Rev-93/2016-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 93/16-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Š. iz P., kojeg zastupaju punomoćnici V. L., Ž. V. i I. M., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu V. L., Ž. V. i I. M., S., protiv tuženika S. D. d.d. S., kojeg zastupa punomoćnica D. H., odvjetnica u Odvjetničkom društvu H. & P. Z., radi naknade štete i objave presude, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2160/15 od 24. rujna 2015. kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pmed-41/13 od 9. lipnja 2015., u sjednici održanoj 11. listopada 2016.,

r i j e š i o j e :

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2160/15 od 24. rujna 2015. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Općinski sud u Splitu presudom poslovni broj Pmed-41/13 od 9. lipnja 2015. sudio je:

"I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 10.000,00 kuna (desettisuća kuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 20. kolovoza 2013. do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

Za više traženo, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Dužan je tuženik u roku 15 dana od pravomoćnosti, objaviti integralni tekst ove presude, bez komentara i o trošku tuženika.

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.125,00 kuna (pettisućastodvadesetpet kuna) zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 9. lipnja 2015. do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena."

Županijski sud u Splitu je presudom poslovni broj Gž-2160/15 od 24. rujna 2015. odbio žalbu tužitelja i prihvatio žalbu tuženika te je sudio:

"I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj Pmed-41/13 od 9. lipnja 2015. u pobijanom dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u točki I. izreke za više traženo s osnove naknade neimovinske štete.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu u dijelu točke I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev, i u tom dijelu sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 10.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 20. kolovoza 2013. do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

Dužan je tuženik u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.125,00 kuna sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 9. lipnja 2015. do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena".

Tako su sudovi odlučili u sporu radi naknade štete zbog objave informacija objavljenih u dnevnom listu „S. D.“ dana 5.lipnja 2013. i 7. lipnja 2013., vezanih uz lokalne izbore u Gradu O. u kojoj se informaciji u negativnom kontekstu spominje tužiteljevo ime.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju te u pobijanom dijelu preinači drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev. Podredno je predložio da Vrhovni sud RH prihvati reviziju te ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija je nedopuštena.

Vijeće Vrhovnog suda ispitalo je dopuštenost revizije imajući na umu da protiv drugostupanjske presude nije dopuštena revizija iz čl. 382. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), jer se ne radi o pobijanoj presudi iz čl. 382. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP, a vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi 200.000,00 kuna u odnosu na svaki pojedinačni zahtjev.

Odredbom čl. 382. stavak 2. ZPP propisano je da u slučajevima u kojima se revizija ne može podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

Člankom 382. stavak 3. ZPP propisano je da u reviziji iz stavka 2. istog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu, da su određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, te da se doista radi o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

Vijeće Vrhovnog suda RH ispitalo je dopuštenost revizije te je utvrdilo da predmetna revizija ne ispunjava propisane kriterije dopuštenosti.

Pobijanom presudom odlučeno je o tužbenom zahtjevu za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti, odnosno prava na čast, dostojanstvo i ugled, prouzročene time što je tuženik objavio informacije vezane uz lokalne izbore Gradu O. u kojoj se u negativnom kontekstu spominje tužiteljevo ime , a koje su objavljene u dnevnom listu „S. D.“ dana 5.lipnja 2013. i 7. lipnja 2013.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije bilo sporno da su u dnevnom listu „S.

D.“ objavljeni članci i to:

-dana 5.lipnja 2013. tekst pod naslovom „O. spriječili H.-ov pokušaj preuzimanja vlasti“ u kojemu se navodi: “Sramotni pokušaj preuzimanja vlasti, pravi puč u režiji lokalnih H.-ovaca i Gradskog izbornog povjerenstva spriječili su građani te su glasnim povicima „lopovi, lopovi“ jasnom porukom kao su spremni na sve ukoliko ljudi odani bivšem gradonačelniku I. Š. uspiju u preokretanju izbornog rezultata, doprinijeli da na koncu iz Z. iz samog vrha D.-a dođe depeša da se farsa na ušću C. prekine „. Također je navedeno: „M. je dakle udovoljio Š. zahtjevu.“

-dana 7. lipnja 2013. tekst u kojemu je za tužitelja navedeno: „Čovjek se zubima drži za fotelju koja mu je proteklih 18 godina očito prirasla srcu pa tako nije želio priznati poraz nakon drugog kruga, pa je pokušao na nezakonit način ponovno prebrojavati listiće.“

Drugostupanjski sud je na temelju činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda ocijenio da su u spornim tekstovima iznesene istinite činjenice te da se tekst dijelom odnosi na vrijednosni sud autora o okolnostima konkretnog slučaja. Stoga je sud odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje da u ovom slučaju nakladnik ne odgovara za štetu tužitelju jer su se ostvarile pretpostavke za isključenje njegove odgovornosti iz čl. 21. st. 4. podstavak 3. i 6. ZM.

Tužitelj je revizijom osporio pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje pobijane presude te je naznačio pitanje: „Da li žalbeni sud ima ovlasti utemeljiti svoju odluku na dokazima i činjenicama kojih nema u spisu, jer se odluka u ovom predmetu utemeljuje na „uvjerenju suda II stupnja o činjenicama kojih nema i za koje zna samo sud II stupnja, bez uporišta u raspravnom gradivu?“

U nastavku revizije tužitelj je iznio razloge zbog kojih drži da se pobijana presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju glede načina prebrojavanja i čuvanja listića u postupku izbora gradonačelnika O..

Radi se dakle o reviziji u kojoj nije naznačeno pravno pitanje i uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, a samim time nisu naznačeni ni razlozi važnosti pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, pa revizija nema potreban sadržaj propisan odredbom čl. 382. St. 2. I 3. ZPP.

S obzirom na to da u ovom sporu nisu ispunjeni uvjeti za dopuštenost revizije po čl. 382. st.1. ZPP, a podnesena revizija ne udovoljava uvjetima iz čl. 382. st. 2. ZPP, radi se o nedopuštenoj reviziji koju je valjalo odbaciti po čl. 392.b st. 2. ZPP.

Zagreb, 11. listopada 2016.

Predsjednica vijeća

Katarina Buljan, v. r.