Gž R-276/2019-2 · Županijski sud u Rijeci

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž R-276/2019-2

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. T. B. iz V., OIB:..., 2. I. E. iz V., OIB: .., 3. D. G. iz V., OIB:..., 4. S. R. iz V., OIB:.., 5. G. R. iz V., OIB:..., 6. M. D. iz V., OIB:.., 7. A. M. iz V., OIB:..., 8. Z. G. iz V., OIB:..., zastupani po punomoćnici M. K., odvjetnici iz S., protiv tuženika K. d.o.o. iz V., OIB:..., zastupanih po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda E. K. B. & M. B.-P. iz S., radi prihvaćanja odluke R. v. K. d.o.o. o izmjeni P. R. vijeća od 8. prosinca 2017., rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj 4 Pr-42/19 od 25. travnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2019.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj 4 Pr-42/19 od 25. travnja 2019. potvrđuje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je zatražio da se prihvati Odluka radničkog vijeća K. d.o.o. donesena na zapisnik o sastanku radničkog vijeća od 8. prosinca 2017. o izglasavanju nepovjerenja predstavniku M. D. i preuzimanja dužnosti predstavnika radničkog vijeća K. d.o.o. od strane T. B., s danom nastupa važenja Odluke u odnosu na tuženika od 11. prosinca 2017. od 7,00 sati ujutro (točka I. izreke). Tužitelji su obvezani platiti tuženiku parnični trošak, svaki u iznosu od po 312,50 kn (točka II. izreke).

Protiv te presude žale se tužitelji iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obvezu tuženika na naknadu parničnog troška.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Nisu osnovani žalbeni navodi da je sud bio dužan ispitujući tužbu, te zaključenjem prethodnog postupka, odlučiti koje će dokaze izvesti na glavnoj raspravi, i tek na glavnoj raspravi odlučiti koje će dokaze izvesti u tijeku trajanja glavne rasprave, a od kojih će dokaza odustati kao suvišnih za donošenje meritorne odluke u predmetnoj pravnoj stvari, odnosno da sud nije ovlašten u fazi pripremnog ročišta odlučivati koje će dokaze izvoditi a koje neće, što bi upućivalo na postojanje bitne povrede postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi čl. 288. ZPP-a. Ovo stoga jer sukladno odredbi čl. 288. st. 4. ZPP-a na pripremnom ročištu sud ima u pogledu upravljanja postupkom sva ovlaštenja koja ima na ročištu za glavnu raspravu, da prema čl. 289. ZPP-a kad utvrdi da ne postoje smetnje za daljnje vođenje postupka, sud će, prema rezultatima raspravljanja na pripremnom ročištu, odlučiti koji će se od predloženih svjedoka i vještaka pozvati na glavnu raspravu i koji će se od drugih predloženih dokaza pribaviti. Prema čl. 292. st. 8. ZPP-a ako ocijeni da je to s obzirom na okolnosti slučaja moguće, sud može na pripremnom ročištu zaključiti prethodni postupak i na istom ročištu održati glavnu raspravu. Ročište za glavnu raspravu sud zakazuje u rješenju o zaključenju prethodnog postupka (čl. 293. st. 1. ZPP-a).

Stoga, proizlazi da nije bilo zapreke da sud na pripremnom ročištu zaključi prethodni postupak i na istom ročištu održi glavnu raspravu, te na istoj izvede dokaze koje je odlučio izvesti.

Nije počinjena niti apsolutno bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječju te je presudu moguće ispitati.

Nije počinjena ni neka druga apsolutno bitna povreda postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

Tužbenim zahtjevom u ovoj pravnoj stvari tužitelji su zatražili da se prihvati Odluka Radničkog vijeća društva K. d.o.o. donesena na zapisnik o sastanku Radničkog vijeća od 8. prosinca 2017. o izglasavanju nepovjerenja predstavniku M. D. i preuzimanja dužnosti predstavnika Radničkog vijeća K. d.o.o. od strane T. B., s danom nastupa važenja Odluke u odnosu na tuženika od 11. prosinca 2017. od 7,00 sati ujutro.

