Gzp-486/2009-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu mr. sc. Jadranku Jugu, u pravnoj stvari predlagatelja O. M. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik Ž. J., odvjetnik u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 25. ožujka 2009., dana 3. prosinca 2009.,
Legislator headnote
AI generatedGzp-486/2009-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: -drugostupanjska odluka dostavljena je tužitelju putem punomoćnika 15. srpnja 2009., što je vidljivo iz dostavnice priležeće spisu.
Full text
Broj: Gzp 486/09-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu mr. sc. Jadranku Jugu, u pravnoj stvari predlagatelja O. M. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik Ž. J., odvjetnik u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 25. ožujka 2009., dana 3. prosinca 2009.,
r i j e š i o j e:
I. Predlagatelju O. M. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 11.200,00 kn (slovima:jedanaesttisućaidvjestokuna).
II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
Obrazloženje
Predlagatelj je 25. ožujka 2009. podnio ovom sudu temeljem odredbe članka 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05., 16/07. i 113/08-dalje: ZS), zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja Pn-7275/98 koji se radi odlučivanja o podnesenoj žalbi vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Gžn-963/08.
Zahtjev je osnovan.
Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-7275/98, očitovanja Županijskog suda u Zagrebu od 26. svibnja 2009. i provjerom u pisarnici Općinskog građanskog suda u Zagrebu utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01.-pročišćeni tekst, broj 55/01.;dalje Ustav):
-postupak je pokrenut 7. listopada 1998. pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom tužitelja O. M. (u ovom postupku predlagatelja) protiv tuženika O. Z. d.d., radi naknade štete,
-tužitelj je podneskom od 13. siječnja 1999. požurio zakazivanje glavne rasprave,
-na ročištu 10. svibnja 1999. tužitelj je ostao kod tužbe i zahtjeva, tuženik je podnio odgovor na tužbu kojim je priznao pasivnu legitimaciju i štetni događaj, dok je osporio postojanje uzročno-posljedične veze između prometne nezgode i ozljede koje je zadobio tužitelj odnosno eventualnih posljedica, po prijedlogu tužitelja određeno je provođenje medicinskog vještačenja te je naloženo tužitelju uplatiti predujam, čemu je udovoljeno podneskom od 9. rujna 1999.,
-tužitelj je podneskom od 21. veljače 2000. dostavio u spis daljnju medicinsku dokumentaciju,
-rješenjem od 1. listopada 1999. određeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku, vještaku je određena zadaća i pozvan je dostaviti nalaz i mišljenje u roku od trideset dana,
-vještak je 15. ožujka 2000. dostavio nalaz i mišljenje u spis,
-tužitelj se podneskom od 3. travnja 2000. očitovao na nalaz i mišljenje vještaka, dok je podneskom od 6. lipnja 2000. uredio tužbeni zahtjev,
-tuženik se podneskom od 2. listopada 2000. očitovao na nalaz i mišljenje vještaka,
-na ročištu 9. listopada 2000. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, tuženik kod odgovora na tužbu i navoda podneska od 2. listopada 2000., sud je donio rješenje kojim će se provesti dokaz saslušanjem vještaka, tužitelju je naloženo u roku od petnaest dana dostaviti presliku zdravstvenog kartona, dok će se službenim putem pribaviti od Kliničke bolnice Dubrava potrebna dokumentacija, a od Prekršajnog suda u Zagrebu prekršajni spis,
-tužitelj je podneskom od 23. listopada 2000. postupio po raspravnom rješenju od 9. listopada 2000.,
-dopisom od 25. listopada 2000. Prekršajni sud u Zagrebu dostavio je spis na uvid dok je dopisom od 16. studenog 2000. Klinička bolnica Dubrava obavijestila sud da se tužitelj nije liječio u predmetnoj medicinskoj ustanovi nakon kritične zgode,
-dopisom od 16. siječnja 2001. ponovno je pozvana Klinička bolnica Dubrava dostaviti potrebnu dokumentaciju koja je dopisom od 15. veljače 2001. obavijestila sud da se tužitelj nije liječio u navedenoj medicinskoj ustanovi,
-tužitelj se podneskom od 27. ožujka 2001. očitovao na dotadašnji tijek postupka,
