Rev-94/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 94/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Crnića, kao predsjednika vijeća, Damira Mratovića, Ljubice Munić, mr. sc. Lucije Čimić i Željka Glušića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. H. iz V., zastupanog po punomoćniku D. R., odvjetnika iz Z., protiv tuženika J. o. d.d. Z., zastupanog po punomoćniku Z. M., odvjetniku iz O. d. G. i P. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. br. Gž 1241/06 od 18. listopada 2006., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici posl. br. P 162/02 od 20. prosinca 2005., u sjednici održanoj dana 16. svibnja 2007.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos 687.646,86 kn i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu 95.170,15 kn sve sa zateznim kamatama. Ostali dio tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa je odbijen. Presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda i odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu daljnjih 85.000,00 kn. U ostalom pobijanom dijelu žalba tuženika je odbijena, kao i u cijelosti žalba tužitelja kao neosnovana. Rješenjem tog suda ukinuta je prvostupanjska presuda za isplatu izgubljene zarade u iznosu 64.885,00 kn te u odluci o parničnom trošku i u tom je dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači.

Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja.

Revizija nije osnovana.

Kako je glavna rasprava pred prvostupanjskim sudom zaključena nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 117/03), revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji u smislu odredbe čl. 392.a) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP).

Revident smatra da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno kod ocjene visine nematerijalne štete s osnove duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti. Poziva se na nalaze specijaliste oftamologa prim. dr. T. B. i kirurga prof. dr. sc. D. M., kao i doc. dr. sc. A. M., iz čijih bi nalaza proizlazilo da trajne posljedice smanjuju životnu aktivnost tužitelja za ukupno 88%.

Međutim, sudovi prvog i drugog stupnja prihvatili su nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Z. sačinjenog po specijalisti kirurgu traumatologu prof. dr. sc. J. H., specijalisti neurologu doc. dr. sc. V. Š. i specijalisti oftamologu dr. R. P., koji nalaz je prihvaćen po odboru za službena mišljenja Sveučilišta u Z. M. fakulteta i iz kojeg nalaza proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju 13. listopada 2000. zadobio politraumu, prijelom zubiju 6, 2, 1 gore desno i jedan gore lijevo djelomično, razderotinu donje usnice, razderotinu desne natkoljenice i lijeve potkoljenice, komplicirani prijelom lijeve natkoljenice trećeg stupnja, prijelom lijeve ulnae, razderotinu lijeve šake, prijelom druge metakarpalne kosti te proksimalne falenge kažiprsta, rupturu deltoidnog ligamenta, te tibiofibularnu sindezmozu s lijeve strane, iščašenje glavice natkoljenične kosti, te rupturu lijeve tibiofibularne sindezmoze, luksacionu frakturu, prijelom nosnih kostiju bez pomaka napuknuće lijeve čašice natkoljenične kosti bez pomaka. Tužitelj je zbog svih tih povreda trpio bolove i strah koji supobliže opisani u razlozima prvostupanjske presude, a utvrđena je i naruženost jakog stupnja.

Sudovi nižeg stupnja su poklonili vjeru specijalistima Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Z., koji su utvrdili da sveukupne trajne posljedice smanjuju opću životnu i radnu sposobnost tužitelja u omjeru 70%.

U razlozima drugostupanjske presude, kojom je preinačena prvostupanjska presuda, sud je ocijenio da su prvostupanjskom presudom dosuđeni iznosi za pojedine vidove nematerijalne štete neprimjereno visoko utvrđeni s obzirom na vrste povreda, trajanje i jačinu tjelesnih boli i straha, te stupanj smanjenja životne aktivnosti, kao i duševnih boli zbog naruženosti, pri čemu je drugostupanjski sud imao na umu i dob tužitelja, 34 godine.

Po ocjeni revizijskog suda pravilno su primijenjeni kriteriji mjerila propisani odredbom čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96) kad je za utvrđene tjelesne boli drugostupanjski sud utvrdio naknadu tužitelju u iznosu 15.000,00 kn, za pretrpljeni strah 18.000,00 kn koliko je i utuženo te za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti 400.000,00 kn, a za naruženost jakog stupnja 37.000,00 kn. Ta novčana naknada je primjereno utvrđenoj vrsti i težini zadobivenih ozljeda, trajanju i jačini boli i straha, te opsegu i pojavnim oblicima kroz koje se kod ovakovih ozljeda očituje smanjenje životnih aktivnosti.

Zbog toga što nisu ostvareni razlozi pogrešne primjene materijalnog prava radi kojih je revizija izjavljena, valjalo je odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 16. svibnja 2007.

Predsjednik vijeća:

Ivica Crnić, v.r.