Činjenične navode tužbe tužitelji temelje na tvrdnji da su članovi Radničkog vijeća društva K. d.o.o. iz V.-tuženika koji čine 25% radnika zaposlenih kod tuženika; izbori za članove Radničkog vijeća da su održani 12. listopada 2017., na kojima je za predstavnika Radničkog vijeća izabran M. D.. Dana 30. listopada 2017. Radničko vijeće da je donijelo Odluku o jednoglasnom odlučivanju u Radničkom vijeću, prema kojoj Odluci je usuglašeno da se jednoglasno donose sve odluke Radničkog vijeća, štite svi radnici za potrebe njihovih radničkih prava, štite od otkaza, nezakonitih i nedokazanih izjava od strane poslodavca, štiti poduzeće od malverzacije i nezakonitih radnji, izglasava nepovjerenje i otkazi ugovora o radu za sve djelatnike i direktora u slučaju da se ošteti poduzeće po pitanju materijalno- financijskih dobara, izglasa nepovjerenje za direktora radi nezakonitih izjava po pitanju prijetnji otkazom i mobinga nad djelatnicima te sve ostale odluke po Zakonu o radu u svojstvu Radničkog vijeća.

Nadalje je odlučeno da predsjednik Radničkog vijeća (gosp. M. D.) ide na sastanke sa direktorom te izvještava Radničko vijeće koje o navedenim točkama donosi jednoglasne odluke. Mandat za Radničko vijeće traje 4 godine i započinje s radom od objave službenih rezultata izbora za Radničko vijeće. Odluka se veže na mandate Radničkog vijeća od 4 godine. Odluku su potpisali svi članovi Radničkog vijeća i ovjerili svoje potpise po javnom bilježniku I. K. iz V. pod brojem OV-2243/17 od 31. listopada 2017. i OV-2251/17 od 2. studenoga 2017.

Predstavnik Radničkog vijeća M. D. da je kod tuženika kao poslodavca obnašao svoju funkciju sve do 8. prosinca 2017., kada su mu članovi Radničkog vijeća K. d.o.o. na sastanku Radničkog vijeća, o kojem je sačinjen zapisnik, izglasali nepovjerenje te postavili zamjenika T. B. kao novog predstavnika vršitelja dužnosti u funkciji Radničkog vijeća (toč.

1. dnevnog reda sa sastanka Radničkog vijeća od 8. prosinca 2017.). Ujedno je na istom sastanku sastavljen i potpisan dopis "Pobijanje i stavljanje van snage očitovanja o namjeravanim odlukama poslodavca o poslovno uvjetovanim otkazima ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora." Budući da je kod poslodavca 16. studenoga 2017. stupio na snagu novi Pravilnik o radu sa novom Sistematizacijom radnih mjesta, kao i očekivanih po Pravilniku o radu novih i (ili) izmijenih ugovora o radu za radnike društva K. d.o.o., pa tako i za tužitelje kao članove Radničkog vijeća, isti su 10. prosinca 2017. održali novi sastanak Radničkog vijeća te zapisnik od 8. prosinca 2017. zajedno sa dopisom od 8. prosinca 2017. i zapisnik od 10. prosinca 2017. protokolirali direktoru društva tuženika 11. prosinca 2017. u 7,00 sati ujutro. Međutim, direktor tuženika da je odbio promjenu predstavnika Radničkog vijeća od 8. prosinca 2017. te nastavio pregovore sa gosp. M. D., iako je znao i morao znati da su mu članovi Radničkog vijeća izglasali nepovjerenje.

Stoga tužitelji tvrde da imaju opravdani interes temeljem odredbe čl. 162. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14 i 127/17; dalje ZR) za podnošenje predmetne tužbe u sadržaju narečenog tužbenog zahtjeva.