-na ročištu 17. rujna 2001. stranke su ostale kod navoda iznijetih tijekom postupka, tuženiku je na njegov prijedlog dodijeljen rok od trideset dana radi očitovanja,
-tužitelj je podneskom od 1. listopada 2001. predložio izvođenje daljnjih dokaza,
-tuženik je podnescima od 23. studenog 2001. i 29. studenog 2001. prigovorio vjerodostojnosti medicinske dokumentacije tužitelja,
-tužitelj se podneskom od 28. prosinca 2001. očitovao na podneske tuženika od 23. studenoga 2001. i 29. studenoga 2001. i predložio zakazivanje ročišta,
-dopisom od 24. siječnja 2003. zatražen je od Kliničke bolnice Dubrava izvadak iz protokola za tužitelja, dok je rješenjem istog datuma tužitelj pozvan u roku od petnaest dana dostaviti ovjerenu presliku doznaka za koljenu artrozu, čemu je udovoljio podneskom od 26. veljače 2003.,
-dopisom od 18. veljače 2003. Klinička bolnica Dubrava izvijestila je sud da tužitelj nije uveden kao pacijent na dan 22. rujna 1997.,
-dopisom od 16. siječnja 2004. zatraženo je od Kliničke bolnice Dubrava dostaviti izvješće o autentičnosti i vjerodostojnosti medicinske dokumentacije za tužitelja, čemu je udovoljeno dopisom od 1. ožujka 2004.,
-tužitelj se podneskom od 8. ožujka 2004. očitovao na dopis Kliničke bolnice Dubrava od 1. ožujka 2004.,
-sud je dopisom od 11. ožujka 2004. zatražio od Kliničke bolnice Dubrava presliku dnevnog izvješća o radu Kliničke bolnice Dubrava za 21. i 22. rujna 1997. te popis svih zaprimljenih pacijenata, čemu je udovoljeno dopisom od 22. ožujka 2004.,
-tužitelj se podneskom od 11. ožujka 2003. očitovao na dotadašnji tijek postupka,
-tuženik je podneskom od 28. rujna 2004. zatražio od suda da naloži tužitelju dostaviti presliku cjelokupnog zdravstvenog kartona, bolničku prijavu i sve učinjene snimke,
-sud je rješenjem od 7. listopada 2004. pozvao tuženika u roku od petnaest dana dostaviti izvid štete i fotografiju vozila tužitelja,
-tužitelj je podneskom od 6. listopada 2004. uredio tužbeni zahtjev,
-na ročištu 18. listopada 2004. saslušan je vještak, tuženik je u spis dostavio traženu dokumentaciju, određeno je da će se provesti dokaz kombiniranim sudsko-medicinsko- prometnim vještačenjem te je naloženo tuženiku uplatiti predujam u roku od petnaest dana,
-sud je rješenjem od 26. listopada 2004. naložio vještacima izraditi nalaz i mišljenje i dostaviti ga sudu u roku od trideset dana,
-vještaci su nalaz i mišljenje dostavili u spis 7. ožujka 2005.,
-tužitelj se podneskom od 22. srpnja 2005. očitovao na nalaz i mišljenje vještaka i predložio dopunski saslušati vještaka,
-sud je rješenjem od 3. svibnja 2006. naložio tužitelju uplatiti predujam za pristup vještaka ročištu,
-na ročištu zakazanom za 9. studenog 2006. utvrđeno je da nije pristupio vještak, stranke su ostale kod navoda iznijetih tijekom postupka, sud je rješenjem odredio da će se spis dostaviti prometnom vještaku radi dopune nalaza i mišljenja, ročište je odgođeno,
-vještak je dostavio dopunu nalaza i mišljenja vještak 12. prosinca 2006., na koje se tužitelj očitovao podneskom od 24. siječnja 2007.,
čnja 2007. naloženo je tuženiku u roku od petnaest dana očitovati
-rješenjem od 31. sije
se na dopunu nalaza i mišljenja vještaka, čemu je udovoljeno podneskom od 24. rujna 2007.,
-na ročištu 10. listopada 2007. stranke su ostale kod navoda iznesenih tijekom postupka, saslušan je vještak,
-tužitelj je podneskom od 16. listopada 2007. uredio tužbeni zahtjev,
-na ročištu 6. prosinca 2007. saslušan je vještak, nakon provedenog dokazivanja čitanjem spisa glavna rasprava je zaključena, ročište za donošenje i objavu presude zakazano je za 18. prosinca 2007. na kojem je donesena i objavljena presuda broj Pn-7275/97 kojom je djelomično prihvaćen, a djelomično odbijen tužbeni zahtjev, presuda je otpremljena strankama 9. siječnja 2008.,
-povodom žalbe tuženika protiv navedene presude (29. siječnja 2008.) spis je dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu koji je u sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2009. presudom broj Gžn-963/08 odbio žalbu tuženika i potvrdio presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-7275/98 od 18. prosinca 2007.,
-drugostupanjska odluka dostavljena je tužitelju putem punomoćnika 15. srpnja 2009., što je vidljivo iz dostavnice priležeće spisu.
