I Kž-695/1992-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 695/1992-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zmajević mr. Branka kao predsjednika vijeća, te Petranović Milana, Gudelj Milana, Novoselec dr. Petra i Frančula mr. Rudolfa kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. Š.N. i dr., zbog krivičnog djela iz čl. 35. st. 1. KZRH u svezi čl. 19. st. 1. OKZRH i dr., odlučujući o žalbama optuženika podnesenim protiv presude Okružnog suda u Požegi od 24. lipnja 1992. K-40/91, u sjednici održanoj 9. ožujka 1993., saslušavši zamjenika javnog tužitelja Republike Hrvatske P.M.,

p r e s u d i o j e :

Odbijaju se kao neosnovane žalbe opt. Š.N. .Š.S.,. te se potvrdjuje presuda suda prvog stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom oglašeni su krivim i to opt. Š.N. zbog krivičnog djela pokušaja ubojstva iz čl. 35. st. 1. KZRH u svezi čl. 19. st. 1. OKZRH, činjenično opisanog pod toč. 1. izreke te presude, za koje je po čl. 35. st. 1. KZRH, uz primjenu čl. 42. toč. 1. i čl. 43. st. 1. toč. 1. OKZRH, sudjen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, te opt. Š.S. zbog krivičnog djela teške tjelesne povrede iz čl. 41. st. 1. KZRH, činjenično opisanog pod toč. 2. iste presude, za koje je po istom zakonskom propisu osudjen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

Na temelju čl. 69. OKZRH opt. Š.N. izrečena je mjera sigurnosti oduzimanja kubure kao predmeta s kojim je izvršeno krivično djelo.

Protiv te presude optuženici su podnijeli žalbe zbog povrede krivičnog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s time da se opt. Š.S. žali "zbog svih žalbenih razloga", medjutim, žalbenu osnovu bitne povrede odredaba krivičnog postupka nije označio niti obrazložio.

I Kž 695/92

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Iako su optuženici u smislu čl. 371. st. 1. ZKP stavili zahtjev da o sjednici vijeća budu obaviješteni oni i njihovi branitelji, sjednica vijeća održana je u njihovoj odsutnosti na temelju čl. 20. Uredbe o primjeni Zakona o krivičnom postupku u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske, prema kome se u žalbenom postupku ne primjenjuju odredbe o obvezi obavješćivanja stranaka o sjednici vijeća (čl. 371. st. 1., 2. i 4. ZKP).

Žalbe nisu osnovane.

Obrazlažući istaknute žalbene osnove opt. Š.N. u svojoj žalbi ističe, da su pogrešna ili barem nepotpuna sva utvrdjenja od strane suda prvog stupnja, koja njega terete, jer da sud svoja utvrdjenja temelji prvenstveno na verbalnim dokazima, umjesto na materijalnim tragovima. Posebno dovodi u pitanje pravilnost utvrdjenja da su organi policije od njega oduzeli kuburu, te inzistira da se sasluša kao svjedok policajac koji je tu kuburu oduzeo. Smatra da je sud trebao pribaviti podatke o tijeku liječenja ozljeda koje su mu 23. prosinca 1989. godine zadali opt. Š.S. i njegova supruga - svjedok Š.M., koji su zbog toga i osudjeni presudom Općinskog suda u Slav. Brodu br. K-81/90-21. Takodjer ističe da je trebalo pribaviti i parnične spise iz kojih bi se vidjelo da je opt. Š.S. njega više puta smetao u posjedu, te da se i inkriminirani dogadjaj odvijao po unaprijed planiranom scenariju. Žalitelj nadalje pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka koje je izveo sud prvog stupnja iz nalaza i mišljenja vještaka za balistiku Centra za kriminalistička vještačenja MUP-a Republike Hrvatske, dipl. ing. Č.D. i dipl. ing. M.V., te ustraje kod dokaznog prijedloga da se provede rekonstrukcija na mjestu dogadjaja.

Opt. Š.S. pogrešno i nepotpuno utvrdjeno činjenično stanje nalazi u tome što sud prvog stupnja nije utvrdio što je svjedok Š.L. razgovarala u kući sa opt. Š.N., a što bi prema mišljenju žalitelja razjasnilo zbog čega je ovaj optuženik upravo tako postupio kako je utvrdjeno u izreci pobijane presude. Posebno se ukazuje na ponašanje braće opt. Š.N., J. i A., stričeva optuženika, naročito potonjeg Š.A., za koga se u žalbi tvrdi da je posvadjao opt. S. sa stricem J. i ocem N...Ž. smatra da je trebalo prihvatiti obranu optuženika da je postupao u nužnoj obrani, te pokloniti vjeru svjedoku Š.M., koja takvu obranu potvrdjuje.