Odredbom čl. 162. ZR-a propisano je da radničko vijeće, izborni odbor, poslodavac, sindikati koji imaju svoje članove zaposlene kod određenog poslodavca ili kandidat za radničko vijeće, mogu u roku od 90 dana od dana objave konačnih rezultata izbora od nadležnog suda zahtijevati da u slučaju teške povrede obveze iz ovoga Zakona o provođenju izbora za radničko vijeće, koja je utjecala na rezultate izbora, poništi provedene izbore (st. 1.). Ako radničko vijeće ili neki njegov član teško povrijedi obveze dane mu ovim Zakonom, drugim propisom ili kolektivnim ugovorom, ili ako za vrijeme izbornog razdoblja, u odnosu na nekog člana nastupe zapreke za njegovo članstvo u radničkom vijeću, sindikati koji imaju svoje članove zaposlene kod određenoga poslodavca, mogu zatražiti od nadležnog suda da raspusti radničko vijeće ili da isključi određenoga člana, a isto može zatražiti i najmanje 25% radnika zaposlenih kod poslodavca ili poslodavac (st. 2.). Ako pri izboru članova radničkog vijeća nije osigurana primjena odredbe čl. 142. st. 3. ovoga Zakona, raspuštanje radničkog vijeća može zatražiti najmanje 25% svih radnika zaposlenih kod poslodavca (st. 3.). Sudska nadležnost i rokovi za donošenje odluke o poništenju izbora, raspuštanju radničkog vijeća i isključenju njegova člana utvrđuju se odgovarajućom primjenom odredbi čl. 219. ovoga Zakona (st. 4.).

Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno sud prvog stupnja utvrđuje da je u konkretnom slučaju nakon provedenih izbora održanih kod poslodavca K. d.o.o. Vrgorac na sjednici od 12. listopada 2017. utemeljeno Radničko vijeće, da je izabran jedan član radničkog vijeća, M. D. te njegov zamjenik T. B., a na temelju odredbe čl. 147. ZR-a.

Nadalje, iz zapisnika sa sastanka Radničkog vijeća od 8. prosinca 2017. proizlazi da su radnici T. B., I. E., S. R., M. D., D. G., G. R. i A. M. glasovali o smjeni M. D. kao predstavnika Radničkog vijeća, da su mu izglasali nepovjerenje, da je isti ostao član Radničkog vijeća te je odlučeno da će zamjenik T. B. ubuduće obnašati dužnost predstavnika Radničkog vijeća.

Međutim, cijeneći da tužitelji ne osporavaju pravilnost provedbe izbora za Radničko vijeće, ne traže poništenje provedbe izbora, ili raspuštanje Radničkog vijeća, kao niti isključenje člana Radničkog vijeća M. D. koji je bio jedini član i predstavnik Radničkog vijeća, kao i da sukladno citiranoj odredbi čl. 162. ZR-a tuženik nije ovlašten odlučivati o isključenju člana Radničkog vijeća, pravilno je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

Zaključno, pravilno sud prvog stupnja utvrđuje da su tužitelji, ukoliko su držali da je jedini član Radničkog vijeća M. D. teško povrijedio obveze dane mu ZR-om, drugim propisom ili kolektivnim ugovorom, trebali sukladno čl. 162. ZR-a zatražiti raspuštanje Radničkog vijeća ili isključenje njegovoga člana, u kojem slučaju bi pak prema odredbi čl. 162. st. 4. ZR-a, u odnosu na sudsku nadležnost i rokove za donošenje takve odluke došla u primjenu odredbe čl. 219. ZR-a. Stoga je pobijana odluka na zakonu osnovana.

Pravilna je i odluka o parničnom trošku kako po osnovi tako i visini, utemeljena na odredbama iz čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te Tbr. 7. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), a koji trošak je tuženik zatražio u podnesenom pisanom odgovoru na tužbu od 30. siječnja 2019. (list 62. spisa).

U Rijeci 4. prosinca 2019.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović