I Kž-207/2011-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 207/11-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić, Žarka Dundovića, Damira Kosa i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Buge Mrzljak Stenzel kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. U., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zadru od 13. prosinca 2010. godine, broj K-13/10, u sjednici vijeća održanoj 20. travnja 2011. godine,

p r e s u d i o j e:

I. Prihvaća se djelomično žalba opt. A. U., a povodom te žalbe i po služenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odnosu na kazneno djelo pod toč. 1. izreke na način da se izriče:

Na temelju čl. 354. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku (NN br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i 115/06, u nastavku: ZKP)

opt. A. U. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da bi:

dana 22. listopada 2008. godine protivno odredbi čl. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe opojnih droga kod kafića M. na gradskom predjelu S. u Z., dao K. P. paketić marihuane u količini od 0,30 gr koja droga je po djelatnicima Policijske uprave zadarske, Odjela za suzbijanje opojnih droga pronađena u osobnom automobilu potonjeg, dakle, drugome dao opojnu drogu da je troši on ili druga osoba,

I Kž 207/11-6

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabom opojnih droga označeno i kažnjivo po čl. 173. st. 5. KZ.

Žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni u odnosu na to djelo je bespredmetna.

II. Uslijed odluke pod I., preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se prihvaćaju po sudu prvog stupnja utvrđene kazne zatvora i to: kazna zatvora u trajanju od tri (3) godine i dva (2) mjeseca za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ za koje je proglašen krivim u toč. 2. izreke te presude i kazna zatvora u trajanju od jedne (1) godine iz opozvane uvjetne osude primijenjene u pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Zadru od 16. studenoga 2006. godine br. K-811/01, te se opt. A. U. uz primjenu čl. 60. st. 1.i 2. toč. c. KZ osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri (3) godine i tri (3) mjeseca, u koju mu se na temelju čl. 63. st. 1. KZ uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 22. listopada 2008. godine do 19. studenoga 2009. godine.

III. Odbijaju se kao neosnovane u ostalom dijelu žalbe državnog odvjetnika opt. A. U. i u pobijanom, a ne preinačenom dijelu potvrđuje se presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Županijski sud u Zadru, presudom od 13. prosinca 2010. godine, broj K-13/10, u ponovljenom postupku proglasio je krivim opt. A. U. zbog kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 5. KZ-a u svezi čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 71/06) za koje mu je na temelju istih zakonskih propisa utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i jednog mjeseca i čl. 173. st. 2. KZ-a u svezi čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 71/06), za koje mu je na temelju istih zakonskih propisa utvrdio kaznu zatvora u trajanju od tri godine i dva mjeseca, te istovremeno opozvao uvjetnu osudu iz pravomoćne presude Općinskog suda u Zadru od 16. studenog 2006. godine, broj K-811/01 i kaznu zatvora u trajanju od jedne godine uzeo utvrđenom te uz primjenu čl. 69. st. 3. u svezi čl. 60. st. 1. i 2. toč. c) KZ-a osudio ga na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i tri mjeseca, u koju mu je na temelju čl. 63. st. 1. KZ-a uračunao vrijeme provedeno u pritvoru od 22. listopada 2008. godine do 19. studenog 2009. godine.

Na temelju čl. 76. st. 1. i 2. u svezi čl. 75. st. 3. KZ-a prema optuženiku je primijenjena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja će se primjenjivati do prestanka razloga zbog kojih je određena, ali u svakom slučaju najdulje do prestanka izvršenja kazne zatvora.

Na temelju čl. 355. st. 1. toč. 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 115/06, u nastavku: ZKP) u svezi čl. 80. st. 3. i čl. 173. st. 7. KZ-a prema optuženiku je primijenjena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta kao u izreci pobijane presude.

Na temelju čl. 355. st. 1. toč. 7. u svezi čl. 122. st. 1. ZKP-a optuženik je obvezan na naknadu troškova kaznenog postupka u iznosu od 3.333,33 kn te paušalnom iznosu od 1.500,00 kn.

I Kž 207/11-6

Odbijen je prijedlog državnog odvjetnika da se od optuženika na temelju odredbe čl. 82. KZ-a oduzme kaznenim djelom pribavljena imovinska korist u iznosu od 4.000,00 kn, sve prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta PU zadarske, serijski broj 0028594.

Navedeni iznos će se po pravomoćnosti ove presude vratiti optuženiku.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kaznenoj sankciji i predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženiku utvrde strože kazne zatvora i izrekne stroža jedinstvena kazna.