Izloženi žalbeni navodi, u suštini, predstavljaju ponavljanje obrana koje su optuženici dali tijekom postupka, a koje obrane je sud prvog stupnja ispitao i temeljito analizirao, dovodeći ih u vezu sa drugim izvedenim dokazima, te s pravom zaključio, da te obrane, objektivno, nisu osnovane, za što je u obrazloženju svoje presude dao u svemu iscrpne, logične i uvjerljive razloge, koji nisu uspješno dovedeni u sumnju žalbenim navodima.

Naime, suprotno izloženim prigovorima u žalbama optuženika, utvrdjenja i zaključci suda prvog stupnja o svim odlučnim činjenicama utemeljeni su na kritičkoj analizi obrana optuženika i savjesnoj ocjeni svih izvedenih dokaza, koja ocjena je potpuno u skladu sa odredbom čl. 347. st. 2. ZKP, tako da u odnosu na te činjenice ne postoji nikakva dvojba.

I Kž 695/92

Tako je sud prvog stupnja svoje utvrdjenje da je opt. Š.N. iz kubure u pravcu opt. Š.S. ispalio jedan hitac, osnovano i s razlogom utemeljio ne samo na obrani suoptuženika Š.S. i iskazu svjedoka Š.M., kako se nastoji prikazati u žalbi opt. Š.N., već i na drugim izvedenim dokazima, ocijenjenim pojedinačno i u njihovoj medjusobnoj vezi, pri čemu za izvodjenje takvog zaključka naročiti značaj imaju podaci iz zapisnika o uvidjaju o tragovima na mjestu dogadjaja, na temelju kojih su vještaci Centra za kriminalistička vještačenja dali stručne, okolnosne i iscrpne ekspertize, koje je sud prvog stupnja s pravom prihvatio kao vjerodostojne.

Stoga se i po ocjeni ovog Vrhovnog suda, kao drugostepenog suda, pokazuju neosnovanim prigovori izneseni u žalbi opt. Š.N. u odnosu na utvrdjenja suda utemeljena na tim vještačenjima, te se i ponovljeni prijedlog u njegovoj žalbi za rekonstrukcijom na mjestu dogadjaja sa ponovnim vještačenjima, ukazuje posve suvišnim.

Isto tako s obzirom na pouzdanost s kojom su utvrdjene odlučne činjenice, kao i razloge koje je izložio sud prvog stupnja u obrazloženju svoje presude, a što kao pravilno prihvaća i ovaj Vrhovni sud, inzistiranje opt. Š.N. na provodjenju još nekih drugih dokaza, kao primjerice saslušavanju policajca koji je oduzeo kuburu, pribavljanju parničnih spisa u postupcima smetanja posjeda izmedju njega i opt. Š.S., kao i pribavljanje medicinske dokumentacije o liječenju ovog optuženika zbog ozljeda koje mu je navodno zadao opt. Š.N. još 1989. godine, takodjer se pokazuje nepotrebnim, jer žalba optuženika u tom dijelu, u stvari, predstavlja samo ponavljanje istih prigovora i dokaznih prijedloga istaknutih bez uspjeha tijekom glavne rasprave. Ovo napose i zato što na tim dokazima izvedeno čak eventualno i suprotno utvrdjenje od utvrdjenja suda prvog stupnja, u pravcu da opt. Š.N. nije bio vlasnik kubure ili da u vrijeme inkriminiranog dogadjaja još nije bila potpuno sanirana njegova ranija tjelesna ozljeda, odnosno da su odnosi izmedju njega i opt. Š.S. kroz duži vremenski period bili poremećeni, što i inače nije sporno, opet ne bi dovela u pitanje pravilnost i potpunost utvrdjenja činjenica odlučnih za postojanje krivične odgovornosti i krivičnog djela koje je u ovom slučaju predmet optužbe.

Sve navedeno, u osnovi, odnosi se i na prigovore i prijedloge iznesene u žalbi opt. Š.S..

Naime, ni ovaj optuženik ne dovodi u sumnju pravilnost onih utvrdjenja od strane suda prvog stupnja koja, objektivno, terete onog drugog suoptuženika, u ovom slučaju opt. Š.N., već samo pokušava uvjeriti sud drugog stupnja da su se opt. Š.N. i njegova braća J. i A., otac i stričevi optuženika, na neki način urotili protiv njega, te ponavlja svoju obranu da je kritične prigode postupao u nužnoj obrani.

Medjutim, obranu opt. Š.S. sud prvog stupnja s pravom je otklonio kao neosnovanu, imajući pri tome prije svega u vidu da je napad opt. Š.N. prestao onog momenta kad mu je oduzeta kubura, pa se opt. Š.S. već zbog toga ne može pozivati na nužnu obranu ili njezino prekoračenje, bez obzira što je ovaj optuženik, kao mlada i snažna osoba u dobi od 42 godine, bio superioran u odnosu na opt. Š.N. starog 69 godina i inače narušenog zdravstvenog stanja.

