Rev-173/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 173/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Djordja Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Radomire Felicijan Maoduš, Borisa Guttmanna, Stanka Jesenkovića i Stanislava Plazonića kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice K. K. iz S. K., koju zastupa T. T., odvjetnik iz Z., protiv tuženika Z. C. iz Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 20. veljače 1990. br. Gž-1059/90, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 11. prosinca 1989. br. P 2973/88, u sjednici održanoj dana 9. svibnja 1991,

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se revizija tužiteljice preinačuje pravomoćna presuda prvostepenog suda tako da glasi:

Odbijaju se žalbe stranaka i potvrdjuje presuda Općinskog suda u Zagrebu od 11. prosinca 1989. br. P-2973/88, osim u dijelu kojim je ta presuda ukinuta rješenjem drugostepenog suda.

O cjelokupnim troškovima postupka odlučit će se u konačnoj odluci o glavnoj stvari.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom prvostepenog suda naloženo je tuženoj da isplati tužiteljici 372,160.000 dinara prijašnjih (37.216,00^ dinara konvertibilnih) sa zakonskom zateznom kamatom pobliže navedenom u izreci te presude, kao i da naknadi parnični trošak u iznosu od 24,220.000 dinara prijašnjih (2.422,00 dinara konvertibilnih). S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužiteljica je odbijena (60,000.000 dinara prijašnjih - 6,000.00 dinara konvertibilnih).

Drugostepeni je sud odbio kao neosnovanu žalbu tužiteljice i u odbijajućem dijelu potvrdio presudu prvostepenog suda dok je djelomično usvojio žalbu tužene te preinačio presudu prvostepenog suda u dosudjujućem dijelu u pogledu naknade neimovinske štete onamo da je naknadu snizio za 60,000.000 dinara prijašnjih (6.000,00 dinara konvertibilnih) i u tom opsegu tužbeni zahtjev odbio. Drugostepeni je sud ukinuo presudu prvostepenog suda, u pogledu dosudjene naknade za tudju pomoć i njegu kao i u odluci o parničnom trošku pa je u tom opsegu predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Protiv pravomoćne presude drugostepenog suda izjavila je reviziju tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Opravdavajući navedene revizione razloge tužiteljica navodi da je naknada za pretrpljene fizičke boli te za strah bila u preniskom iznosu dosudjena i prvostepenom presudom protiv koje se žalila, a posebno, da s obzirom na sve okolnosti iz čl. 200. Zakona o obveznim odnosima, nije bilo opravdanja da se naknada za tu štetu još više snizuje. Predložila je da se revizija prihvati, tužbenom zahtjevu u cijelosti udovolji.

Na reviziju nije odgovoreno niti se nadležni javni tužilac izjasnio o podnesenoj reviziji.

Revizija je djelomično osnovana.

S osnovom tužiteljica ukazuje da je o naknadi za nematerijalnu štetu za pretrpljene fizičke boli i strah drugostepeni sud sudio uz pogrešnu primjenu materijalnog prava.

Naime, u toku postupka je utvrdjeno, a na temelju nalaza i mišljenja liječnika vještaka da su sudovi prihvatili, da je tužiteljica kritične zgode zadobila udarno krvne podljeve glave u području zatiljka, potres mozga i udarne ozljede lijeve potkoljenice koje su povrede bile teške, posebno jer se radilo o težoj povredi mozga što je rezultiralo i trajnim posljedicama. Zbog navedenih povreda tužiteljica je trpila jake boli 2 tjedna, srednje 2 tjedna a manje boli osjećala je 4 mjeseca. Utvrdjeno je takodjer da je tužiteljica stradala kao pješak kad je na nju naletjelo osobno vozilo kojom je prilikom doživjela jaki strah koji je trajao dva dana da bi kasnije taj strah prešao u brigu za zdravlje i ishod liječenja, a rezultirao je posljedicama u vidu reaktivne neuroze.

Navedeno, a cijeneći pri tome u skladu sa odredbom čl. 200. Zakona o obveznim odnosima težinu i karakter povrede koje je tužiteljica kritične zgode zadobila te jačinu i trajanje fizičkih boli kao i intenzitet i trajanje straha ovaj sud cijeni da primjerena naknada za neimovinsku štetu za pretrpljene fizičke boli iznosi 100,000.000 dinara prijašnjih (10.000,00 dinara konvertibilnih), a za strah 30,000.000 dinara prijašnjih (3.000,00 dinara konvertibilnih) kako je o visini naknade neimovinske štete odlučeno prvostepenom presudom pa je stoga valjalo u navedenom opsegu prihvatiti reviziju tužiteljice te temeljem odredbe čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku preinačiti pobijanu drugostepenu presudu i odlučiti kao u izreci.

O troškovima cjelokupnog postupka odlučit će prvostepeni sud u odluci o glavnoj stvari.

U Zagrebu, 9. svibnja 1991.

Predsjednik vijeća:

Djordje Bjegović, v.r.