I Kr-765/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 765/11-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te mr. sc. Marina Mrčele, Vesne Vrbetić, Melite Božičević Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća i više sudske savjetnice Melanije Grgić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđ. Z. I., zbog kaznenog djela iz članka 90. Kaznenog zakona, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Splitu od 26. listopada 2011., broj Kv-271/11 (Kv-363/10), u sjednici održanoj 6. ožujka 2012.,

r i j e š i o j e :

Odbija se zahtjev osuđenika Z. I. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Splitu od 25. studenog 2010., broj Kv-363/10, Z. I. je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 90. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00 i 51/01 - u daljnjem tekstu: Kazneni zakon) te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) godina. Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrdio je ovu presudu, svojom presudom od 20. ožujka 2011., broj I Kž 64/11. Županijski sud u Splitu je presudom Kv-363/10, na temelju članka 70. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima, preuzeo radi izvršenja presudu Županijskog suda u Mostaru od 4. listopada 2004., broj K-29/03, preinačenu presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Kž-516/04 od 21. travnja 2005.

Osuđenik Z. I. je 18. svibnja 2011. podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje, po branitelju B. Č., odvjetniku iz S., u kojem ističe da su nakon izricanja kazne, nastupile nove okolnosti odnosno da mu se zdravstveno stanje pogoršalo, zbog čega je bio hospitaliziran. Također navodi da je pokrenut postupak za lišenje poslovne sposobnosti te da mu je utvrđeni povećani postotak invalidnosti kao hrvatskom ratnom vojnom invalidu. Smatra da je kazna previsoka jer olakotne okolnosti nisu uzete u obzir, posebno njegovo psihičko stanje.

Dostavljajući spis sa zahtjevom osuđenika, Županijski sud u Splitu predložio je da se zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne ne udovolji. Županijsko državno odvjetništvo u Splitu i Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, suglasnog su mišljenja da zahtjevu ne

I Kr 765/11-4

treba udovoljiti jer osuđenik nije iznio nove okolnosti koje bi očito rezultirale ublažavanjem kazne.

Zahtjev nije osnovan.

Odredbom članka 414. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 - dalje u tekstu: ZKP/97) određeno je da je ublažavanje pravomoćno izrečene kazne dopušteno kad se, nakon pravomoćnosti presude, pojave okolnosti kojih nije bilo kad je izricana presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude.

Narušeno zdravstveno stanje, odnosno činjenicu da je osuđenik obolio nakon počinjenja kaznenog djela, uz ostale olakotne okolnosti, već je cijenio Županijski sud u Mostaru, kako je to navedeno u obrazloženju presude od 4. listopada 2004., broj K-29/03. Što više, ta okolnost, u sklopu drugih, cijenjena je osobito olakotnom pa je strani sud primijenio odredbe o ublažavanju kazne. Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine je ovoj i drugim olakotnih okolnostima dao veći značaj te je dodatno ublažio kaznu koju je izrekao prvostupanjski sud. Prilikom preuzimanja ove presude radi izvršenja, Županijski sud u Splitu, cijenio je u stranoj presudi utvrđene olakotne okolnosti, dakle, i zdravstveno stanje osuđenika. Uz žalbu na tu presudu, osuđenik je priložio otpusno pismo od 5. studenog 2010., Klinike za …, KBC S. s dijagnozom: Trajne promjene osobnosti F 62.0; Depressio F 33.2; Panični poremećaj F 41.0 (u sklopu F 62.0). Dakle, sud je bio upoznat s konkretnim zdravstvenim problemima osuđenika.

Uz zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne priloženo je otpusno pismo od 15. travnja 2011., Klinike za …, KBC S. u kojem su ponovno dijagnosticirani: Trajne promjene osobnosti F 62.0, nakon F 43.1 i Panični poremećaj F 41.0 te Reactio Psyhotica 23.8, koje potvrđuje i sudski vještak prof. U., uz preporuku za nastavak terapije propisnim lijekovima. Prema tome, radi se o trajnom stanju narušenog zdravlja što je već cijenjeno prilikom odluke u kazni, kako pred stranim sudovima tako i pred sudovima u Republici Hrvatskoj. Dakle, osuđenik u svojem zahtjevu nije naveo novu okolnost koja bi očito dovela do blaže osude da je sud za nju znao kad je izricana presuda. Njegovo narušeno zdravlje je trajnog karaktera, u kojem su moguće oscilacije, zavisno od vanjskih i unutarnjih čimbenika, no one nisu od utjecaja na izrečenu kaznu, naročito kad se ima u vidu priroda i težina kaznenog djela za koje je osuđen.

Slijedom navedenog, nisu ostvareni uvjeti za izvanredno ublažavanje kazne iz članka 414. ZKP/97 pa je na temelju članka 416. stavak 6. ZKP/97, odlučeno kao u izreci rješenja.

U Zagrebu 6. ožujka 2012.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Melanija Grgić, v.r.

dr. sc. Zdenko Konjić, v.r.