I Kž-189/2004-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 189/04-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak-Bosanac i Damira Kosa, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. S., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnijetoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 19. siječnja 2004. godine broj K-127/03, u sjednici održanoj 1. travnja 2004. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Ante Ledića,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se žalba opt. D. S., preinačuje se presuda suda prvog stupnja u odluci o kazni te se optuženiku se za kazneno djelo zlouporabe opojne droge iz čl. 173. st. 2. KZ-a u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 129/00 od 22. prosinca 2000. godine) utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, dok se na temelju čl. 69. st. 1. i 2. KZ-a uzima kao utvrđenim kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, iz opozvane uvjetne osude na temelju presude Općinskog suda u Splitu od 29. listopada 2002. godine broj Kml-642/98, te se optuženiku primjenom čl. 60. st. 1. i 2.c) KZ-a izriče na jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 4 (četiri) mjeseca, u koju mu se kaznu po čl. 63. st. 1. KZ-a uračunava i vrijeme provedeno u pritvoru od 29. siječnja 2003. godine, pa nadalje.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Splitu proglašen je krivim opt. D. S. zbog kaznenog djela zlouporabe opojne droge iz čl. 173. st. 2. KZ-a i dr. za koje mu je djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri godine, a primjenom odredaba čl. 69. st. 1. i 2. KZ-a uzeta je kao utvrđena kazna iz opozvane uvjetne osude prema presude Općinskog suda u Splitu od 29. listopada 2002. godine broj Kml-642/98, pa je primjenom odredaba o stjecaju iz čl. 60. st. 1. i 2.c) KZ-a osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i četiri mjeseca, u koju mu je kaznu uračunato i vrijeme provedeno u pritvoru, kako to proizlazi iz izreke pobijane presude.

Protiv te presude žalbu je podnio optuženik osobno, i po svojoj braniteljici V. C., odvjetnici iz S., samo iz žalbene osnove odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izrekne blaža jedinstvena kazna zatvora, nakon prethodno utvrđene blaže kazne zatvora za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ-a i dr.

I Kž 189/04-3

Žalba optuženika je osnovana.

Obrazlažući žalbenu osnovu odluke o kazni žalba optuženika naglašava da je sud prvog stupnja potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, sukladno ukidnoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, međutim nije pri utvrđivanju kazne za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ-a cijenio da se sada radi o blažoj radnji dakle radnji neovlaštenog prenošenja radi prodaje opojne droge heroina, koju je radnju optuženik i priznao.

Uz navedeno, smatra žalba, kako osobna, tako i po braniteljici da u tom sklopu sud prvog stupnja trebao dati veći značaj izraženom kajanju optuženika zbog izvršenog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a i dr. U žalbi optuženika posebno se još naglašavaju teške zdravstvene, kao i socijalne prilike u kojima živi optuženik koji boluje od hepatitisa B i C, zbog čega smatra žalba da sve utvrđene olakotne okolnosti opravdavaju utvrđivanje blaže kazne zatvora za kazneno djelo zlouporabe opojne droge.

Ispitujući pobijanu presudu zbog odluke o kazni, kao one žalbene osnove koju naznačuje žalba optuženika, ovaj drugostupanjski sud nalazi, s obzirom na prihvaćenu pravnu kvalifikaciju djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a sa kaznenopravnom radnjom prenošenja radi prodaje da je to već jedna od okolnosti koja opravdavaju primjenu blaže kazne optuženiku za kazneno djelo zlouporabe droge, neovisno o ranijoj osuđivanosti optuženika za istovrsna kaznena djela (dva puta a radi se o osnovnim oblicima kaznenog djela zlouporabe opojnih droga). Uz navedeno optuženik je u svojoj dugogodišnjoj ovisnosti o heroinu obolio i od hepatitisa (vrste B i C), koja okolnost također nije dobila pravilan značaj pri odmjeri kazne te s tim u svezi utvrđene teške socijalne prilike u kojima živi optuženik.

Stoga, po naloženju ovog drugostupanjskog suda, imajući u vidu sve utvrđene okolnosti kako one olakotne tako i otegotne, kao i sve okolnosti konkretnog slučaja primjereno je bilo opt. D. S. za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ-a utvrditi kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, te uzeti kao utvrđenu kaznu zatvora iz opozvane uvjetne osude u trajanju od šest mjeseci i primjenom odredaba o stjecaju izreći jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i četiri mjeseca, te u istu uračunati vrijeme provedeno u pritvoru, kako to proizlazi iz izreke prvostupanjske presude, jer će se samo tako izrečenom kaznom ostvariti svi vidovi svrhe kažnjavanja iz čl. 50. u svezi s čl. 6. KZ-a.

Ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 379. ZKP-a ovaj sud nije našao da postoje povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti.

Stoga je prihvaćanjem žalbe optuženika presuđeno kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju čl. 390. ZKP-a.

U Zagrebu, 1. travnja 2004. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v. r.

Katica Jelić, v. r.