Gžzp-39/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gžzp 39/06-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Davorki Lukanović- Ivanišević, u pravnoj stvari predlagateljice A. F. iz S., zastupane po punomoćnici I. V., odvjetnici u S., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi protustranke izjavljenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gzp- 3/06-8 od 10. svibnja 2006. godine, dana 15. studenog 2006. godine,

r i j e š i o j e :

Žalba protustranke odbija se kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gzp-3/06-8 od 10. svibnja 2006.godine.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gzp-3/06-8 od 10. svibnja 2006. godine prihvaćen je zahtjev predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku od 9. ožujka 2006. godine te joj je određena primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 7.500,00 kn (toč. I. i II. izreke), a protustranci Republici Hrvatskoj naloženo je isplatiti primjerenu naknadu iz toč. II. izreke u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja za isplatu, računajući od dana pravomoćnosti tog rješenja (toč. III. izreke).

Protiv navedenog rješenja protustranka je izjavila žalbu ne navodeći zakonom određene žalbene razloge, iako iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353 st. 1. toč. 1. – 3. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati Županijskom sudu u Veliku Goricu na ponovan postupak.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući prvostupanjsko rješenje ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP na koje, temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

U provedenom postupku prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je predlagateljici povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, jer je dugotrajnost postupka (šest godina, deset mjeseci i jedanaest dana do stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda 5. studenog 1997. godine -“Narodne novine”- Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 8/99 i 14/02 te osam godina, šest mjeseci i pet dana nakon stupanja na snagu tog Zakona) posljedica neaktivnosti i neučinkovitosti suda.

Pri tome je sud imao više izrazito dugih razdoblja neaktivnosti i to od ročišta održanog 4. srpnja 1995. godine do održavanja idućeg ročišta (16. veljače 1999. godine) kao i od ročišta 25. ožujka 1999. godine do rješenja 25. lipnja 2001. godine, a ročišta koja je poduzimao sud nisu bila u dovoljnoj mjeri efikasna. Osim toga, postupak još nije dovršen budući je 3. travnja 2006. godine donijeta nepravomoćna odluka o obustavi postupka.

Ovaj viši sud isto tako ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da postoji doprinos predlagateljice duljini trajanja postupka, koji se očituje u nedostavljanju točne adrese protustranaka, neaktivnošću i mijenjanjem navoda tijekom postupka. Međutim, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da bi taj doprinos bio znatan budući da je sud ovlašten i dužan sankcionirati nedisciplinirano ponašanje stranaka te onemogućiti neosnovano odugovlačenje postupka.

Niti žalbeni navod da se u konkretnoj situaciji radi o složenom predmetu diobe suvlasničke zajednice nekretnina nije osnovan, a sve zbog opisane očite neaktivnosti suda kroz dulje razdoblje.

Na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 28. Zakona o sudovima («Narodne novine» broj 105/05 – dalje u tekstu: ZS) kada je predlagateljici odredio primjerenu naknadu u iznosu od 7.500,00 kn, jer tako određena novčana naknada predstavlja i po mišljenju ovog suda primjerenu novčanu naknadu s obzirom na utvrđenu duljinu sudskog postupka, postupanje nadležnog suda, ponašanje predlagateljice (predlagateljice u izvanparničnom postupku), složenost, vrstu i prirodu konkretnog spora, kao i na gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Iz navedenih je razloga temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP, u vezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine («Narodne novine» 73/91), valjalo odbiti žalbu protustranke i riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 15. studenog 2006. godine

Sutkinja:

Davorka Lukanović Ivanišević, v. r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.