Rev-842/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 842/14-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Pajalića člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja H., pravna osoba za upravljanje vodama, Z., OIB: …, koga zastupa punomoćnica N. Š., odvjetnica u R., protiv ovršenika Đ. T. iz K., OIB: …, radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3930/13 od 27. prosinca 2013., kojim je potvrđeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Krku poslovni broj Ovr-577/12 od 12. srpnja 2013., u sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2016.,

r i j e š i o j e :

Ukida se rješenje Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3930/13 od 27. prosinca 2013. i rješenje Općinskog suda u Krku poslovni broj Ovr-577/12 od 12. srpnja 2013. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Općinski sud u Krku oglasio se nenadležnim i odbacio prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja.

Drugostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci odbijena je žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju je podnio ovrhovoditelj na temelju odredbe čl. 382. st. 2. u vezi čl. 400. Zakona o parničnom postupku. Predložio je reviziju prihvatiti, ukinuti drugostupanjsko rješenje i predmet vratiti istom sudu na ponovni postupak. Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

U ovome predmetu prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave podnesen je 3. prosinca 2012., pa o dopuštenosti podnesene revizije valja odlučiti u smislu odredbe čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12 - dalje: OZ) kojom je propisano da je u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08, 123/08., 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst dalje: ZPP).

Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP-a propisano je da u slučajevima u kojima stranke reviziju ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.“

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP-a).

Zaključak o sudskoj nenadležnosti sudovi temelje na odredbama čl. 5., 16., 17. i 72. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva (objavljenog u Narodnim novinama broj 153/09, dalje: ZFVG/09) kao i odredbama čl. 22. st. 2. toč. 1. i st. 3., te čl. 23. st. 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" 26/03- pročišćeni tekst, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09 i 49/11- dalje: ZKG) u vezi s odredbama Općeg poreznog zakona (objavljenog u Narodnim novinama broj 147/08).

Revizijsko pitanje se u suštini svodi na pravno pitanje: „Je li redovni sud nadležan za donošenje odluke o ovrsi temeljem ovršne isprave koju u okviru svoje nadležnosti donese kao javnopravno tijelo?“.

S obzirom da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanom rješenju o sudskoj nenadležnosti za prisilnu naplatu naknade za uređenje voda u suprotnosti sa shvaćanjem Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci posl. br. U-III/1640/2006 od 13. veljače 2008., kao i zbog različite prakse drugostupanjskih sudova o nadležnosti za određivanje i provedbu ovrhe na temelju izvršnih rješenja H. kojima je obračunata naknada za uređenje voda i naloženo njeno plaćanje, revizijski sud je postavljeno pravno pitanje ocijenio važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Pitanje sporne nadležnosti valja raspraviti u smislu:

I./ Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva (dalje: ZFVG), i to:

- odredbe čl. 5. stavak 1., prema kojoj u vodne naknade spada i naknada za uređenje voda,

- odredbe čl. 16. stavak 1. kojim je propisano: „Naknadu za uređenje voda obračunavaju H. te je i naplaćuju, osim u slučaju iz članka 17. ovoga Zakona.“, i stavka 2. istog članka koja propisuje: „Naknada za uređenje voda obračunava se rješenjem o obračunu naknade za uređenje voda koje donose H. .“,

- odredbe čl. 17. stavak 1. kojim je propisano: „Na nekretnine na koje se obračunava i naplaćuje komunalna naknada prema propisima o komunalnom gospodarstvu, jedinice lokalne samouprave, uz tu naknadu, naplaćuju i naknadu za uređenje voda.“, (stavak 3.) „Jedinica lokalne samouprave dostavlja obveznicima i rješenje o obračunu naknade iz članka 16. stavka 2. ovoga Zakona.“, (stavak 4.) „Jedinica lokalne samouprave naplaćuje naknadu za uređenje voda putem uplatnica za komunalnu naknadu, uz koje zasebno iskazuje iznos, obračunske elemente i način obračuna naknade za uređenje voda.“,

- odredaba čl. 71., prema kojima: (stavak 1.) „Rješenje o izvršenju protiv pravnih osoba, obrtnika i osoba koje obavljaju djelatnosti u vidu slobodnih zanimanja, na novčanim sredstvima na poslovnim računima obveznika, radi naplate vodnih naknada za koje rješenja o obračunu donose H., osim obveznika iz članka 72. stavak 1. ovoga Zakona, donose H. u upravnom postupku.“, (stavak 2.) „Izvršne isprave na temelju kojih se provodi izvršenje iz stavka 1. ovoga članka su rješenja o obračunu vodnih naknada.“,

