Rev-188/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OPĆINE KARLOVAC, koju zastupa Zajedničko javno pravobraniteljstvo Općine Karlovac, protiv tužene M.Č. iz K., … , sada nepoznatog boravišta, koju zastupa privremeni staratelj R.D., odvjetnička pripravnica iz K., radi otkaza stanarskog prava, rješavajući reviziju tužene izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Karlovcu od 15. travnja 1993.g. br. Gž 325/93-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 16. veljače 1993.g. br. P 1883/92-6, u sjednici održanoj dana 23. veljače 1994.g.,
Legislator headnote
AI generatedRev-188/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Nakon što su utvrdili sudovi da ni tužena, ni članovi njezinog zajedničkog domaćinstva ne koriste predmetni stan duže od šest mjeseci neprekidno, prihvatili su tužbeni zahtjev kojim je tuženoj otkazano stanarsko pravo, a na temelju odredbe u čl. 99. st. 1. Zakona o stambenim odnosima (ZSO).
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 188/1994-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OPĆINE KARLOVAC, koju zastupa Zajedničko javno pravobraniteljstvo Općine Karlovac, protiv tužene M.Č. iz K., … , sada nepoznatog boravišta, koju zastupa privremeni staratelj R.D., odvjetnička pripravnica iz K., radi otkaza stanarskog prava, rješavajući reviziju tužene izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Karlovcu od 15. travnja 1993.g. br. Gž 325/93-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 16. veljače 1993.g. br. P 1883/92-6, u sjednici održanoj dana 23. veljače 1994.g.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Sud drugog stupnja odbio je žalbu tužene i potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je usvojen otkaz stanarskog prava tuženoj na stan u K., … , i ona je obvezana da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 24.000 HRD.
Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tužena je pravovremeno izjavila reviziju i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da se obje nižestupanjske presude preinače i odbije tužbeni zahtjev tužitelja ili pak da se ukinu i predmet vrati na ponovno odlučivanje sudu prvoga stupnja.
Odgovor na reviziju nije izjavljen.
Državno odvjetništvo Republike Hrvatske svojim pismenim izjašnjenjem od 8. lipnja 1993.g. br. Gt- I-1803/93, predložilo je da se revizija odbije kao neosnovana.
Revizija nije osnovana.
Nakon što su utvrdili sudovi da ni tužena, ni članovi njezinog zajedničkog domaćinstva ne koriste predmetni stan duže od šest mjeseci neprekidno, prihvatili su tužbeni zahtjev kojim je tuženoj otkazano stanarsko pravo, a na temelju odredbe u čl. 99. st. 1. Zakona o stambenim odnosima (ZSO).
Istaknuti revizijski razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske (dalje ZPP), zatim onaj opisno naveden iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 213. st. 1. toč. 2. ZPP (jer da nije prekinut postupak) kao i pogrešne primjene materijalnog prava - jer da postoje opravdani razlozi za nekorištenje stana (budući se tužena "za sigurno" nalazi na području sa kojim je prekinut svaki odnos i komunikacija pa zato ne može koristiti stan) - ne stoje.
Sudovi su jasno, razumljivo, bez proturječnosti između izreke i obrazloženja, naveli zbog čega i na temelju čega zaključuju kako tužena ne koristi stan duže od šest mjeseci, neopravdano. U parničnom postupku nije utvrđeno, gdje se tužena nalazi (nepoznatog je boravišta pa joj je zato organ starateljstva i postavio staratelja za posebni slučaj) - te se nisu ispunile pretpostavke za prekid postupka na čemu je tužena inzistirala i ova okolnost - da nije prekinut parnični postupak - ne predstavlja bitnu povredu na koju tužena ukazuje u reviziji.
Također je pravilno primijenjeno materijalno pravo. Sudovi nisu utvrdili postojanje ni jedne okolnosti koja bi predstavljala opravdani razlog za nekorištenje stana, te nije bilo mjesta primjeni odredbe čl. 99. st. 2. ZSO.
Kako dakle nije ostvaren ni jedan od navedenih revizijskih razloga tužene, to je njezinu reviziju trebalo odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci u skladu s odredbom čl. 393. ZPP.
U Zagrebu, 23. veljače 1994.g.
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v.r.