IV Kž-17/1995-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž 17/1995-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Senke Klarić-Baranović i Ane Garačić, kao članova vijeća i savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv okr. I. C., zbog krivičnog djela iz čl. 48. st. 1. i 2. KZRH i čl. 49. KZRH, odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja M. P., izjavljenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 9. studenog 1994. godine br. Kio-337/94 (Kv-357/94), u sjednici održanoj 29. lipnja 1995. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba oštećenika kao tužitelja M. P. kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem u povodu neslaganja istražnog suca sa zahtjevom oštećenika kao tužitelja M. P. za provođenje istrage protiv okr. I. C. zbog kriv. djela iz čl. 48. st. Li 2. KZRH i čl. 49. KZRH, izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Rijeci odlučilo je zahtjev odbiti, jer nije našlo postojanje osnovane sumnje da je okrivljenik učinio inkriminirana krivična djela.

Protiv navedenog rješenja punomoćnici oštećenika kao tužitelja M. i M. H., odvjetnici iz O., podnijeli su žalbu s prijedlogom, da se pobijano rješenje preinači, zahtjev za provođenje istrage prihvati te protiv okrivljenika I. C. odredi provođenje istrage.

Žalba nije osnovana.

Pravilno je sud prvog stupnja donio pobijano rješenje, koje žalitelj svojim navodima nije uspješno osporio.

Naime, osnovanost sumnje da je određena osoba počinila određeno krivično djelo, treba proizlaziti iz ponuđenih podataka i dokaza uz zahtjev za provođenje istrage, a ne da takova sumnja ima tek proizaći iz prikupljenih dokaza tijekom same istrage, kako to u svojoj žalbi smatra žalitelj.

Stoga, a u situaciji, kada ni kriminalistička obrada koja je povodom podnijetog zahtjeva za provođenje istrage oštećenika kao tužitelja, na traženje državnog odvjetnika već provedena - nije potvrdila u zahtjevu iznijete tvrdnje oštećenika, budući da osobe koje su ispitane u toj pretkrivičnoj fazi postupka (a to su upravo one osobe koje oštećenik kao tužitelj

IV Kž 17/1995-3

predlaže da se u tijeku istrage saslušaju kao svjedoci) ili uopće nemaju nikakvih saznanja o psihičkom i fizičkom zlostavljanju oštećenika kao tužitelja, ili pak imaju samo djelomična i to preko samog oštećenika, a nikakve konkretne podatke u tom pravcu ne sadrži ni spis Okružnog suda u Rijeci br. K-15/87 - onda se kod takovog stanja stvari jedino može zaključiti, da postoji samo povod za sumnju da je okrivljenik počinio predmetna krivična djela, ali to nipošto nisu okolnosti iz kojih proizlazi onaj određeni stupanj sumnje (osnovane) koji zakon zahtijeva, da bi se protiv neke osobe prihvatilo provođenje istrage.

Prema tomu, kako predloženi dokazi u konkretnom slučaju ne upućuju na osnovanu sumnju da je okrivljenik I. C. u svojstvu službene osobe, od oštećenika kao tužitelja (u ono vrijeme okrivljenika), uzimao izjavu upotrebom sile, odnosno, na način opisan u njegovom zahtjevu, to je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je zahtjev oštećenika kao tužitelja - da se protiv okrivljenika I. C. provede istraga zbog inkriminiranih krivičnih djela - odbio. Slijedom iznijetog, sa žalbom oštećenika kao tužitelja postupljeno je kao u izreci ovog rješenja (čl. 385. st. 3. ZKP).

U Zagrebu, 29. lipnja 1995.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.

Katica Jelić, v.r.