Rev-62/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 62/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Gordane Gasparini, Vladimira Drakulića i Vesne Milošević, kao članova vijeća, u gradjansko- pravnoj stvari tužitelja B. S. iz V., ... koga zastupa pun. I. J., odvjetnik iz V., protiv tužene M. O., iz V., ..., koju zastupa pun. S. V., odvjetnik iz V., radi razvoda braka, rješavajući reviziju tuženog, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 16.VIII 199o. br. Gž-1922/9o. kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Virovitici, od 4.V 199o. br. P-lo2/9o. u sjednici održanoj dana 26. veljače 1991.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužene odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostepenom presudom-razveden je brak stranaka. Istom presudom odbijen je zahtjev tužene za uzdržavanje. Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove. Drugostepeni sud je potvrdio prvostepenu presudu.

Protiv pravomoćne drugostepene presude u dijelu kojim je potvrdjena prvostepena presuda.kojim je odbijen zahtjev za uzdržavanje tužena je izjavila reviziju zbog bitne povrede Zakona o parničnom postupku (ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložila da se preinakom nižestepena presuda i njezin zahtjev za uzdržavanje ili da se u tom dijelu ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Javni tužilac Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Odlučujući o žalbi tužene protiv prvostepene presude drugostepeni sud je ocijenio utvrdjeno činjenično stanje u odnosu na materijalne prilike stranaka a posebno mogućnosti tužitelja da doprinosi za uzdržavanje tuženog.

U obrazloženju drugostepene presude navedeni su jasni razlozi zašto je drugostepeni sud potvrdio prvostepenu presudu u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužene za uzdržavanje.

Tužena zbog izloženog neosnovano tvrdi da se drugostepena presuda ne može ispitati.

U postupku nije učinjena ni bitna povreda iz toč. lo. st. 2. čl. 354. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Dakle, revizijski razlog bitne povrede ZPP nije se ostvario.

Kada je u postupku utvrdjeno da tužena ima služnost doživotnog uživanja u kući u kojoj živi njezin sin, da tužena stanuje u drugoj vlastitoj kući, da prima mirovinu u iznosu od 773,7o dinara a tuženi da ima mirovinu u iznosu od 784,2o dinara i zaštitni dodatak u iznosu od 691,6o dinara, te da su mu to sva primanja onda je i materijalno pravo pravilno primjenjeno kada je zahtjev tužene za uzdržavanje odbijen jer je doista i po mišljenju ovog suda materijalna situacija tužene bolja od materijalnih prilika tužitelja.

Kako se nije ostvario ni jedan revizijski razlog, revizija je temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbijena.

U Zagrebu, 26. veljače 1991.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v. r.