I Kž 695/92

Navodi u žalbi opt. Š.S., kojima se ukazuje na trajno poremećene odnose u užoj i široj porodici optuženika, upravo kad bi i bili potkrijepljeni rezultatima dokaznog postupka, nemaju onaj značaj kakav im pridaje žalitelj, niti su te okolnosti bile odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom krivičnom predmetu.

Usvajajući, prema tome, u svemu uvjerljive, logične i iscrpne razloge na kojima je utemeljena pobijana presuda, ovaj Vrhovni sud, kao sud drugog stupnja, našao je da žalbe optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja nisu osnovane.

Žalbenu osnovu povrede krivičnog zakona optuženici nisu pobliže obrazložili, iako se iz sadržaja njihovih žalbi može zaključiti da povredu krivičnog zakona povezuju uz nedostatke utvrdjenog činjeničnog stanja, tako što se obojica pozivaju na naužnu obranu, a opt. Š.N. još i na prekoračenje nužne obrane učinjeno uslijed jake razdraženosti izazvane napadom opt. Š.S..

Navedeni prigovori obojice optuženika, izneseni u okviru žalbene osnove zbog povrede krivičnog zakona, u stvari, predstavljaju pobijanje presude suda prvog stupnja zbog pogrešno, odnosno nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja, jer se ne može isticati kao povreda krivičnog zakona kad žalitelji smatraju da je prema njihovoj subjektivnoj ocjeni dokaznog materijala trebalo utvrditi neko drugo činjenično stanje, povoljnije za optuženike, koje bi rezultiralo i drugačijom pravnom oznakom djela optuženika.

Opt. Š.N., osim toga, tijekom postupka dosljedno poriče da bi uopće kritične zgode pucao iz kubure u opt. Š.S. i u tom pravcu je izložena i osnovna žalbena teza, pa stoga ovakav obrat u okviru žalbene osnove povrede krivičnog zakona, osim što nema nikakve podloge u činjeničnom stanju koje je utvrdjeno u dokaznom postupku, u logičkom smislu predstavlja zaključak koji je proturječan sam sebi i razlozima žalbe.

Stoga nisu osnovane žalbe optuženika zbog povrede krivičnog zakona, jer je sud prvog stupnja na činjenično stanje koje je utvrdjeno, pravilno primijenio krivični zakon, a ovaj sud drugog stupnja nije našao druge takve povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 376. st. 1. toč. 2. ZKP.

Konačno, neosnovano se optuženici žale i zbog odluke o kazni.

Naime, uz činjenicu da je opt. Š.N. za krivično djelo pokušaja ubojstva iz čl. 35. st. 1. KZRH u svezi čl. 19. st. 1. OKZRH, izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, dakle, najmanja kazna koja se za to djelo može izreći i uz primjenu propisa o ublažavanju kazne, žalba ovog optuženika u tom pogledu potpuno je promašena.

Ispitivanjem pobijane presude u smislu odredbe čl. 379. ZKP u pogledu odluke o sigurnosnoj mjeri iz čl. 69. st. 1. OKZRH, izrečenoj opt. Š.N., ovaj Vrhovni sud, kao sud drugoga stupnja je našao, da je sud prvog stupnja opravdano i u skladu sa zakonom ovom optuženiku oduzeo kuburu kao predmet upotrijebljen za izvršenje krivičnog djela.

Činjenica da je opt. Š.S. otac dvoje maloljetne djece, kako se navodi u žalbi

I Kž 695/92

optuženika, nesumnjivo predstavlja olakotnu okolnost, medjutim, kad se ima u vidu težina učinjenog krivičnog djela, te posebno činjenica da je ovaj optuženik to djelo učinio u tzv. specijalnom povratu, štoviše na štetu iste osobe, dakle, da se radi o ponovljenom slučaju, kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, koju je sud prvog stupnja izrekao ovom optuženiku, nije prestroga, kako to smatra žalitelj, već je i po ocjeni ovog Vrhovnog suda primjerena težini učinjenog krivičnog djela, stupnju krivične odgovornosti optuženika, njegovoj ličnosti i svim okolnostima konkretnog slučaja.

S obzirom na izloženo, kako ne postoje razlozi zbog kojih optuženici pobijaju presudu suda prvog stupnja, niti su utvrdjene povrede zakona iz čl. 376. st. 1. ZKP, trebalo je na temelju čl. 384. ZKP presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 9. ožujka 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata v.r.

Zmajević mr. Branko v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava:

Viši stručni referent:

(Vladimir Vuletin)