Optuženik se žali po branitelju I. B., odvjetniku iz Z., iz svih žalbenih osnova, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi od optužbe, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u pismenom podnesku od 1. travnja 2011. godine, broj KŽ-DO-433/11, predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati, a žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Sjednica vijeća održana je bez prisutnosti državnog odvjetnika koji je na temelju čl. 373. st. 2. ZKP-a o sjednici uredno obaviješten ali nije pristupio.

Žalba optuženika je djelomično osnovana, dok žalba državnog odvjetnika je djelomično bespredmetna, a djelomično neosnovana.

U uvodu žalbe optuženik ističe da su ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. i čl. 367. st. 2. ZKP-a međutim, te povrede se pobliže ne obrazlažu.

Iz žalbenih razloga bi se eventualno moglo razabrati da optuženik postupovnu povredu iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a nalazi u navodu da prvostupanjski sud nije dao obrazloženje u odnosu na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske koju je branitelj priložio u spis, na glavnoj raspravi. U odnosu na priloženu presudu, sud prvog stupnja nije bio dužan bilo što obrazlagati, budući da je pobijanu odluku donio na temelju provedenih dokaza za što je u obrazloženju dao razloge, a sve drugo bi predstavljalo polemiziranje sa odlukom donesenom u drugom postupku.

Optuženik navodi i da su iskazi saslušanih svjedoka pogrešno interpretirani međutim, ne navodi u čemu se ta postupovna povreda sastoji osim što se sugerira da se pročitaju svi zapisnici, a ne obrazlaže se niti povreda iz čl. 367. st. 2. ZKP-a.

S obzirom na ovakvo isticanje postupovnih povreda, drugostupanjski sud je pobijanu presudu u tom dijelu jedino mogao ispitati na temelju čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP-a i pri tome nije utvrdio da bi bila ostvarena koja od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti one na koje optuženik ukazuje u uvodu žalbe.

I Kž 207/11-6

Optuženik ističe i žalbeni osnov povrede kaznenog zakona koji nalazi u neprihvaćanju stava obrane da se u konkretnom slučaju radi o prividnom stjecaju.

Razmatrajući ovaj žalbeni osnov po žalbi optuženika i na temelju čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, je utvrdio da davanjem droge od strane optuženika K. P., nije ostvareno bitno obilježje zlouporabe opojne droge iz čl. 173. st. 5. KZ za koje je optuženik proglašen krivim pod toč. 1. izreke pobijane presude. Naime, modalitet počinjenja tog kaznenog djela je navođenje drugoga na trošenje opojne droge, davanje drugome opojne droge da ju troši on ili neka druga osoba i stavljanje drugome na raspolaganje prostorija radi trošenja opojne droge ili omogućavanje na drugi način drugome trošenje opojne droge. Niti jedan od tih modaliteta počinjenja ovog kaznenog djela ne proizlazi iz činjeničnog opisa, a samo davanje droge drugome ne podrazumijeva samo za sebe, da je droga dana radi trošenja. Droga je P. mogla biti dana i iz drugih razloga, čime ne bi bilo ostvareno ovo kazneno djelo.

Stoga je pobijanu presudu u tom dijelu trebalo preinačiti i za to djelo optuženika osloboditi od optužbe, na temelju čl. 354. toč. 1. ZKP, budući je u činjeničnom opisu nisu opisani elementi bića kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim.

S obzirom na takvu odluku, žalba optuženika u pogledu stjecaja je bespredmetna, a ujedno i žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni u odnosu na to kazneno djelo. U odnosu na djelo iz toč. 2. optuženik u žalbi tvrdi da je nađen heroin bio za potrebe njegove supruge.

Navedenu tvrdnju, koja je iznošena po optuženiku u tijeku postupka, prvostupanjski sud osnovano nije prihvatio budući izvanbračna supruga, saslušana kao svjedok, B. P. to potvrđuje tek na glavnoj raspravi očigledno usklađujući iskaz sa obranom optuženika, ali ne dajući prihvatljivo obrazloženje za tu izmjenu iskaza.

Kako je kod optuženika pretragom stana pronađeno 1,36 grama heroina raspoređenog u četiri PVC vrećice pripremljene za daljnju prodaju, dvije hrpice heroina pripremljene na staklu i još šest već izrezanih PVC vrećica, očigledno sve predviđeno za daljnje pakiranje droge, škare, digitalna vaga, te marihuana također zapakirana u dva paketića pripremljena za daljnju prodaju, to obrana optuženika i izmijenjeni iskaz svjedoka B. P. nisu prihvatljivi.

