Rev-875/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 875/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić, Nenada Perina i Marijana Ramušćaka, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. B. i V. B., oboje iz M., koje zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik u R., protiv tuženika S. o. d.d. R., kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u R., radi naknade štete, odlučujući o revizijama oboje tužitelja i tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 18. siječnja 2006. godine poslovni broj Gž-1737/02 kojom je djelomično preinačena, a djelomično potvrđena, presuda Općinskog suda u Rijeci od 2. svibnja 2001. godine poslovni broj P-4715/97, u sjednici održanoj dana 10. listopada 2006. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se revizije tuženika i II. tužiteljice V. B. kao neosnovane.

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija I. tužitelja A. B. kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

"I. Tuženik S. o. d.d. R., dužan je naknaditi štetu I. tužitelju A. B., u iznosu od 62.298,00 kn (šezdesetdvijetisućedvjestodevedesetosamkuna), te II tužiteljici V. B. u iznos od 156.342,00 kn (stopedesetšesttisućatristočetrdesetdvije kune), s zakonskom zateznom kamatom po stopi od 18% godišnje, koja teče od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljima prouzročeni parnični trošak u iznosu od 56.242,80 kn, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

III. Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelji se odbijaju.

Drugostupanjskom presudom je odlučeno:

"I. Djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-4715/97od 2. svibnja 2001. godine u toč. III. izreke i sudi:

Tuženik je dužan I-tužitelju A. B. pored iznosa iz toč. I. izreke presude suda prvog stupnja isplatiti daljnji iznos od 44.702,00 kn (slovima: četrdeset i četiri tisuće sedamstotina i dvije kune) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 18% godišnje počev od 2. svibnja 2001. godine, pa do 30. lipnja 2002. godine, a od 1. srpnja 2002. godine pa do isplate po stopi od 15% godišnje, i II-tužiteljici V. B. pored iznosa iz toč. I izreke presude suda prvog stupnja, isplatiti daljnji iznos od 65.658,00 kn (slovima: šezdeset i pet tisuća šeststotina pedeset i osam kuna) zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi od 18% godišnje počev od 2. svibnja 2001. godine, pa do 30. lipnja 2002. godine, a od 1. srpnja 2002. godine pa do isplate po stopi od 15% godišnje, te im naknaditi daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 52.949,20 kn (slovima: pedeset i dvije tisuće devetstotina četrdeset i devet kuna i 20/100 lipa), sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev I i II tužitelja kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka odbija kao neosnovan.

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja u toč. I. i II. izreke."

Protiv te presude reviziju su izjavili tužitelji i tuženik – svaki protiv dijela u kojem nije uspio.

Tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje nižestupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev ukinu..

Tužitelji su izjavili reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlažu da se pobijana presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev preinači.

Odgovor na revizije nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio o reviziji.

Revizije II. tužiteljice i tuženika nisu osnovane, a revizija I. tužitelja nije dopuštena. Na reviziju tuženika

Neosnovano revident prigovara da bi razlozi navedeni u obrazloženju drugostupanjske presude bili proturječni i nerazumljivi, pa da bi na taj način u postupku drugostupanjskog suda bila počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP), koja se primjenjuje u ovom slučaju na temelju čl. 284. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 117/03). Suprotno revidentovim navodima razlozi izneseni u obrazloženju pobijane presude su jasni, razumljivi i bez proturječnosti, pa se pravilnost i zakonitost odluke može sa sigurnošću ispitati.

Također, u razlozima svoje odluke drugostupanjski sud je ocijenio sve žalbene prigovore od odlučnog značenja, pa neosnovano prigovara revident da bi bila počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP.

Konačno, u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa zbog svega navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

U ovom predmetu je riječ o naknadi štete zbog povreda koje su pretrpjeli tužitelji kao pješaci u prometnoj nezgodi naletom vozila osiguranika tuženika, a tuženik je osiguratelj po obveznom osiguranju vozila.

Revident u reviziji u odnosu na primjenu materijalnog prava iznosi slijedeći prigovor:

- da su nastanku predmetnog štetnog događaja doprinijeli sami tužitelji, a doprinos tužitelja revident vidi u tome "što su se tužitelji kretali pored, a ne po pješačkom prijelazu". Zbog toga revident smatra pogrešnom ocjenu drugostupanjskog suda da nema doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja i da za predmetnu štetu postoji isključiva odgovornost osiguranika tuženika.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da su se tužitelji kao pješaci prilikom predmetne prometne nezgode kretali nekoliko metara pored pješačkog prijelaza na suprotnoj strani tog prijelaza u odnosu na smjer iz kojeg je svojim automobilom dolazio osiguranik tuženika,

- da je osiguranik tuženika upravljajući automobilom naglim skretanjem u kontinuiranoj vožnji s desne kolničke trake prešao na lijevu i to brzinom preko zakonom dopuštene u prometnom centru grada, te kraj dva pješačka prijelaza i dva semafora došao u poziciju da nije mogao pravovremeno reagirati, jer na licu mjesta nisu niti pronađeni tragovi kočenja,

- da je kao posljedica takve vožnje slijedio udar u tužitelje i nanošenje im teških tjelesnih povreda.

U konkretnom slučaju se radi o odgovornosti za štetu u smislu odredaba čl. 173. – 177. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99

– dalje: ZOO) o odgovornosti za štetu od opasne stvari. Prema odredbi čl. 177. st. 3. ZOO imatelj opasne stvari se oslobađa odgovornosti za štetu djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

Imajući na umu utvrđeno činjenično stanje pravilna je ocjena drugostupanjskog suda da tužitelji svojim ponašanjem prilikom sporne prometne nezgode nisu pridonijeli nastanku štetnog događaja, jer se u odnosu na naprijed navedeni način vožnje osiguranika tuženika kretanje pješaka "nekoliko metara od pješačkog prijelaza" – dakle u zoni tog pješačkog prijelaza – ne može smatrati protupravnom radnjom koja bi utjecala na odgovornost osiguranika tuženika u smislu čl. 177. st. 3. ZOO.

Na reviziju II. tužiteljice

Revidentica u reviziji iznosi slijedeće prigovore:

- prigovor visini dosuđenog iznosa naknade nematerijalne štete,

- prigovor određivanju početka tijeka zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade nematerijalne štete.

Imajući na umu vrstu i prirodu pretrpljenih povreda te jačinu i trajanje štetnih posljedica drugostupanjski sud nije dosudio tužiteljici prenizak iznos naknade nematerijalne štete, pa nije pogrešno primijenio odredbu čl. 200. ZOO. Zbog toga nije osnovan prvi prigovor revidentice.

Također, zatezne kamate na pravičnu novčanu naknadu nematerijalne štete, dosuđene u smislu čl. 200. ZOO, teku od dana donošenja prvostupanjske presude kojom je ta naknada određena. Zbog toga su nižestupanjski sudovi pravilno postupili kad su u svojoj odluci odredili početak tijeka zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade nematerijalne štete od dana donošenja prvostupanjske presude.

Zbog svega navedenog na temelju čl. 393. ZPP je odlučeno kao u izreci presude.

Na reviziju I. tužitelja

Revident pobija presudu drugostupanjskog suda u dijelu prema kojem je odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 53.000,00 kn.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP revizija nije dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 100.000,00 kn.

Dakle, vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude u odnosu na I. tužitelja ne prelazi 100.000,00 kn, pa revizija I. tužitelja nije dopuštena.

Zbog toga je na temelju čl. 392. ZPP odlučeno kao u izreci rješenja.

U Zagrebu, 10. listopada 2006. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.