Rev-128/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 128/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Vlatke Potočnjak-Radej, Gordane Gasparini i Aleksandra Peruzovića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Đ. V. iz V., BiH, zastupanog po R. B., odvjetnici u S. B., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, zastupanog po K. G., radi isplate mirovine, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu br. Gž 1242/06-2 od 31. listopada 2006., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu br. P 747/02-13 od 7. lipnja 2006., u sjednici održanoj 9. svibnja 2007.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da mu tuženik na ime neisplaćenih mirovina za razdoblje od 1. travnja 1992. do travnja 2001. plati iznos od 14.170,00 EUR ili 104.850,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate.

Protiv te drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj, a zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizija bude prihvaćena i nižestupanjske presude da budu ukinute te predmet da bude vraćen na ponovni postupak.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Odlučujući o predmetnom tužbenom zahtjevu kojim tužitelj traži isplatu priznate mu mirovine za razdoblje od 1. travnja 1992. do travnja 2001., nižestupanjski sudovi su tužbeni zahtjev ocijenili neosnovanim temeljeći takvu odluku na pravomoćnom rješenju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu od 10. svibnja 2002., kojim je odlučeno da se tužitelju obustavlja isplata mirovine s danom 31. ožujka 1992. i uspostavlja isplata mirovine s danom 1. svibnja 2000., te da se odbija njegov zahtjev za isplatu mirovine za razdoblje od 1. travnja 1992. do 30. travnja 2000., dakle za utuženo razdoblje.

Suprotno revizijskim navodima s obzirom na sadržaj navedenog tuženikovog rješenja, koji predstavlja upravni akt nadležnog tijela, sudovi su osnovano zaključili da je tim rješenjem odlučeno o pravu na isplatu mirovine za utuženo razdoblje, a pitanje postojanja odnosno nepostojanja tog prava je od prejudicijelnog značaja za rješenje ovog spora.

Rješenjem o obustavi isplate mirovine odlučeno je da se isplata mirovine obustavlja za proteklo razdoblje, pa takovo rješenje podrazumijeva i odluku o tužiteljevom pravu da mu se isplati mirovina za to razdoblje, a što proizlazi i iz dijela rješenja kojim se za isto razdoblje njegov zahtjev za isplatu mirovine odbija.

O pravu na isplatu mirovine tuženik je odlučio primjenom odredbe čl. 87. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 102/98, 127/00, 59/01), a tuženikova nadležnost za odlučivanje o tom pravu temelji se na odredbi čl. 105. istog zakona.

Stoga se u reviziji neosnovano ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP s tvrdnjom da je pogrešno primijenjena odredba čl. 12. st. 2. ZPP jer da je pozivajući se na spomenuto rješenje tuženika sud „na neki način odluku o ovoj stvari prepustio tuženiku“.

U reviziji se također neosnovano ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

S obzirom na vezanost suda pravomoćnim upravnim aktom tuženika kojim je utvrđeno da tužitelju ne pripada pravo na isplatu mirovine za utuženo razdoblje materijalno pravo je pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev odbijen, pa nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Slijedom navedenog proizlazi da ne postoje revizijski razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 9. svibnja 2007.

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v. r.