IV Kž-212/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž-212/02-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Milivoja Mikora, kao članova vijeća, uz učešće više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. M. G. zbog kaznenih djela iz čl. 286. i dr. KZ, odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja V. B., podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 12. rujna 2002. godine broj Kv-892/02-2 (Kio-701/02), u sjednici održanoj dana 06. studenog 2002. godine

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba oštećenika kao tužitelja V.B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Županijski sud u Zagrebu je rješenjem od 12. rujna 2002. broj Kv-892/02-2, Kio- 701/02, zahtjev oštećenika kao tužitelja V.B. da se provede istraga protiv okr. M.G. zbog kaznenih djela iz čl. 286. te iz čl. 233. st. 1. i st. 2. KZ, odbio je kao neosnovan. Oštećeni kao tužitelj V.B. je po punomoćniku J.P., odvjetniku iz Z., podnio žalbu, ne navodeći izričito žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i zahtjev za provođenje istrage prihvati osnovanim, odnosno da se to rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Žalba nije osnovana.

Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, prema odredbi čl. 398. st. 4. ZKP ispitao je po službenoj dužnosti i da li su ostvarene povrede odredaba kaznenog postupka ili povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika koje se prema navedenoj odredbi ispituju po službenoj dužnosti, no nije našao da bi takve povrede bile ostvarene.

Sud drugog stupnja u cijelosti prihvaća sve razloge koje je za svoju odluku dao sud prvog stupnja i to kako glede kaznenog djela iz čl. 286. KZ, tako i kaznenih djela iz čl. 233.

đene dokaze uz istražni zahtjev, st. 1. KZ i čl. 233. st. 2. KZ, jer su ti razlozi oslonjeni na ponu

cjeloviti su i dostatni za rješenje o odbijanju istražnog zahtjeva zbog neosnovanosti i to glede kaznenih djela iz čl. 286. KZ i čl. 233. st. 2. KZ zbog izostanka svojstva oštećenika u osobi V.B., a glede kaznenih djela iz čl. 233. st. 1. i čl. 233. st. 2. KZ još i zbog toga što su za ta djela predviđene novčana kazna ili kazna zatvora do jedne godine, a za takva djela prema odredbi čl. 430. – 445. ZKP predviđa se provođenje skraćenog postupka, a ne provođenje istrage. To, međutim, ne uskraćuje pravo oštećenika kao tužitelja da nastavi kazneni progon za kazneno djelo iz čl. 233. st. 1. KZ pred stvarno i mjesno nadležnim sudom.

Navodi žalbe pokazuju da oštećeni kao tužitelj ustraje na istim tvrdnjama i istim dokazima koje je već u istražnom zahtjevu ponudio sudu prvog stupnja, kojega je taj sud razmotrio, ocijenio i na pravi način na takvo činjenično stanje primijenio odredbu čl. 190. st.

3. ZKP.

Zbog iznijetih razloga sud drugog stupnja žalitelja iznova upućuje na obrazloženje pobijanog rješenje, u kojem su već ocijenjeni navodi oštećenika kao tužitelja, i to istog sadržaja kakvi se sada spominju u žalbi, pa nema potrebe ponavljati jednake razloge njihove ocjene i u obrazloženju drugostupanjskog rješenja.

Slijedom navedenih razloga sud drugog stupnja je po čl. 398. st. 3. ZKP odlučio kao u izreci.

U Zagrebu, 06. studenog 2002. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v. r.

mr. Branko Zmajević, v. r.