I Kž-1132/2010-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1132/10-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Zlate Lipnjak Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja, Melite Božičević Grbić, Vesne Vrbetić i Ranka Marijana, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. P., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 41. ZID KZ, odlučujući o žalbi optužene podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 5. listopada 2010. god. br. K- 27/2010, u sjednici održanoj 24. veljače 2011. god. ,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba opt. M. P. i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Šibeniku, proglašena je krivom opt. M. P., zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u svezi s čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 87/05, 71/06, 110/07 i 152/08 u nastavku: KZ), pa je temeljem istih zakonskih propisa uz primjenu čl. 57. st. 2. toč. 4. c.) KZ za navedeno kazneno djelo utvrđena joj kazna zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, a kao utvrđena uzima joj se i kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci izrečena pravomoćnom presudom Županijskog suda u Šibeniku od 22. listopada 2008. god. br. K-43/08, pa joj je primjenom čl. 60. st. 2. toč. c. KZ izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od tri godine.

Temeljem čl. 63. KZ opt. M. P. u izrečenu kaznu uračunava se vrijeme provedeno u pritvoru od 10. svibnja 2008. god. do 22. listopada 2008. god. te od 8. lipnja 2010. god., pa dalje.

Temeljem čl. 76. st. 1. i 2., a u svezi čl. 75. st. 3. KZ izriče se sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti, koja mjera može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora.

Temeljem čl. 173. st. 7. KZ od optužene oduzima se opojna droga heroin neto težine od 4,19 grama, 27. tableta heptanona i 18 tableta normabela, te jedna inzulinska šprica

I Kž 1132/10-4

zapremine 1 ml ispunjena do 0,40 ml s otopinom heroina prema potvrdama o oduzetim predmetima.

Temeljem čl. 82. KZ od optužene oduzima se imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u iznosu od 400,00 kuna.

Temeljem čl. 122. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06, u nastavku: ZKP) optužena je dužan naknaditi troškova kaznenog postupka provedenog psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 3.000,00 kuna.

Protiv te presude žali se opt. M. P. osobno i po braniteljici S. M., odvjetnici iz Š., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazneni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, odnosno preinači u odluci o kazni i optuženoj izrekne blaža kaznena sankcija.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske postupajući u smislu čl. 373. st. 1. ZKP, nakon razgledavanja spisa, dostavio je pismeno mišljenje od 11. siječnja 2011. god. br. KŽ-DO- 8/11, u kojem je predložio da se žalba optužene odbije kao neosnovana.

Žalba optužene nije osnovana.

U okviru žalbene osnove zbog bitne povrede kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 2. ZKP, optužena navodi da je sud prvog stupnja propustio izuzeti suca na glavnoj raspravi te u donošenju pobijane presude, koji je prethodno kao član vijeća sudjelovao u odluci o produljenju pritvora.

Po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 2. ZKP, jer po stanovištu ovog suda kao drugostupanjskog suda, činjenica da je sudac, koji je sudjelovao u donošenju prvostupanjske presude, prethodno sudjelovao i u izvanraspravnom vijeću prilikom odlučivanja o produljenju pritvora protiv optužene nije okolnost koja bi u smislu odredbe čl. 36. st. 1. toč. 1. do 5. ZKP dovela do isključenja od obavljanja sudske dužnosti. Isto tako ta činjenica sama za sebe, ne može niti ni razlogom za otklon od obavljanja sudske dužnosti u smislu odredbe čl. 36. st. 2. ZKP, bez postojanja drugih negativnih pokazatelja njihove nepristranosti, koji su ovdje izostali, a oni se ne navode niti žalbom.

Obrazlažući bitnu povredu iz čl. 367. st. 2. ZKP, u žalbi se navodi da sud prvog stupnja zasniva presudu na nezakonitim dokazima, jer nije prihvatio sumnju i prijedlog obrane da se ispitaju kao svjedoci osobe koje su bile nazočne pretrazi stana i drugih prostorija da ista nije provedena zakonito. Po ocjeni ovog suda, u žalbi nisu izneseni razlozi koji bi se odnosili na počinjenu bitnu povredu, već se u stvari radi o prigovoru žalbe zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Pri tome valja istači da po ocjeni ovog suda pravilno je prvostupanjski sud odbio ispitivanje svjedoka pretrage stana jer nije bilo nikakvih objektivnih sumnji u nezakonitost tog dokaza, koji je proveden zakonski uz potreban nalog suda, svjedoci pretrage nisu stavili nikakve primjedbe na provedenu pretragu.

I Kž 1132/10-4

Stoga nije utvrđeno da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. ZKP.

Nadalje žalitelj smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 3. ZKP, jer je odbio više prijedloga obrane za ispitivanjem svjedoka i to majke optužene F. P., D. S., I. K. te V. B., smatrajući da sud prvog stupnja odbijanjem tih prijedloga nije vodio računa o „jednakosti oružja“ kao jednim od zahtjeva koncepta pravičnog suđenja, pa je time povredio pravo na obranu i načelo jednakosti stranaka, osim toga žalitelj smatra da je sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, jer ne prihvaća promijenjeni iskaz svjedoka Z. M. bez opravdanog razloga, što čini pobijanu presudu nerazumljivom i proturječnoj samoj sebi i razlozima koje sadrži.

