 2006. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Radovana Šanteka,
Legislator headnote
AI generatedI Kž-687/2004-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Pobijanom presudom Županijskog suda u Zadru proglašen je krivim T. P. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 687/04-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Lidije Grubić Radaković i Erike Kocijančić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. P., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. i dr. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog Tomislava Perice podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zadru od 07. travnja 2004. godine, broj K-93/03, u sjednici održanoj dana 14. studenog 2006. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Radovana Šanteka,
p r e s u d i o j e :
Žalbe državnog odvjetnika i optuženog T. P. odbijaju se kao neosnovane, te se potvrđuje presuda prvog stupnja.
Obrazloženje
Pobijanom presudom Županijskog suda u Zadru proglašen je krivim T. P. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.
Na temelju čl. 76., 80. i 173. st. 7. Kaznenog zakona prema optuženiku su primijenjene sigurnosne mjere oduzimanja predmeta i obveznog liječenja od ovisnosti čije trajanje je određeno dok za to postoji potreba, ali ne dulje od prestanka izvršenja kazne zatvora. U odnosu na troškove je odlučeno da se optuženik oslobađa obveze plaćanja troškova kaznenog postupka u cijelosti.
I Kž 687/04-3
Dalje je odlučeno da se optuženiku neće opozvati uvjetne osude iz presuda Općinskog suda u Zadru broj K-303/02 i K-349/02.
Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kaznenoj sankciji s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i izrekne jedinstvena stroža kazna zatvora. Žali se i optuženik po branitelju po službenoj dužnosti, A. I., odvjetniku iz Z., naznačujući kao razlog pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pogrešnu primjenu kaznenog zakona i odluku o kazni, a obrazlaže samo razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presuda na način da se optuženika oslobodi optužbe, podredno izrečenu kaznu smanjiti na šest mjeseci zatvora, odnosno ukinuti pobijanu presudu i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Odgovori na žalbe nisu podneseni.
Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u svom pismenom mišljenju od 10. kolovoza 2004. godine pod brojem KŽ-DO-1420/04, koje je stavljeno na temelju čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, podržava žalbu državnog odvjetnika i predlaže preinačenje presude izricanjem adekvatne strože kazne.
Žalbe nisu osnovane.
Drugostupanjski sud je prvostupanjsku presudu ispitao iz osnova iz kojih je žalbom pobijana, a uz to i postoje li povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 379. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku, odnosno je li na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon. Optuženi T. P. u svojoj žalbi smatra da je sud na temelju izvedenih dokaza izveo pogrešan zaključak o počinjenju kaznenog djela, što je u žalbi obrazloženo na način da okolnost pronađene droge i 12 komada izrezanih dijelova PVC vrećice ne daje dovoljno dokaza i indicija da izrezani dijelovi pripadaju okrivljeniku i da isti služe za prepakiravanje i distribuciju opojne droge, te se ističe da za svoj zaključak sud nije ponudio niti jedan materijalni dokaz, a odbacio je tvrdnju optuženika da je drogu kupio za osobne potrebe iako je isti poznati ovisnik o teškim drogama.
Suprotno ovakvim žalbenim tvrdnjama, ovaj sud kao drugostupanjski, prihvaća razloge koji su izloženi u prvostupanjskoj presudi u prilog stajalištu da je pronađena droga bila namijenjena prodaji što proizlazi iz količine, vrijednosti takve droge, činjenice da optuženik ne ostvaruje redovite prihode i da živi u domaćinstvu s majkom koja također ne ostvaruje prihode kojima bi se mogla nabavljati droga za optuženika. Žalitelj u svojoj žalbi nije naveo nove ili odlučne okolnosti koje bi dovele u pitanje zaključak prvostupanjskog suda, već iznosi samo drugačije tumačenje inkriminiranog događaja, koje je utemeljeno na obrani optuženika, a koju sud s pravom nije prihvatio.
Dalje se u žalbi ističe da sud ničim ne dokazuje da je kritične prigode ili unatrag nekoliko godina optuženik posjedovao opojne droge radi prodaje ili se konkretno bavio nabavom ili distribucijom, što bi upućivalo da je i količinu od 8,12 grama kupio radi daljnje prodaje. Kao što je već ovdje izloženo, sud prvog stupnja je u svemu pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne i važne činjenice za konkretan događaj koji je predmet ovog postupka, te je za svoje činjenične zaključke dao potpune i pravilne razloge s pravilnom ocjenom
I Kž 687/04-3
vjerodostojnosti obrane optuženika u istrazi i na glavnoj raspravi, temeljem čega je zaključio da je optuženik počinio odnosno kazneno djelo zlouporabe opojnih droga neovlaštenim posjedovanjem radi prodaje označene količine opojne droge. Osim toga, činjeničnim opisom se optuženiku i ne stavlja na teret da je unatrag nekoliko godina posjedovao opojne droge ili se bavio nabavom ili distribucijom, već mu se samo stavlja na teret ovo konkretno držanje količine od 8,12 grama heroina radi prodaje.
Nije, stoga, osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa onda niti zbog pogrešne primjene materijalnog prava s obzirom da žalitelj smatra da je zbog činjeničnog stanja, utvrđenog na način kako je istaknuto u žalbi, trebalo osloboditi optuženika ili eventualno primijeniti odredbu čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona.
Ispitujući osnovanost, kao i zakonitost odluke o kazni, povodom žalbe državnog odvjetnika i optuženika, u smislu čl. 382. Zakona o kaznenom postupku, iako optuženik nije posebno obrazložio ovaj žalbeni prijedlog, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski nalazi da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio sve okolnosti, koje su inače u smislu čl. 56. st. 1. i 2. Kaznenog zakona, od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude lakša ili teža za počinitelja.
U tom sklopu, sud prvog stupnja je ispravno ocijenio kao olakotno kod optuženika njegovu smanjenu ubrojivost, a kao otegotno raniju osuđivanost zbog kaznenih djela teške krađe pred Općinskim sudom u Zadru u predmetima K-303/02 i K-349/02. Suprotno tvrdnjama državnog odvjetnika, ovakva sankcija se ukazuje primjerenom kaznenoj odgovornosti optuženika, a takvom kaznom će se izraziti jasna društvena osuda zbog počinjenog djela, utjecati na počinitelja da ubuduće na čini kaznena djela, ali i utjecati na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenog djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Stoga, i prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, nije bilo potrebe u konkretnoj situaciji, a posebno imajući na umu stupanj kaznene odgovornosti optuženika, za opozivom uvjetnih osuda i izricanjem jedinstvene kazne.
S obzirom na sve naprijed izloženo, a kako u pobijanoj prvostupanjskoj presudi nema nedostataka izloženih u žalbama državnog odvjetnika i optuženika, kao ni povrede zakona na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 379. st. 1. Zakona o kaznenom postupku), trebalo je na temelju čl. 387. Zakona o kaznenom postupku, presuditi kao u izreci ove drugostupanjske presude.
U Zagrebu, 14. studenog 2006. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Ivona Horvatić, v.r.
Damir Kos, v.r.