IV Kž-1/2012-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž 1/12-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i mr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Jasne Galešić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osumnjičenog N. Đ., zbog kaznenog djela iz članka 293. stavak 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi oštećenog kao tužitelja trgovačkog društva M. k. B. d.o.o. B. n. M., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 11. listopada 2011., broj Kv-97/11 (Kio-125/10), u sjednici održanoj dana 31. siječnja 2012.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba oštećenog kao tužitelja trgovačkog društva M. k. B. d.o.o. B. n. M., kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru od 11. listopada 2011., broj Kv- 97/11 (Kio-125/10) povodom neslaganja istražnog suca, odbijen je kao neosnovan istražni zahtjev oštećenog kao tužitelja trgovačkog društva M. k. B. d.o.o. B. n. M. protiv osumnjičenog N. Đ. zbog kaznenog djela iz članka 293. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05 i 71/06 – dalje u tekstu: KZ).

Protiv tog rješenja žalbu je podnijelo oštećeno trgovačko društvo M. k. B. d.o.o. B. n. M. kao tužitelj, zastupano po direktoru B. M., putem punomoćnika Đ. A., odvjetnika iz Z., s prijedlogom da se prvostupanjsko rješenje preinači ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Prije svega valja imati na umu da je sukladno članku 187. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i 115/06 - u daljnjem tekstu: ZKP/97), uvjet za pokretanje istrage protiv određene osobe postojanje osnovane sumnje da je počinila kazneno djelo, a budući da i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike

IV Kž 1/12-3

Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, iz postojećih podataka u spisu i priložene dokumentacije ne proizlazi osnovana sumnja da bi osumnjičeni N. Đ. počinio kazneno djelo iz članka 293. stavak 2. KZ koje mu se istražnim zahtjevom stavlja na teret, ispravno je prvostupanjski sud odbio istražni zahtjev kao neosnovan.

Naime, iz podataka i postojeće dokumentacije u spisu nedvojbeno proizlazi da je između trgovačkog društva M. t. d.o.o. Z. u kojem je osumnjičenik vršio dužnost direktora, a time bio i odgovorna osoba i trgovačkog društva M. k. B. d.o.o. B. n. M., i prije inkriminiranog perioda postojao poslovni odnos koji se na temelju usmenog dogovora odvijao kroz dulje vrijeme, time da su računi i za to vrijeme bili djelomično i neuredno plaćani, što ne spori ni direktor oštećenog trgovačkog društva kao tužitelja B. M.. Stoga je očito da je postojao odnos međusobnog povjerenja, jer B. M. potvrđuje da prilikom sklapanja usmenog dogovora nije provjeravao bonitet trgovačkog društva M. t. d.o.o. Z. niti je od osumnjičenika tražio bilo kakva sredstva osiguranja, odnosno da se radi o običnom poslovnom riziku u koji se upustilo oštećeno trgovačko društvo.

Kad se uz navedeno cijeni činjenica da je od ukupne vrijednosti isporučene robe kroz poslovni odnos u iznosu od 410.449,59 kn, osumnjičenik prije inkriminiranog perioda iako djelomično i neuredno, ipak podmirio 186.000,00 kn svojih obveza prema oštećeniku kao tužitelju, te ni sada ne odbija plaćanje ostatka duga, već samo prigovara njegovoj visini, da je roba isporučivana ali i plaćana i tijekom 2007., dakle nakon inkriminiranog perioda, tada je ispravan zaključak prvostupanjskog suda da je istražni zahtjev neosnovan. Naime, iz svega navedenog, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ne proizlazi dovoljan stupanj vjerojatnosti za postojanje osnovane sumnje da je kod osumnjičenika postojala prijevarna namjera u trenutku kada je stupao u poslovni odnos sa oštećenim trgovačkim društvom kao tužiteljem i naručivao robu. U konkretnoj situaciji radi se o građanskopravnom odnosu između dvije pravne osobe koji je posljedica dugovanja za preuzetu robu, a ne o kaznenom djelu prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 293. stavak 2. KZ, jer neplaćanje robe od strane osumnjičenika nije rezultat njegove prijevarne namjere.

Slijedom izloženog, a budući da ispitivanjem prvostupanjskog rješenja sukladno članku 398. stavak 4. ZKP/97 nije utvrđeno da bi bila počinjena neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 398. stavak 3. ZKP/97, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 31. siječnja 2012.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Jasna Galešić, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.