I Kž-Us-77/2011-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-Us 77/11-7

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda dr. sc. Zdenka Konjića, kao predsjednika vijeća, te Lidije Grubić Radaković i dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća uz sudjelovanje sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. N. Š. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 337. st. 4. i dr. Kaznenog zakona (NN br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11- dalje u tekstu KZ/97), odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta i opt. N. Š. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 11. veljače 2011. broj K-Us 8/10, u sjednici održanoj dana 18. ožujka 2014., u prisutnosti branitelja opt. N. Š., Š. P. odvjetnika iz Z.,

p r e s u d i o j e :

I Povodom žalbe državnog odvjetnika - USKOK-a i opt. N. Š. po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela te se izriče da je optuženik radnjama za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, a pravno označene kao kazneno djelo iz članka 337. stavka 4 Kaznenog zakona, počinio kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavak 2. u vezi s člankom 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu. KZ/11)

II Uslijed odluke pod I. i djelomičnim prihvaćanjem žalbe opt. N. Š. preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se optuženiku za kazneno djelo iz članka 291. stavak 2. KZ/11 za koje je proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe uz primjenu čl. 49 st. 1 t. 4 KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, a uzima se kao utvrđena kazna zatvora iz prvostupanjske presude za kazneno djelo krivotvorenja službene isprave iz članka 312. stavak 1. Kaznenog zakona (NN br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 - dalje u tekstu

I Kž-Us 77/11-7

KZ/97) u trajanju 4 (četiri) mjeseca pa se optuženik za ta djela i na temelju tog zakonskog propisa i uz primjenu članka 48 i članka 49 stavak 1 točka 4 KZ/11 uz primjenu članka 51 KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci, koja se kazna zatvora na temelju članka 55 stavka 1 i stavka 2 KZ/11 zamjenjuje radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada.

Ako se opt. N. Š. u roku od osam dana od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak, za rad za opće dobro, započinje postupak izvršenja kazne na koju je osuđen. Ako opt. N. Š. svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili neizvršenom dijelu.

III U ostalom se dijelu žalba opt. N. Š. te žalba državnog odvjetnika - USKOK-a u cijelosti, odbijaju kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Splitu proglašeni su krivima opt. N. Š. za kaznena djela iz čl. 337 st. 4 i čl. 312 st. 1 KZ/97 i opt. A. F. za kazneno djelo iz čl. 287 st. 1 KZ/97, pa je opt. N. Š. za kazneno djelo iz čl. 337 st. 4 KZ/97 uz primjenu čl. 57 st. 2 i 4 b KZ/97 utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 312 st. 1 uz primjenu čl. 57 st. 2 i 4 a KZ/97 kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca, te je po čl. 60 st. 1 i 2 c KZ/97 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, a opt. A. F. za kazneno djelo iz čl. 287 st. 1 KZ izrečena je kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca, s tim da je po čl. 67 KZ/97 primijenjena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od dvije godine.

Na temelju čl. 82 st. 1 KZ/97 od opt. N. Š. oduzima se imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u iznosu od 58.049,34 kune, a na temelju čl. 82 st. 1 i 4 KZ/97 oduzima imovinska korist od T. Š. i D. L. od po 6.000,00 kuna.

Na temelju čl. 354 t. 1 Zakona o kaznenom postupku (NN br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03 - pročišćeni tekst i 115/06 - dalje u tekstu ZKP/97) opt. N. Š. oslobođen je od optužbe za kazneno djelo iz čl. 337 st. 1 KZ/97.

Protiv ove presude podnijeli su žalbe državni odvjetnik - USKOK i opt. N. Š. po branitelju Š. P. odvjetniku iz Z..

Državni odvjetnik - USKOK se žali u odnosu na oslobađajući dio presude zbog povrede kaznenog zakona i na osuđujući dio u odnosu na opt. N. Š. zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, preinači prvostupanjsku presudu u odluci o kazni na način da optuženika osudi na strožu kaznu zatvora.

I Kž-Us 77/11-7

Opt. N. Š. se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili da prvostupanjsku presudu preinači u odluci o kazni na način da u odnosu na optuženika primijeni uvjetnu osudu.

Ujedno je u žalbi zatražio obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća, čemu je udovoljeno, pa je sjednici vijeća bio prisutan branitelj optuženika Š. P. odvjetnik iz Z., dok opt. N. Š. nije pristupio unatoč uredno primljenom pozivu, pa je sjednica u skladu s odredbom čl. 374 st. 4 ZKP/97 održana u njegovoj odsutnosti.

Opt. N. Š. podnio je odgovor na žalbu USKOK-a, s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.

U skladu s odredbom čl. 373 ZKP/97 spis je dostavljen na razmatranje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Po odredbi čl. 374 st. 4 ZKP/97 sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti uredno obaviještenog zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

Žalba državnog odvjetnika - USKOK-a nije osnovana, dok je žalba opt. N. Š. djelomično osnovana.

