Criminal appeal partially allowed; sentence reduced for youth and victim fault, but driving ban upheld for alcohol.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia partially upheld the defendant's appeal against a first-instance criminal judgment for a traffic accident. While the court found the lower court correctly established facts regarding the accident caused by alcohol and the opposing driver's use of high beams, it reduced the prison term from one year and six months to one year. The reduction was based on the defendant's youth, the victim's partial fault, and the defendant's remorse, whereas the driving ban was maintained due to the confirmed blood alcohol level.
Legislator headnote
AI generatedčl. 168. st. 2. KZH; čl. 42. toč. 2. i čl. 43. st. 1. toč. 1. KZJ: The Supreme Court may reduce a criminal sentence when mitigating circumstances such as youth, victim fault, and remorse exist, but must uphold safety measures like driving bans if the crime involved driving under the influence of alcohol.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-294/1991-3
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Gudelj Milana kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike, Frančula mr. Rudolfa, Potrebica Ante i Drakulić Vladimira kao članova vijeća i stručnog suradnika Papeš Branke kao zapisničara u krivičnom predmetu protiv opt. P. S. zbog krivičnog djela iz čl. 168. st. 2. u vezi čl. 163. st. 1. KZH, odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Varaždinu od 11. ožujka 1992, K-44/90, u sjednici održanoj 27. svibnja 1992, saslušavši zamjenika javnog tužitelja Hrvatske
Hranjski Marijana,
p r e s u d i o j e:
Djelomično se uvažava žalba opt. P. S., preinačuje se prvostepena presuda u odluci o kazni, te se opt. P. S. za krivično djelo zbog kojeg je prvostepenom presudom oglašen krivim, po čl. 168. st. 2. KZH, primjenom čl. 42. toč. 2. i čl. 43. st. 1. toč. 1. Krivičnog zakona SFRJ preuzetog na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Krivičnog zakona SFRJ ("Narodne novine", br. 53/91) kao zakona Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: KZJ) osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.
U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba opt. P. S., te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanom presudom oglašen je opt. P. S. krivim zbog kriv. djela iz čl. 168. st. 2. u vezi čl. 163. st. 1. KZH, te je po čl. 168. st. 2. KZH, primjenom čl. 42. toč. 2. i čl. 43. st. 1. toč. 1. KZJ osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.
Po čl. 68. st. 1., 2. i 3. KZJ optuženiku je izrečena mjera sigurnosti zabrane upravljanja motornim vozilom "B" kategorije u trajanju od jedne godine.
I Kž 294/1991-3
Po čl. 98. st. 1. ZKP optuženik je obvezan naknaditi troškove krivičnog postupka iz čl. 95. st. 2. toč.
1. ZKP u iznosu od 6.167,60 dinara, zatim iz toč. 6. u paušalnom iznosu od 1.000 dinara, te iz toč. 8. nužne izdatke oštećenika u iznosu od 8.400 dinara.
Protiv te presude podnio je žalbu opt. P. S., zbog povrede krivičnog zakona, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni i troškovima krivičnog postupka i predložio da se pobijana presuda preinači u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni izricanjem blaže kazne, odnosno ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje, kao i da se on i branitelj R. V., odvjetnik iz V. obavijeste o sjednici vijeća.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Javni tužitelj Republike Hrvatske je predložio da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostepena presuda.
Temeljem čl. 20. Uredbe o primjeni Zakona o krivičnom postupku u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 53. od 31. prosinca 1991.g. i br. 25. od 29. travnja 1992.g.) stranke nisu obaviještene o sjednici vijeća.
Žalba opt. P. S. je djelomično osnovana.
Bez osnova ističe optuženik u žalbi povredu krivičnog zakona, te nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.
Prvostepeni sud je, naime, utvrdio sve odlučne činjenice u ovom krivičnom predmetu, te njihovom pravilnom ocjenom ispravno našao da je optuženik ostvario obilježja krivičnog djela iz čl. 168. st. 2. u vezi čl. 163. st. 1. KZH, a za svoja utvrđenja dao u svemu i valjane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostepeni sud.
Neopravdano smatra optuženik da bi njegovo postupanje valjalo označiti po čl. 168. st. 5. u vezi čl. 163. st. 1. KZH, kada za takvu kvalifikaciju objektivno nema uvjeta.
Optuženik se kritične zgode upustio u vožnju, iako je u toku prethodnog dana, a i neposredno prije nesreće konzumirao alkoholna pića, pa iako je bio svjestan popijenog alkohola i da u takvom stanju ne smije upravljati vozilom ipak se upustio u vožnju, a u pogledu optuženikovih sposobnosti za sigurnu vožnju pri koncentraciji alkohola u krvi od 1,34 promila, medicinski vještak dr. B. B. je dao nalaz i mišljenje da su te sposobnosti bile bitno smanjene.
