I Gžzp-532/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: I Gžzp 532/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Đuri Sessi, u pravnoj stvari predlagateljice N. K., iz Z., koju zastupa punomoćnica M. S., odvjetnica u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gzp-1693/09 od 20. travnja 2010., 17. studenog 2010.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba predlagateljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gzp-1693/09 od 20. travnja 2010.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gzp-1693/09 od 20. travnja 2010. odbijen je zahtjev predlagateljice kao neosnovan.

Protiv navedenog rješenja žali se predlagateljica zbog svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 i 123/08, dalje: ZPP, u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. bivšeg Zakona o sudskom vanparničnom postupku, koji se primjenjuje temeljem odredbe iz čl. 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine, „Narodne novine“ br. 73/91). Predlaže uvažiti žalbu i pobijano rješenje preinačiti, podredno ukinuti.

Žalba predlagateljice nije osnovana.

Sud prvog stupnja u bitnome temelji odluku na sljedećim utvrđenjima i zaključcima:

- da je postupak ovrhe, posl. br. Ovr-2249/07, u odnosu na koji je zatražena zaštita prava na suđenje u razumnom roku, od dana podnošenja ovršnog prijedloga (13. rujna 2007.) do rješenja kojim je odlučeno o zahtjevu predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (20. travnja 2010.), trajao 2 (dvije) godine, 7 (sedam) mjeseci i 7 (sedam) dana,

- da je riječ o složenom predmetu, te da je nadležni sud postupao ažurno i učinkovito. Na temelju navedenih utvrđenja i zaključaka, prvostupanjski sud je zaključio da predlagateljici nije povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom

I Gžzp 532/10-2

članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01 - ispravak, 76/10) te je zahtjev predlagateljice odbio.

Odluka suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud.

Iz stanja spisa Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gzp-1693/09, proizlazi da je predlagateljica u svom zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku istaknula da postupak ovrhe, glede kojeg je zahtjev podnijela, traje dvije godine. U svojoj žalbi, međutim, predlagateljica navodi da postupak ukupno traje 10 godina, obzirom da proizlazi iz parničnog spisa.

Sukladno tome, kako proizlazi da je predlagateljica u zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku zatražila zaštitu samo i upravo glede predmetnog postupka ovrhe, sud prvog stupnja pravilno je postupio razmotrivši trajanje samo rečenog postupka. U tom smislu, ovaj sud žaliteljici ukazuje kako se, sukladno čl. 352. st. 1. ZPP, u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (što u konkretnoj situaciji nije slučaj).

Slijedom svega izloženog, ovaj sud ocjenjuje kako je prvostupanjski sud pravilno postupio uzimajući u obzir postupanje suda samo u predmetnom postupku ovrhe. Kako je, nadalje, prvostupanjski sud pritom pravilno utvrdio da je pravno relevantno razdoblje u konkretnom slučaju trajalo 2 (dvije) godine, 7 (sedam) mjeseci i 7 (sedam) dana, pravilnim se ukazuje i zaključak prvostupanjskog suda o tomu da predlagateljici nije povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom članka 29. stavak 1. Ustava, zbog čega je zahtjev odbio kao neosnovan.

Žaliteljici valja dodatno odgovoriti da ovako pravilno utvrđena duljina pravno relevantnog razdoblja glede postupka u odnosu na koji je zaštita prava na suđenje u razumnom roku prvotno zatražena, sama po sebi već ukazuje kako se u konkretnom slučaju ne može smatrati da je pravo predlagateljice na suđenje u razumnom roku povrijeđeno, tim više što je predmetni postupak u međuvremenu pravomoćno okončan.

Stoga je, prema ocjeni ovog suda, pravilno sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz članka 27. stavka 1. ZS kada je odbio zahtjev predlagateljice za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku.

Slijedom navedenog, valjalo je, temeljem odredbe iz članka 380. točke 2. ZPP, odbiti žalbu predlagateljice kao neosnovanu i riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 17. studenog 2010.

S U D A C

Đuro Sessa, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.