Rev-1417/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1417/1998-2

U IME R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej, Petra Milasa i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. P. iz P., zastupan po punomoćniku S. V. iz O., protiv tuženih: 1/ N. L. i 2/ B. L., oba iz P., Caffe bar A. zastupani po punomoćniku I. I., odvjetniku iz Z., radi isplate, i u pravnoj stvari protutužitelja N. L. i B. L., protiv tuženika P. P., radi isplate, rješavajući reviziju tuženih-protutužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gospiću od 9. listopada 1996. godine, br. Gž 15/96, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pagu od 8. svibnja 1995. godine, br. P 158/94, u sjednici održanoj 25. travnja 2001. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženih-protutužitelja i u cijelosti potvrđena prvostupanjska presuda, kojom je suđeno:

"I. Nalaže se tuženicima da isplate tužitelju iznos od 42.500 DEM u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju R. b. R. na dan isplate zajedno s pripadajućim kamatama po stopi koju R. b. plaća na devizne štedne uloge građana u DEM po viđenju počevši od 15. ožujka 1994. godine pa do konačne isplate kao i da naknade tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 15.915,00 kn, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

II. Odbija se protutužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Nalaže se tužitelju da isplati tuženima 24.000 DEM u protuvrijednosti kuna po tečaju važećem na dan isplate sa zakonskim zateznim kamatama počev od 2. kolovoza 1995. godine pa do isplate."

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tuženici-protutužitelji pravovremeno su izjavili reviziju pozivom na revizijski razlog: pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predložili su da obje nižestupanjske presude budu preinačene tako da tužbeni zahtjev u cijelosti bude odbijen, a protutužbeni prihvaćen kao osnovan ili da nižestupanjske presude budu ukinute i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se obveze tužene da mu isplate određenu novčanu svotu na ime kupoprodajne cijene za prodani inventar u caffe baru, dok su tuženici spram tužitelja istakli protutužbeni zahtjev za povrat dijela isplaćene cijene, tvrdeći da je ugovor o prodaji ništavan.

Odlučujući o sporu, nižestupanjski sudovi su, u bitnome, utvrdili:

- daje tužitelj dana 3. listopada 1993. godine tuženima prodao inventar u caffe baru u P. (koji poslovni prostor je do tada tužitelj držao u zakupu) za cijenu od 67.500 DEM, u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate,

- da su tuženici na ime kupoprodajne cijene isplatili tužitelju ukupno iznos od 24.000 DEM,

- da su tuženici u času zaključenja kupoprodajnog ugovora znali da tužitelj nije vlasnik već samo zakupnik poslovnog prostora, a da je tužitelj vlasnik inventara kojeg je dao izraditi prikladno tom prostoru, utrošivši i značajan iznos za uređenje poslovne prostorije, koja je ranije bila u namjeni frizerske radnje.

Kraj izloženih činjeničnih utvrđenja pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da je predmetom kupoprodaje bio samo inventar i oprema, a ne i poslovni prostor i da tužitelj nije postupio prijevarno na način da je tuženima prikazao da je on vlasnik i poslovne prostorije i da im se prodaje taj poslovni prostor, a tuženici rečeni kupoprodajni ugovor nisu niti pobijali.

Pravilno su stoga nižestupanjski sudovi otklonili kao neosnovan prigovor tuženih da se radi o ništavom ugovoru.

S obzirom na izloženo nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo (čl. 516. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje: ZOO) kada su prihvatili tužbeni zahtjev, obvezali tužene da isplati tužitelju preostali dio cijene u iznosu od 42.500 DEM sa kamatom koje banka plaća na devizne štedne uloge po viđenju, sve u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate, a odbili protutužbeni zahtjev upravljen na povrat već isplaćenog dijela cijene.

Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje: ZPP), na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 386. ZPP.

Iz izloženih razloga revizija se ne pokazuje osnovanom, pa je istu valjalo odbiti i presuditi kao u izreci (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 25. travnja 2001. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.