I Kž-664/1994-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 664/1994-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. Novoselec Petra kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike i mr. Frančula Rudolfa kao članova vijeća i savjetnice Vinja Ileane kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv, opt. L. M. zbog krivičnog djela iz čl. 35. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnijetoj protiv presude Županijskog suda u Požegi od 29. lipnja 1994. godine br. K-3/94, u sjednici održanoj 21. prosinca 1994. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Papac Balu,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba opt. L. M. kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Županijski sud u Požegi pobijanom presudom oglasio je krivim opt. L. M. zbog krivičnog djela ubojstva na mah iz čl. 35. KZRH pa ga je temeljem tog zakonskog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Temeljem čl. 45. OKZRH optuženiku je u izrečenu kaznu uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 14. siječnja 1993. godine do 16. veljače 1993. godine.

Protiv te presude uložio je žalbu optuženik putem svog branitelja Ž. T. odvjetnika iz P. zbog: bitne povrede odredaba krivičnog postupka, povrede krivičnog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, ili da se preinači i njemu izrekne uvjetna osuda.

Izjašnjavajući se o žalbi temeljem čl. 360. st. 2. ZKP zamjenik državnog odvjetnika Republike Hrvatske predložio je da ista bude odbijena.

Žalba nije osnovana.

I Kž 664/1994-3

Bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP optuženik nalazi u tome što je izreka presude proturječna razlozima presude. Po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda u presudi suda prvog stupnja nema nikakove proturječnosti, a prigovori koji se navode u žalbi tj. kako se ne radi o ubojstvu na mah jer da je optuženik postupao u nužnoj obrani, zapravo osporavaju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja o čemu će kasnije više biti riječi.

Prvostupanjski je sud, a suprotno navodima žalbe, temeljem izvedenih dokaza i njihovom pažljivom i kritičkom analizom i ocjenom kako pojedinačno tako i u njihovoj skupnosti i povezanosti, uključivši i obranu optuženika, sve odlučne činjenice potpuno i pravilno utvrdio i za svoja utvrđenja, stajališta i zaključke dao je u svemu valjane i prihvatljive razloge.

Iz ukupnih rezultata glavne rasprave ne proizlazi da bi optuženik ili njegova majka bili napadnuti od strane L. S. (brata optuženika), pa se prema tome žalitelj nema pravo pozivati na nužnu obranu, ili njezino prekoračenje, a na čemu on u svojoj obrani i žalbi inzistira.

Naprotiv, dokazano je i to prije svega iskazom A. L., majke optuženika i oštećenika s kojom su oni živjeli u zajedničkom domaćinstvu, daje ošt. L. S. bio agresivan pa je često verbalno napadao i vrijeđao kako optuženika tako i njihovu majku. Oba su bili skloni uživanju alkohola, ali oštećenik ipak znatno više, time da ranije među njima nije dolazilo do fizičkog razračunavanja.

Što se tiče zbivanja kritične zgode utvrđeno je da je ponovno, kada su njih dvoje zajedno došli kući pod utjecajem alkohola, došlo do prepirke oko raspodjele novca za prodano drvo, kao i nešto kasnije kada je oštećenik vrijeđao i napadao njihovu majku koja se bila digla iz kreveta. Optuženik je tada, a digao se i on iz kreveta jer je bio legao, uzeo pušku, i kada je oštećenik koji je sjedio za stolom dohvatio nož ovaj je u njega ispalio više hitaca od kojih ga je prvi pogodio u glavu.

Posve je prihvatljivo, logično i životno zaključivanje suda prvog stupnja (str. 5 stavak 4 presude) koje se žalbom osporava, kako napad od strane oštećenika još nije uslijedio. Naime, on je sjedio za stolom, bio je u pijanom stanju, tek je dohvatio nož sa stola pa se doista ne može govoriti o ozbiljnom napadu, pogotovo ne o takovom da se može opravdati reagiranje optuženika u smislu odredbe čl. 9. st. 2. OKZRH tj. da se radilo o napadu na njega.

Osnovano je, međutim, prvostupanjski sud utvrdio, jer to proizlazi iz rezultata dokaznog postupka, da je optuženik tempore criminis bio upravo ponašanjem (teškim vrijeđanjem) oštećenika prema njemu i majci bez svoje krivnje doveden u stanje jake razdraženosti i u takovom (afektivnom) stanju on puca i lišava života svog brata. Zato, a suprotno navodima žalitelja, optuženik se ne brani od napada, ali se nalazi u posebnom afektivnom stanju te postupa - puca u oštećenika, i zato je sud prvog stupnja zaključio daje on zapravo postupao na mah.

Nisu, prema tome, utemeljeni prigovori optuženika upravljeni na osporavanje činjeničnog utvrđenja suda prvog stupnja.

Prvostupanjski je sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje, oglašavajući krivim

I Kž 664/1994-3

optuženika za krivično djelo ubojstva na mah iz čl. 35. KZRH, pravilno primijenio krivični zakon jer su u njegovom ponašanju sadržani svi bitni sastojci (objektivni i subjektivni) tog krivičnog djela, pa zato nije osnovana žalba niti iz ovog osnova.

Neosnovana je također žalba optuženika i zbog odluke o kazni.

Kod odmjeravanja kazne optuženiku sud prvog stupnja je u dovoljnoj mjeri (temeljem čl. 37. st. 1. OKZRH) uzeo u obzir sve okolnosti (olakotne i otegotne) od kojih zavisi hoće li kazna biti manja ili veća. Tako mu je npr. kao olakotno uzeto u obzir učešće u domovinskom ratu, te da je jedini hranitelj majke stare preko 70 godina, a otegotno da je ranije osuđivan. Imajući u vidu te okolnosti, kao i težinu počinjenog djela te stupanj kazneno-pravne odgovornosti optuženika, odmjerena kazna od jedne godine zatvora optuženiku je primjerena i takova da nema osnova da mu se odmjerava kraća, ionako kratka - blaga, kazna, a pogotovo ne da se izriče uvjetna osuda kao što se u žalbi predlaže.

Iz navedenih razloga a temeljem čl. 374. ZKP presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 21. prosinca 1994.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana v.r.

dr. Novoselec Petar v.r.