Revr-669/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 669/06-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića i dr. sc. Ivana Kaladića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz K., koga zastupa V. D., odvjetnik u O., protiv tuženika 1. K. „H.“ d.o.o. iz K., koga zastupa punomoćnik B. Š. i 2. Z. Š. iz K., radi ništavosti ugovora, rješavajući reviziju tužitelja podnesenu protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 25. svibnja 2006. godine, br. Gž 1678/05, kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Korčuli od 29. lipnja 2004. godine, br. P 55/04, u sjednici održanoj dana 18. siječnja 2007. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužiteljeva revizija podnesena protiv presude drugostupanjskog suda od 8. siječnja 2004. godine, br. Gž 406/01 kao nedopuštena.

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je tužiteljeva žalba i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

Protiv pravomoćnog drugostupanjskog rješenja pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tužitelj ne navodeći određeno revizijske razloge, a iz sadržaja revizije proizlazi da je izjavljena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, - s prijedlogom da se nižestupanjska rješenja ukinu.

Tuženik na reviziju nije odgovorio.

Revizija nije osnovana.

Drugostupanjskom presudom od 8. siječnja 2004. godine, br. Gž 406/01 potvrđena je prvostupanjska presuda od 22. studenog 2000. godine, br. P 210/00-7 u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da je ugovor o radu od 18. veljače 2000. godine sklopljen između tužitelja i I-tuženika, a kojim ugovorom je tužitelj postavljen na radno mjesto održavatelja javne odvodnje pravno nevaljan – ništav, te za vraćanje tužitelja na prijašnje radno mjesto voditelja službe za odvod otpadnih voda i za isplatu razlike plaće od koeficijenta 2,60 do 3,19 sa svim dodacima iz ugovora, sa zateznim kamatama na dospjele neisplaćene mjesečne iznose počevši od 1. travnja 1999. godine do isplate.

Kako tužitelj nije u tužbi, niti tijekom glavne rasprave označio vrijednost predmeta spora, prvostupanjski je sud rješenjem od 9. studenog 2005. godine, br. P 55/04-25 utvrdio vrijednost predmeta spora za svaki istaknuti zahtjev u iznosu od 30.000,00 kn.

S obzirom da je tužitelj pobijao revizijom odbijanje tri njegova tužbena zahtjeva proizlazi da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude iznosi 90.000,00 kn.

Predmetni spor ne spada među sporove u kojima je revizija uvijek dopuštena u smislu čl. 382. st. 4. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99) pa se dopuštenost revizije ocjenjuje prema odredbi st. 2. istog članka prema kojoj revizija nije dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 100.000,00 kn.

Kako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi propisani iznos od 100.000,00 kn nižestupanjski sudovi pravilno odbacili tužiteljevu reviziju podnesenu protiv navedene drugostupanjske presude.

S obzirom da nije ostvaren istaknuti revizijski razlog valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. u vezi čl. 400. st. 3. Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03).

U Zagrebu, 18. siječnja 2007. godine

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.