To što su četiri paketića s heroinom i drugi pribor nađeni u crnoj toaletnoj torbici ne znači, da je droga bila od izvanbračne supruge optuženika, jer ništa u toj torbici više nije nađeno što bi ukazivalo da je pripadala njoj, kako se to tvrdi u žalbi optuženika, a koja tvrdnja je u suprotnosti i sa zapisnikom o očevidu te fotodokumentacijom. Optuženik je i potpisao sve potvrde o privremenom oduzimanju predmeta pa prema tome, niti tada nije osporavao da droga ne bi bila njegova.

Upravo način pakiranja droge te nađeni pribor opravdavaju zaključak da je droga bila namijenjena daljnjoj prodaji, neovisno o količini za koju žalba optuženika tvrdi da je bila dostatna samo za osobne potrebe. Tu treba uzeti u obzir i činjenicu, da je u to vrijeme optuženik bio na heptanonskoj terapiji međutim, neovisno o tome, s obzirom na prihode

I Kž 207/11-6

izvanbračne zajednice i činjenicu da su oboje ovisnici, što je sud prvog stupnja utvrdio u tijeku postupka, osnovan je zaključak da je optuženik prodajom droge osiguravao ovisničke potrebe, kako svoje tako i izvanbračne supruge.

Neosnovano se žalbom upire na nađenu vagu kojoj je mjerna skala podešena za mjerenje najmanje količine od jednog grama, budući su na vagi nađeni tragovi heroina pa je očigledno vaga bila u funkciji vaganja droge, kako to zaključuje prvostupanjski sud, opširno analizirajući sve nađene predmete, drogu i dovodeći ih u kontekst mogućnosti mjerenja i pakiranja droge.

Iz navedenih razloga, te razloga prvostupanjske presude koje prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, činjenično stanje nije pogrešno utvrđeno. Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja pri čemu je potrebno istaknuti da žalba nepotrebno polemizira sa optužnicom u pogledu nađenog heptanona iako je prvostupanjski sud taj dio izostavio iz činjeničnog opisa i za to dao razloge.

Zbog odluke o kazni u odnosu na djelo iz toč. 2. izreke, žali se državni odvjetnik navodeći da nije bilo osnova za ocjenu utvrđenih olakotnih okolnosti kao osobito olakotnih okolnosti koje bi prema čl. 57. st. 1. KZ-a bile osnova za ublažavanje kazne.

Sud prvog stupnja nije za kazneno djelo, za koje je optuženika proglasio krivim, niti primijenio zakonske odredbe o ublažavanju kazne pa je stoga žalba državnog odvjetnika u tom dijelu promašena.

Optuženik ne obrazlaže ovaj žalbeni osnov, iako ga ističe u uvodu žalbe.

Ispitujući pobijanu presudu u tom dijelu po žalbi optuženika, Vrhovni sud Republike Hrvatske nalazi, da je prvostupanjski sud pravilno utvrđujući sve okolnosti o kojima ovisi odabir vrste i visine kazne, cijeneći optuženiku kao olakotno smanjenu ubrojivost te manju količinu droge koja ukazuje na niži intenzitet povrede zaštićenog dobra, a kao otegotno raniju višestruku osuđivanost optuženika za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ-a utvrdio kaznu zatvora u trajanju od tri godine i dva mjeseca, koju prihvaća ovaj sud drugog stupnja, kao i utvrđenu kaznu zatvora iz opozvane uvjetne osude u trajanju od jedne (1) godine.

Neovisno o tome što je ovom presudom optuženik oslobođen od optužbe za djelo iz toč. 1. izreke pobijane presude, sve utvrđene okolnosti o kojima ovisi odabir vrste i visine kazne ne opravdavaju niti izricanje blaže jedinstvene kazne zatvora od one po sudu prvog stupnja, s obzirom da je opozvana uvjetna osuda, koja se u žalbi optuženika zanemaruje, imala minimalni utjecaj na odmjeravanje jedinstvene kazne zatvora.

Stoga nije prihvaćena žalba optuženika zbog odluke o kazni i jedinstvena kazna zatvora u trajanju od tri (3) godine i tri (3) mjeseca ostvarit će svrhu kažnjavanja predviđene u čl. 6. i 50. KZ.

Izrečene sigurnosne mjere su u skladu sa zakonom.

I Kž 207/11-6

Iz svih navedenih razloga na temelju čl. 390. st. 1. i čl. 387. ZKP-a odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 20. travnja 2011.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Buga Mrzljak Stenzel, v. r.

Dražen Tripalo, v. r.