Na osuđujući dio presude

Iako se u žalbi opt. N. Š. ističe žalbena osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u osuđujućem dijelu presude, u razlozima žalbe ne osporavaju se utvrđene činjenice na temelju provedenog dokaznog postupka, već se samo govori o tome kako prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio okolnosti u kojima je optuženik počinio kaznena djela za koja je proglašen krivim. Naime, u potpunosti je utvrđeno da je optuženik u namjeri stjecanja imovinske koristi na ime putnih naloga na svoje ime i na ime D. L. i T. Š. naložio isplatu ukupnog iznosa od 74.049,34 kune, pa se ta činjenica niti ne osporava, već se ističe prigovor da prvostupanjski sud nije pritom cijenio s više opreza razloge takvog postupanja optuženika, te uloženi trud optuženika u svojstvu načelnika općine da unaprijedi komunalnu i poslovnu aktivnost. Osnovanost takvog prigovora u žalbi optuženika može se cijeniti samo kod izbora vrste i visine kazne, jer istaknute okolnosti ni u kojem slučaju nisu temelj za ekskulpaciju, budući da je nedvojbeno utvrđeno da je optuženik činjenično opisanim ponašanjem kao službena osoba iskoristio svoj položaj i ovlast na način da sebi i drugima pribavi znatnu imovinsku korist, a također da je neistinitu poslovnu ispravu uporabio u službi kao da je istinita.

Međutim, zbog činjenice da je u međuvremenu dana 1. siječnja 2013 godine stupio na snagu novi KZ/11, te da u smislu čl. 3 KZ/11 u ovom slučaju postoji pravni kontinuitet između kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337 KZ/97 i kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 291 KZ/11, došlo je od povrede kaznenog zakona iz čl. 368 t. 4 ZKP/97. Naime, unatoč okolnosti da su zapriječena kazna u gornjoj granici okvira veća (do dvanaest godina) po novom KZ/11, prema pravnom shvaćanju Kaznenog odjela Vrhovnog

I Kž-Us 77/11-7

suda Republike Hrvatske od 27. prosinca 2012 godine novi KZ/11 povoljniji je po optuženika, jer je neodređena vrijednost u vidu znatne štete i znatne imovinske koristi utvrđena u iznosu od 60.000 kuna, za razliku od prijašnje utvrđene prema pravnom shvaćanju Kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 24. studenog 1997 godine, u iznosu od 30.000 kuna. Na taj način je novi KZ/11 blaži po optuženika zbog čega je valjalo po službenoj dužnosti preinačiti prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u pravnoj oznaci djela na kazneno djelo iz čl. 291 st. 1 i 2 KZ/11. U odnosu na kazneno djelo krivotvorenja službene isprave iz čl. 312 st. 1 KZ/97 utvrđeno je da postoji pravni kontinuitet s kaznenim djelom krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz čl. 279 st. 1 KZ/11 te da su zapriječene kazne istovjetne, zbog čega je sukladno odredbi čl. 3 st. 1 KZ/11 primijenjen KZ/97 koji je bio na snazi u vrijeme kada je kazneno djelo počinjeno.

Slijedom primjene blažeg Kaznenog zakona za kazneno djelo iz čl. 291 st. 2 KZ/11 uzeta je utvrđenom kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, a također je uzeta utvrđenom po prvostupanjskoj presudi za kazneno djelo iz čl. 312 st. 1 KZ/97 uz primjenu čl. 57 st. 2 i 4 b KZ/97 kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca, te se primjenom odredbe čl. 51 st. 1 i 2 KZ/11 opt. N. Š. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci. Pritom žalba državnog odvjetnika na odluku o kazni, s tvrdnjom da je prvostupanjski sud podcijenio otegotne okolnosti, nije osnovana, s obzirom na činjenicu da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da postoji cijeli niz olakotnih okolnosti koje u svojoj ukupnosti i po kvaliteti čine naročito olakotne okolnosti koje opravdavaju primjenu odredbe o ublažavanju kazne. Međutim, u pravu je optuženik kada u žalbi ističući sve olakotne okolnosti, smatra da bi se svrha kažnjavanja mogla postići i blažim kažnjavanjem. Stoga je na osnovi primjene KZ/11 i prihvaćanjem žalbe optuženika, prvostupanjska presuda preinačena u odluci o kazni na način da je primjenom čl. 55 KZ/11 jedinstvena kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci zamijenjena radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada. Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, je stajališta da ovako izrečena kazna u ovom slučaju, može ostvariti sve svoje zakonom predviđene svrhe kažnjavanja.

Na oslobađajući dio presude

Nasuprot tvrdnjama državnog odvjetnika u žalbi, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da predmet optužbe naveden pod t. 3 izreke prvostupanjske presude nije kazneno djelo, jer u činjeničnom opisu djela nedostaje opis namjere, što je bitan element kaznenog djela iz čl. 337 st. 1 KZ/97, pa je prvostupanjski sud pravilno optuženika oslobodio od optužbe na temelju čl. 354 t. 1 ZKP/97.

Također je potrebno istaknuti da stupanjem na snagu KZ/11, kazneno djelo iz čl. 337 st. 1 KZ/97 s bitnim elementom pribavljanja neimovinske koristi je prestalo postojati, jer odredba čl. 291 st.1 KZ/11 predviđa kao jedan od bitnih elemenata obilježja ovog kaznenog djela, pribavljanje koristi sebi ili drugoj osobi ili drugome prouzrokovanje štete, pa i iz te osnove, djelo za koje se optužuje po zakonu nije kazneno djelo.

Kako Vrhovni sudi Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 379 st. 1 t. 1 i 2 ZKP/97 nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredba kaznenog postupka na koju se

I Kž-Us 77/11-7

pazi po službenoj dužnosti, a niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, to je po odredbi čl. 387 ZKP/97 presuđeno kao u izreci.

U Zagrebu, 18. ožujka 2014 godine

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v. r.

dr. sc. Zdenko Konjić, v. r.