Protivno žalbenim navodima, valja istači, da odbijanje navedenih dokaznih prijedloga, nipošto ne predstavlja povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 3. ZKP, kako se to navodi u žalbi, već jedino može biti uzrok da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno. Da li će se ili neće izvesti neki dokaz, pitanje je ocjene suda u svakom pojedinom slučaju, te stoga može predstavljati žalbenu osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ali ne povrede zakona, kako se to žalbom sugerira.

Isto tako prvostupanjski sud je u zakonito i ispravno provedenom postupku dao jasne, logične i precizne razloge za sve činjenice koje su odlučne za donošenje ispravne odluke u ovom kaznenom postupku, razumljive, bez proturječja kako u izreci tako i u obrazloženju pobijane presude, pa stoga nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP.

S obzirom na izloženo, nisu počinjene istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11., st. 2. i st. 3. ZKP, niti bilo koja druga postupovna povreda iz čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Nije osnovana ni žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

U okviru ove žalbene osnove optuženica polemizira s odlukom suda prvog stupnja o odbijanju prijedloga za ispitivanjem navedenih svjedoka, čime smatra da je došlo do nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešnih zaključaka suda o provedenim dokazima prvenstveno pogrešnog zaključka da je svjedok Z. M. izmijenio iskaz radi pogodovanja optuženici.

Međutim, takovi žalbeni navodi se ne mogu prihvatiti, jer se neosnovano žalbom pobijaju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda.

Naime, prvostupanjski sud je za svoja činjenična utvrđenja pravilno odlučio da ne prihvati izmjenu iskaza svjedoka Z. M., jer je očigledno da taj svjedok pogoduje izmjenom iskaza optuženici, s obzirom da je njegov iskaz pred istražnim sucem bio vrlo uvjerljiv pri čemu je okolnosno opisivao da je predmetnu prodaju opojne droge od optužene s kojom se od ranije poznaje. Isto tako povezujući i intervenciju djelatnika policije na mjestu događaja i oduzimanje predmetne droge kao i novca, sukladno s iskazima svjedoka A. V. i K. S. o njihovoj intervencije na mjestu događaja primopredaje opojne droge, kao i izgledu pakiranja te opojne droge zapakirane u zeleni PVC, s činjenicom da je pretragom stana gdje živi

I Kž 1132/10-4

optuženica pronađeno 40. „pizeva“ opojne droge zapakiranih u identični zeleni PVC, ispravan je zaključak suda da je optuženica počinila kazneno djelo na način pobliže opisan u izreci pobijane presude.

Prvostupanjski sud je osnovano odbio prijedloge braniteljice za ispitivanjem svjedoka, o čemu je dao obrazloženje, jer u odnosu na utvrđene dokaze nije više bilo potrebe za ispitivanjem drugih svjedoka, a navodi optuženice da joj je droga podmetnuta od policije, jer nije htjela prihvatiti njihove spolne ponude i dilanje za njih, nemaju baš nikakve osnove pa ne dovode u sumnju ovako utvrđeno činjenično stanje.

Iz navedenih razloga po ocjeni Vrhovnog suda Republike hrvatske u pobijanoj presudi činjenično stanje nije pogrešno ni nepotpuno utvrđeno.

Optužena u svojoj žalbi zbog odluke o kaznenoj sankciji drži da je izrečena kazna zatvora prestroga i neprimjerena, pa predlaže da joj se izrekne blaža kazna.

Ispitujući pobijanu presudu u dijelu odluke o kazni, ovaj Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da je sud prvog stupnja u cijelosti pravilno utvrdio sve okolnosti koje utječu na odabir kaznene sankcije, cijeneći kao olakotno da se radi o osobi smanjene ubrojivosti s obzirom na činjenicu jake psihičke i fizičke ovisnosti o opojnoj drogi, dok je kao otegotno cijenio njenu raniju osuđivanost zbog istovrsnih kaznenih djela.

Stoga i ovaj sud prihvaća da je utvrđena kazna zatvora od dvije godine i šest mjeseci koja je određena ispod zakonskog minimumu predviđene kazne primjenom odredaba o ublažavanju kazne, pravilno utvrđena, adekvatnom ocjenom svih utvrđenih okolnosti, pa će se stoga izrečenom kaznom ostvariti zakonom predviđene svrhe kažnjavanja iz čl. 50., te čl. 6. KZ, kao što je prvostupanjski sud pravilno uzeo optuženoj kao utvrđenu i kaznu po pravomoćnoj presudi Županijskog suda u Šibeniku br. K-43/08, te pravilno temeljem čl. 60. KZ optuženoj izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine, u koju kaznu joj je temeljem čl. 63. KZ uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 10. svibnja 2008. god. do 22. listopada 2008. god., te od 8. lipnja 2010. god., pa dalje.

Ispitujući u smislu čl. 382. ZKP opravdanost i zakonitost izrečenih sigurnosnih mjera obaveznog liječenja od ovisnosti iz čl. 76. KZ i oduzimanja predmeta iz čl. 80. KZ, ovaj sud nalazi izrečene mjere opravdanim i zakonitim, kao i odluku o oduzimanju imovinske koriti iz čl. 82. KZ i odluku o naknadi troškova kaznenog postupka iz čl.122. st. 1. ZKP.

Iz navedenih razloga nije prihvaćena žalba optužene zbog odluke o kazni.

Slijedom svega iznesenog, na temelju čl. 387. ZKP, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 24. veljače 2011. god.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Zlata Lipnjak Bosanac, v.r.