Gž-1631/2012-2 · Županijski sud u Zadru

5 Gž-1631/12-2

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Sanje Prosenice, kao predsjednice vijeća, Marina Grbića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Enke Moković, kao članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja I. G. iz B., zastupan po punomoćniku B. Z., odvjetniku iz Z., protiv tuženika L. Z. d.d. Z., zastupan po direktoru N. J., a on po punomoćniku V. T., dipl. iur. kod tuženika, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i postojanja radnog odnosa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru od 31. svibnja 2012.godine poslovni broj P-1657/11, u sjednici vijeća održanoj dana 24. srpnja 2012. godine,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja I. G. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru od 31. svibnja 2012.godine poslovni broj P-1657/11.

Obrazloženje

Pobijanom presudom suda prvog stupnja pod točkom 1. njezine izreke odbijen je tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je ništetan izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju od 7. lipnja 2011. godine te da postoji radni odnos na neodređeno vrijeme između stranaka, dok je odlukom o trošku sadržana u točki 2. naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna, u roku od osam dana.

Protiv gornje presude žalbu izjavljuje tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja radi održavanja nove glavne rasprave.

U odgovoru na žalbu tuženik je, u bitnome, osporio žalbene navode i predložio odbijanje žalbe.

Žalba nije osnovana.

Pobijana presuda nije opterećena niti jednom bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl.354.st.2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 i 148/11 - pročišćeni tekst - dalje ZPP) na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl.365.st.2. ZPP.

Također, nije počinjena ni povreda iz točke 11. istog članka na koju se upire u žalbi, jer presuda sadrži vrlo jasne i iscrpne razloge o odlučnim činjenicama koje se tiču valjanosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tako da se može ispitati u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava.

Sporno je i u ovoj fazi postupka da li su se u konkretnom slučaju ostvarile pretpostavke iz čl.108.st.1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09 i 61/11, dalje - ZR) o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju.

Prema citiranoj odredbi izvanredni otkaz ugovora o radu moguć je samo u slučajevima kad zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć.

Teret dokaza je bio na tuženiku kao poslodavcu, u smislu čl.131.st.3.ZR. Kao osobito teška povreda radne obveze tužitelju se u konkretnom slučaju stavljaju na teret spornom odlukom o otkazu ugovora o radu na radnom mjestu privezivača - da je prestao dolaziti na posao nakon iskorištenog godišnjeg odmora za 2011.godinu.

Suprotno žalbi i po ocjeni ovog suda tuženik je dokazao da su bili ispunjeni svi uvjeti za izvanredni otkaz pa je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev.

Naime, u odnosu na žalbene prigovore valja tužitelju odgovoriti:

- da se nalazio u pritvoru od 27. travnja do 19. prosinca 2011.godine zbog kaznenog djela zlouporabe droga iz čl.173.st.2. KZ,

- da je tuženik kao poslodavac iz dnevnog tiska saznao za razloge nedolaska na posao i bezuspješno ga pozvao da opravda izostanak,

- da je pritvor dulje trajao i da zbog toga tuženik nije bio u mogućnosti otkloniti poremećaj u poslovanju angažiranjem drugih radnika i na taj način premostiti nastalu situaciju izostankom tužitelja s posla,

- da je ta situacija za tuženika bila ona zakonom propisana osobito važna činjenica kao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, koja ne mora biti uzrokovana skrivljenim ponašanjem radnika, već se može raditi i o objektivnoj činjenici zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, a o takvoj činjenici je riječ u konkretnom slučaju, kako se to sve detaljno obrazlaže u prvostupanjskoj presudi, s time da za razrješenje ove pravne stvari nije odlučno da tužitelj očekuje oslobađajuću kaznenu odluku, kako se to navodi u žalbi,

- da je, u smislu čl.66.st.1. ZR, bilo autonomno pravo tuženika kao poslodavca da tužitelju kao radniku nije odobrio neplaćeni dopust, poglavito kada mu je pritvor produživan.

Slijedom svega iznesenog valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zadru, 24. srpnja 2012. godine.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Sanja Prosenica, v. r.