Rev-2156/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2156/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Miroslave Vekić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. V. iz Z., kojeg zastupaju T. T. i I. U., odvjetnici iz Z., protiv tuženika Z. T. d.d. O. K. iz K., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu br. Gž-9079/93 od 22. veljače 1994., kojom su odbijene žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Pn-3790/91 od 29. travnja 1993., u sjednici održanoj dana 27. ožujka 1996.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja tuženiku je naloženo da tužitelju sa osnova naknade štete plati iznos od 15.900,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana 29. travnja 1993. pa do isplate i naknadi troškove postupka u iznosu od 4.329,33 kn, te je tužitelj sa preostalim dijelom svog zahtjeva a u iznosu od 8.000,00 kn odbijen.

Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđena presuda suda prvog stupnja a u pobijanim dijelovima.

Protiv dijela pravomoćne presude suda drugog stupnja kojim je odbijen dio zahtjeva tužitelja a u iznosu od 8.000,00 kn pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se pobijani dio presude preinači u smislu navoda revizije a uz naknadu cjelokupnih troškova postupka.

Sud prvog stupnja temeljem odredbe čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu: ZPP) dostavio je reviziju tužitelja protivnoj strani i nadležnom državnom odvjetniku.

Tuženik nije odgovorio na reviziju, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

U presudama nižih sudova iznosi su izraženi u hrvatskim dinarima a u ovoj presudi su iznosi preračunati i izraženi u kunama i lipama a temeljem odredbe toč. V. Odluke o prestanku važenja Odluke o uvođenju hrvatskog dinara kao sredstva plaćanja na teritoriju Republike Hrvatske, te o načinu i vremenu preračunavanja iznosa izraženih u hrvatskim dinarima i kune i lipe (NN br. 37/94).

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete proizašle iz štetnog događaja od 15. veljače 1991.

U revizijskom stadiju postupka sporna je visina štete sa osnova pretrpljenih fizičkih bolova, sa osnova pretrpljenog straha i sa osnova duševnih bolova radi smanjene životne aktivnosti.

U postupku je utvrđeno daje tužitelj u štetnom događaju zadobio tjelesne ozljede radi kojih je trpio fizičke bolove u ukupnom trajanju oko 80 dana, da je pretrpio primarni i sekundarni strah, te da su mu ostale trajne posljedice koje mu smanjuju životnu aktivnost za 20%.

Niži sudovi tužitelju su dosudili slijedeću štetu: sa osnova pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 3.000,00 kn, sa osnova pretrpljenog straha iznos od 2.000,00 kn i sa osnova duševnih bolova koje tužitelj trpi radi smanjene životne aktivnosti iznos od 10.000,00 kn. Visina nematerijalne štete utvrđuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke i imajući u vidu vrijeme kada je donesena presuda suda prvog stupnja iznosi koje su niži sudovi dosudili tužitelju predstavljaju i po mišljenju ovog suda pravične novčane naknade u smislu odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 53/91, 73/91 i 3/94).

Dakle, neosnovano revident prigovara da su niži sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo odlučujući o visini zatražene neimovinske štete.

Iz iznesenih razloga slijedi da nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava kojeg je tužitelj istakao u reviziji, a kako nije ostvaren ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 386. istog zakona, to je reviziju tužitelja trebalo odbiti kao neosnovanu a uz primjenu odredbe čl. 393. navedenog zakona.

U Zagrebu, 27. ožujka 1996.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.