Rev-x-734/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 734/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. G. iz R., koju zastupa punomoćnik T. T., odvjetnik u R., protiv prvotuženika M. C. i drugotužene L. D., oboje iz R., koje zastupa punomoćnik Z. T., odvjetnik u K., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci br. Gž-2667/2011 od 4. ožujka 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci br. P-5068/05 od 25. studenoga 2010., u sjednici vijeća održanoj dana 24. veljače 2016.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se utvrdi da su stranke suvlasnici na nekretninama i to na kčbr. ... kuća br. ... i dvorište površine 415 m2, tužiteljica u 7/12 dijela, prvotuženik u 3/12 dijela i drugotužena u 2/12 dijela, te na kčbr. ... garaža površine 28 m2 i ... garaža od 28 m2, tužiteljica u 1/2 dijela i prvotuženik u 1/2 dijela, kao i zahtjev da joj tuženici izdaju tabularnu ispravu podobnu za upis tužiteljičina prava u zemljišnoj knjizi, kao i da joj nadoknade troškove postupka. Tužiteljica je obvezana tuženicima nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 21.479,00 kn. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda u cijelosti.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica je pravovremeno podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 – dalje: ZPP). Tužiteljica predlaže da se revizija prihvati i pobijana presude ukine, jednako kao i prvostupanjska presuda i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

U odgovoru na reviziju tuženici prije svega ističu da je revizija tužiteljice nedopuštena, pa se istu predlaže odbaciti, odnosno podredno odbiti kao neosnovanu.

Revizija tužiteljice nije dopuštena.

U konkretnom slučaju nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, budući da vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 200.000,00 kn, ne radi se o radnom sporu, niti je sud drugoga stupnja pobijanu presudu donio primjenom odredbi čl. 373. a i čl. 373. b ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka ima pravo izjaviti reviziju protiv drugostupanjske presude u slučajevima u kojima se revizija ne može podnijeti prema st. 1. istog čl. (tzv. redovna revizija), ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih izvora prava i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (st. 3.).

Tužiteljica u reviziji postavlja pitanje sljedeće pitanja:

„Da li pri odlučivanju o tome da tužiteljica na osnovu ulaganja u nadogradnju i dogradnju nekretnina ima pravo na stvarnopravni zahtjev ili samo pravo na obveznopravni zahtjev?“

Kao razlog važnosti se navodi da je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje je protivno shvaćanju revizijskog suda u predmetu Rev-2482/90, a u kojem je zauzeto shvaćanje da ukoliko se radi o znatnim radovima i ulaganjima, nakon koji prvobitni objekt prestaje postojati i nastaje nova ekonomska vrijednost, ili kada je to među strankama ugovoreno, da se tada ne može isključiti izmjena stvarnopravnih odnosa tako da sudionik ulaganja stekne suvlasništvo objekta prema opsegu svog sudjelovanja na određenom dijelu.

Prema shvaćanju revizijskog suda pitanje koje je postavljeno je neodređeno i prije svega ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, pa već radi toga postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Osim toga, utvrđenje je nižestupanjskih sudova u ovom predmetu da su tužiteljica i prvotuženik uložili jednaka sredstva za izgradnju etaža i garaža, pa slijedom toga nisu točni navodi da bi samo ulaganja tužiteljice bila znatna, odnosno znatno veća od drugih suvlasnika.

Radi toga nisu ispunjene pretpostavke da bi se o podnesenoj reviziji meritorno odlučivalo, pa je valjalo reviziju tužiteljice odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392. b st. 2. i 4. ZPP.

Zagreb 24. veljače 2016.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.