Pravno relevantno razdoblje razmatranja u postupku pružanja zaštite za suđenje u razumnom roku smatra se, u pravilu, razdoblje koje protekne od podnošenja tužbe sudu do donošenja odluke u postupku pružanja zaštite za suđenje u razumnom roku, osim kada predmet u odnosu na čiju duljinu trajanja se traži zaštita nije pravomoćno okončan prije dana odlučivanja o zahtjevu predlagatelja.
Međutim, obzirom da je tijekom ovog postupka pravomoćno meritorno odlučeno o pravima predlagatelja, u konkretnom slučaju, pravno relevantno razdoblje teče od podnošenja tužbe sudu (7. listopada 1998.) i traje do dana kada je punomoćnik predlagatelja zaprimio odluku kojom je postupak pravomoćno dovršen (15. srpnja 2009.), što ukupno iznosi 10 (deset) godina, 9 (devet) mjeseci i 8 (osam) dana.
Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da ukupna duljina trajanja konkretnog postupka pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu i Županijskim sudom u Zagrebu u navedenom pravno relevantnom razdoblju razmatranja preko deset godina predstavlja povredu prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava.
U pogledu postupanja nadležnih sudova valja reći da je nadležni općinski sud postupao aktivno i ažurno održavajući ročišta na kojima je proveo medicinsko vještačenje i kombinirano sudsko-medicinsko vještačenje, otklanjao prigovore na nalaze vještaka saslušanjem vještaka i pribavljao isprave te poduzimao druge parnične radnje u postupku koje su rezultirale donošenjem meritorne odluke kojom je pravomoćno odlučeno o zahtjevu predlagatelja nakon devet godina vođenja postupka. Međutim, upravo veći broj provedenih ročišta ukazuje da se sud prilikom postupanja nije pridržavao načela koncentracije glavne rasprave čl. 311. stavak 2. Zakona o parničnom postupku - („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08- dalje: ZPP) i načela ekonomičnosti postupka (članak 10. stavak 1. ZPP), koja, ako ih se sud pridržava, zadovoljavaju kriterije suđenja u razumnom roku. Dugotrajnost postupka, koja je u konkretnom slučaju, prekoračila kriterij suđenja u razumnom roku, posljedica je i neaktivnosti u postupanju županijskog suda koji je o žalbi protiv presude odlučio nakon više od godinu i pol dana od dostavljanja spisa.
U konkretnom slučaju riječ o postupku radi naknade neimovinske i imovinske štete prouzročene u prometu, u kojem je i prema stajalištu Europskog suda za ljudska prava, nadležni sud trebao postupati posebno učinkovito jer je riječ o sporu od posebnog značenja za predlagatelja.
Prema ocjeni ovog suda riječ je o postupku koji je u manjoj mjeri činjenično složen imajući na umu da je radi utvrđenja relevantnih činjenica bilo potrebno provesti opsežno dokazivanje.
Predlagatelj kao tužitelj, svojim procesnim držanjem u parnici doprinio je duljini trajanja postupka jer je predlagao dokaze tijekom cijelog trajanja postupka (suprotno odredbi članka 186. ZPP), umjesto da ih koncentrirao već u tužbi ili na prvom ročištu za glavnu raspravu te iako se radi o dopuštenoj procesnoj dispoziciji, takvo postupanje utjecalo je na duljinu postupka.
Visinu primjerene novčane naknade koja pripada predlagatelju uslijed utvrđene povrede ustavnog prava na suđenje u razumnom roku, imajući pri tom na umu duljinu sudskog postupka (deset godina, devet mjeseci i osam dana), koja je u pretežitom dijelu posljedica neučinkovitog postupanja suda, značenja postupka za predlagatelja, činjenicu da je postupak pravomoćno dovršen čime je u jednom dijelu zaštićeno ustavno pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku, kao i s obzirom na socijalne i općepoznato složene i otežane gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj, ovaj sud je odmjerio u iznosu od 11.200,00 kuna.
Stoga je temeljem odredbe članka 28 stavka 1. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 3. prosinca 2009.
S U D A C
mr. sc. Jadranko Jug, v. r.
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može podnijeti ustavna tužba.