I Kž-778/2007-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 778/07-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja, mr. sc. Marijana Svedrovića, Ranka Marijana i mr. sc. Branka Brkića, kao članova vijeća, te više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. R. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku od 14. lipnja 2007. godine br. K-23/07, u sjednici održanoj dana 15. studenog 2007. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Darka Kliera i branitelja optuženika, odvjetnika Ž. O. iz Z., u zamjeni za odvjetnika D. P. iz D.,

p r e s u d i o j e :

Žalbe opt. S. R. i državnog odvjetnika odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom oglašen je krivim opt. S. R. zbog učina kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama KZ (NN 71/06), za koje je, uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije (2) godine u koju mu je, temeljem čl. 63. st. 1. KZ, uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 9. ožujka do 14. lipnja 2007. godine.

Istovremeno, oglašen je krivim opt. P. L. zbog učina kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 1. KZ, za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dva (2) mjeseca.

Temeljem čl. 76. KZ, prema optuženicima je primijenjena sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, ali u svakom slučaju do isteka izdržavanja kazne.

I Kž 778/07-6

Od optuženika je oduzeta opojna droga, dok je opt. S. R., temeljem čl. 137. ZKP, vraćen novčani iznos od ukupno 15.300,00 kn i jedan mobilni telefon marke N. S. R. obavezan je na ime stečene imovinske koristi počinjenim kaznenim djelom platiti sudu iznos od 10.800,00 kn u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

Oba optuženika oslobođeni su dužnosti snašanja troškova kaznenog postupka, sukladno čl. 122. st. 4. ZKP.

Protiv ove presude žali se opt. S. R. i državni odvjetnik.

Opt. S. R. žali se po svom branitelju D. P., odvjetniku iz D., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podredno da se ta presuda preinači i optuženiku izrekne blaža sankcija. Ujedno je stavljen prijedlog da se branitelj optuženika obavijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća.

Državni odvjetnik podnosi žalbu zbog odluke o kazni u odnosu na opt. P. L., s prijedlogom da se u tom dijelu presuda preinači i ovom optuženiku izrekne zatvorska kazna u duljem vremenskom trajanju.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Prije održavanja sjednice vijeća, spis je, temeljem čl. 373. st. 1. ZKP, dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje, a vraćen je s prijedlogom da se žalba opt. S. R. kao neosnovana odbije, dok da se žalba nižeg državnog odvjetnika uvaži i postupi u pravcu njegovog žalbenog prijedloga.

Sjednici ovog drugostupanjskog vijeća nazočio je Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Darko Klier, koji je ponovio navode iz pismenog prijedloga, te branitelj optuženika, odvjetnik Ž. O. iz Z. u zamjeni za odvjetnika D. P. iz D., koji je ponovio navode žalbe te je u spis priložio dokumentaciju o zdravstvenom stanju optuženika, njegovim radnim karakteristikama, te dopis Župnog ureda M. od 12. studenog 2007. godine.

Optuženik, iako uredno pozvan, nije pristupio pa je sjednica održana u njegovoj nenazočnosti, sukladno čl. 374. st. 4. ZKP.

Žalbe nisu osnovane.

Suprotno tvrdnji žalbe optuženika, sud prvog stupnja je u valjano provedenom dokaznom postupku činjenično stanje potpuno i pravilno utvrdio, te je osnovano zaključio da je optuženik počinio inkriminirano kazneno djelo na način kako mu se to optužnicom državnog odvjetnika stavlja na teret.

Naime, opt. S. R. priznaje da je opt. P. L. u nekoliko navrata prodao opojnu drogu amfetamin, ali manje nego što se to precizira u izreci prvostupanjske presude. Tvrdi da je bio na odsluženju vojnog roka u periodu od 29. kolovoza 2005. do 1. ožujka 2006. godine, za koje vrijeme nije bio u kontaktu s opt. P. L., niti mu je mogao prodavati drogu. Priznaje da je drogu prodavao tek od ljeta 2006. godine pa do uhićenja. Kako je sud prvog stupnja netočno

I Kž 778/07-6

utvrdio vremenski period vršenja kriminalne djelatnosti, smatra da je činjenično stanje ostalo pogrešno utvrđenim, a što je od utjecaja na visinu kazne.