Zatim, iako se radilo o noćnim uvjetima vožnje (svjetla javne rasvjete su se nalazila na 61 m i 21 m od početne točke mjerenja), optuženik svoju vožnju nije podesio uvjetima na cesti, jer je i pored toga upravljao vozilom brzinom od oko 60 km/h, sa oborenim svjetlima, a ispred njega su se u istom smjeru kretale pješakinje pok. K. B. i Ž. M., dok mu je iz suprotnog smjera nailazio osobni automobil s upaljenim dugim svjetlima, a optuženik je i pored takvog
I Kž 294/1991-3
stanja na cesti u toku mimoilaženja i nakon njega upravljao istom brzinom.
Iz ovakvog pak ponašanja optuženika jasno slijedi, da je on bio svjestan da svojom nepropisnom i nepravilnom vožnjom ugrožava javni promet na cestama, pa je unatoč toga na takvo ugrožavanje javnog prometa pristao, dok se posljedica djela (smrt oštećenice) ima pripisati nehatu optuženika, te time počinio umišljajno krivično djelo ugrožavanja javnog prometa.
Pritom su potpuno neosnovani navodi optuženika da se on subjektivno osjećao sposoban za vožnju, jer se upravo pod utjecajem alkohola nekritički ocjenjuje sposobnost za vožnju. No, sve ako optuženik i nije uočio kod sebe djelovanje alkohola, to ne znači da u njegovom slučaju ne bi stajao zaključak iz nalaza medicinskog vještaka o bitno smanjenim sposobnostima za sigurnu vožnju, te da alkohol na njega nije djelovao u mjeri utvrđenog u tom nalazu.
Što se pak tiče zaslijepljenosti od strane drugog vozila, valja reći, da je činjenica da iz suprotnog smjera nailazi vozilo sa upaljenim dugim svjetlima upravo nalagala optuženiku pojačani oprez, te je bio dužan smanjiti brzinu i usporiti vožnju (prometni vještak ing. K. A. je našao da je nesreća bila neizbježiva za sve brzine veće od 42 km/h), jer da je optuženik tako postupio on bi osim Ž. M. koja se kretala uz desni rub ceste, zapazio i pokojnu K. B., koja se kretala oko 1,5 m od desnog ruba prema sredini ceste, te bi na vrijeme reagirao, a po potrebi i zaustavio vozilo.
Međutim, optuženikove reakcije su baš zbog utjecaja alkohola bile neadekvatne uvjetima na cesti i on upravo zbog stanja u kom se nalazio nije bio sposoban za sigurno upravljanje vozilom, a postupak vozača iz suprotnog smjera koji je nailazio s dugim svjetlima ni u kom slučaju ne isključuje odgovornost optuženika za njegove propuste.
Zbog izloženog, a kako je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, nema potrebe za dopunom dokaznog postupka, kako se to predlaže u žalbi, pa je s pravom prvostepeni sud odbio dokazne prijedloge obrane, a to je i pravilno obrazložio.
Neosnovana je stoga žalba optuženika zbog povrede krivičnog zakona i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Osnovana je žalba optuženika zbog odluke o kazni.
Prvostepeni sud je u smislu čl. 41. st. 1. KZJ pravilno utvrdio okolnosti o kojima ovisi visina kazne i pravilno našao da na strani optuženika nema otegotnih okolnosti, te da postoje uvjeti za ublažavanje kazne u smislu čl. 42. toč. 2. KZJ.
Međutim, utvrđene okolnosti nije dovoljno cijenio, jer kada se uzme u obzir optuženikova mladost (u vrijeme izvršenja djela je imao 22 godine), okolnosti uz koje je djelo počinjeno - doprinos nepoznatog vozača koji je vozio sa dugim svjetlima i zaslijepio optuženika, kao i izvjestan doprinos same oštećenice koja se kretala 1,5 m od desnog ruba
I Kž 294/1991-3
prema sredini ceste, zatim prijašnji život optuženika i dosadašnja neosuđivanost, držanje optuženika nakon počinjenja djela i iskreno kajanje i žaljenje, uz spremnost da roditeljima oštećenice pruži obeštećenje, sve te okolnosti u svom zbiru ukazuju da će se i blažom kaznom od one koju je izrekao prvostepeni sud, odnosno u minimalnom trajanju od jedne godine postići svrha kažnjavanja.
Neosnovana je međutim žalba optuženika zbog izricanja mjere sigurnosti zabrane upravljanja motornim vozilom "B" kategorije u trajanju od jedne godine, imajući u vidu da je optuženik upravljao vozilom pod utjecajem alkohola (1,34 promila apsolutnog alkohola u krvi), uslijed čega je i došlo do prometne nesreće.
Bez osnova je i žalba optuženika zbog odluke o troškovima postupka, jer je ista donesena u skladu s propisom čl. 98. st. 1. i čl. 95. st. 2. toč. 1., 6. i 8. Zakona o krivičnom postupku koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske. I po ocjeni ovog drugostepenog suda optuženik će, obzirom na svoju sposobnost za rad i mladost biti u mogućnosti ostvariti određene prihode i podmiriti te troškove, a time neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje, a nekog drugog nije obavezan uzdržavati.
Iz svih izloženih razloga trebalo je presuditi kao u izreci.
U Zagrebu, 27. svibnja 1992.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Papeš Branka v.r.
Gudelj Milan v.r.