Međutim, ovi navodi žalbe nisu prihvatljivi, jer je sud prvog stupnja osnovano vjerovao obrani opt. P. L. iz istrage, a ne kasnijoj izmijeni njegove obrane s glavne rasprave. U svom prvobitnom iskazu opt. P. L. je detaljno opisao kako je redovito, jednom mjesečno, kada bi dobio plaću, kupovao opojnu drogu amfetamin za 700,00 – 800,00 kn od opt. S. R., a sve to u periodu oko dvije godine prije uhićenja, dakle počev od 2005. godine do ožujka 2007. godine. Kasniju izmjenu ovakve obrane u cilju međusobnog usklađivanja iskaza s opt. S. R., sud prvog stupnja s pravom odbacuje kao nevjerodostojnu i usmjerenu na umanjivanje kaznene odgovornosti opt. S. R..

S druge strane, uvidom u presliku vojne knjižice za opt. S. R. utvrđeno je da je on u početku bio na odsluženju vojnog roka u S., da bi potom već 20. studenog 2005. godine nastavio služenje vojnog roka u P., što je u blizini D., pa s obzirom na slobodu kretanja i odlaženja kući, nema sumnje da je optuženik i za vrijeme dok je bio ročnik, mogao i dolazio u kontakt s opt. P. L..

Na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je primijenio i odgovarajuću odredbu materijalnog prava.

Naime, neosnovan je prigovor žalbe da je sud prvog stupnja, s obzirom da je kriminalna djelatnost započela prije 1. listopada 2006. godine, trebao primijeniti raniji Kazneni zakon ("Narodne novine", broj 129/00) koji je za optuženika bio povoljniji.

Nasuprot tome, kada optuženik odgovara za produljeno kazneno djelo koje je započeto prije 1. listopada 2006. godine, a dovršeno nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama KZ ("Narodne novine", broj 71/06), na ukupnu kriminalnu aktivnost treba primijeniti zakon koji je bio na snazi u vrijeme poduzimanja posljednje radnje, a to je ovdje novi, izmijenjeni Kazneni zakon.

Stoga je kriminalna aktivnost optuženika valjano pravno označena kao kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama KZ.

Konačno, nisu osnovane žalbe zbog odluke o kazni.

Kazna zatvora u trajanju od dvije godine koja je opt. S. R. izrečena za učin predmetnog kaznenog djela, predstavlja zakonski minimum koji je, primjenom čl. 57. st. 2. toč. d) KZ u vezi čl. 7. Zakona o izmjenama i dopunama KZ ("Narodne novine", broj 71/06), moguće izreći primjenom sudskog ublažavanja kazne. Kako u konkretnom slučaju nisu utvrđene okolnosti koje omogućavaju ublažavanje kazne po sili zakona, proizlazi da su sve olakotne okolnosti, u svom zbiru, već našle dovoljnog odraza pri izricanju minimalne kazne. Stoga niti nove okolnosti koje se dokazuju u dokumentaciji predočenoj na sjednici drugostupanjskog vijeća, ne mogu utjecati na drugačiju prosudbu.

S druge strane, nije osnovana niti žalba državnog odvjetnika kojom se predlaže strože kažnjavanje opt. P. L..

I Kž 778/07-6

Taj optuženik je osuđen zbog posjedovanja ukupno 8,84 gr opojne droge amfetamina za vlastite potrebe, pa bez obzira što je on do sada već osuđivan za istovrsno kazneno djelo, a predmetno djelo je počinio u okviru trajanja roka kušnje, nema uvjeta za njegovo strože kažnjavanje. Ovo iz razloga jer je opt. P. L. priznao izvršenje kaznenog djela i dragovoljno je pomogao u razotkrivanju tuđeg kaznenog djela, a to je relevantna olakotna okolnost. Osim toga, optuženik je vrlo mlada osoba koja će se, u okviru primijenjene sigurnosne mjere, podvrgnuti liječenju od ovisnosti čime će se smanjiti opasnost od ponavljanja kaznenog djela ubuduće.

Kako su time, po ocjeni ovog Vrhovnog suda, kazne izrečene optuženicima u svemu primjerene jer odgovaraju okolnostima konkretnog slučaja i ličnostima počinitelja, a ujedno i izražavaju odgovarajuću osudu društva prema takovim i sličnim počiniteljima, podnesene žalbe ni u tom dijelu nisu osnovane.

Budući da ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede na koje ovaj Vrhovni sud, u smislu čl. 379. st. 1. ZKP, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je žalbe optuženika i državnog odvjetnika odbiti i na temelju čl. 387. ZKP, odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 15. studenog 2007. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Aleksandra Holjevac, v. r.

Senka Klarić-Baranović, v. r.