- odredaba čl. 72., prema kojima: (stavak 1.) „Protiv svih obveznika naknade za uređenje voda, koja se obračunava uz komunalnu naknadu, izvršenje se provodi prema propisima o izvršenju komunalne naknade i na način kako se izvršava komunalna naknada.“, (stavak 1.) „Izvršne isprave na temelju kojih se provodi izvršenje iz stavka 1. ovoga članka su rješenja o obračunu naknade za uređenje voda.“,

- odredaba čl. 73., prema kojima: (stavak 2.) „Ovrhu protiv obveznika vodnih naknada, za koje rješenje o obračunu donose H., osim u slučaju iz članka 71. stavka 1. ovoga Zakona, pokreću H. kao ovrhovoditelj po Ovršnom zakonu.“, (stavak 3.) „H. su ovlaštene pokrenuti ovrhu na temelju ovršne (izvršne) isprave, kao ovrhovoditelj po Ovršnom zakonu, i protiv obveznika iz članka 71. stavka 1. ovoga Zakona, ali na drugim predmetima ovrhe, osim onih iz članka 71. stavka 1. ovoga Zakona.“,

II./ odredbe čl. 1. stavak I. OZ-a, prema kojoj: “Ovim se Zakonom uređuje postupak po kojemu sudovi i javni bilježnici provode prisilno ostvarenje tražbina na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava (ovršni postupak) te postupak po kojemu sudovi i javni bilježnici provode osiguranje tražbina (postupak osiguranja), ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.“,

III./ Uredbe o visini naknade za uređenje voda ("Narodne novine", broj 82/10 - dalje: Uredba), i to:

- odredaba čl. 7., prema kojima: (stavak 1.) „Jedinice lokalne samouprave koje obračunavaju komunalnu naknadu, a čiji broj stanovnika prema važećem Popisu stanovnika ne prelazi 2000 nisu dužne obračunavati i naplaćivati naknadu za uređenje voda uz komunalnu naknadu na način uređen odredbom članka 17. Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva. Za obveznike na području tih jedinica lokalne samouprave obračun i naplatu naknade za uređenje voda obavljaju H..“, (stavak 2.) “Iznimno od stavka 1. ovoga članka, jedinice lokalne samouprave koje obračunavaju komunalnu naknadu, a čiji broj stanovnika prema važećem Popisu stanovnika ne prelazi 2000 mogu zatražiti preuzimanje poslova obračuna i naplate naknade za uređenje voda od H., ako se ocijeni da su sposobne uredno izvršavati te poslove.“,

- odredaba čl. 8., prema kojima: (stavak 1.) „H. ovlaštene su preuzeti obračun i naplatu naknade za uređenje voda i od jedinica lokalne samouprave koje nisu izuzete od obveze obračuna i naplate naknade za uređenje voda prema članku 7. stavku 1. ove Uredbe:

- ako se u postupku iz članka 83. Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva utvrdi da nisu sposobne uredno obavljati poslove obračuna i naplate za uređenje voda ili ne prenose redovno naplaćena sredstva naknade za uređenje voda na propisane uplatne račune H. ili

- ako H. utvrde da su troškovi obračuna i naplate naknade za uređenje voda putem jedinica lokalne samouprave znatno veći od troškova obračuna i naplate od strane H..“.

ZFVG-om je propisan različiti postupak naplate naknade za uređenje voda (prema odredbama čl. 17. toga Zakona) za nekretnine „na koje se obračunava i naplaćuje komunalna naknada prema propisima o komunalnom gospodarstvu jedinice lokalne samouprave“.

Međutim, sukladno citiranim odredbama Uredbe, H., koje u smislu odredaba čl. 16. ZFVG-a donose rješenja o obračunu naknade za uređenje voda - pa tu naknadu osim u prethodno navedenom slučaju iz odredaba čl. 17. toga Zakona i naplaćuju, pod uvjetima određenim tim odredbama ovlaštene su vršiti ili preuzeti „obračun i naplatu“ naknade za uređenje voda (dakle i donositi rješenja o obračunu naknade za uređenje voda) i za nekretnine na koje se obračunava i naplaćuje komunalna naknada prema propisima o komunalnom gospodarstvu: za one o kojima je riječ u odredbama članka 17. ZFVG-a.

S prethodno navedenim u svezi, a kako je istaknutom odredbom čl. 73. stavak 2. ZFVG-a propisano da ovrhu protiv obveznika vodnih naknada (pa time u smislu odredbe čl. 5. ZFVG-a i naknade za uređenje voda), za koje rješenje o obračunu donose H., osim u slučaju (o kojemu u ovome predmetu nije riječ) iz odredbe članka 71. stavka 1. ovoga Zakona (kojom je uređeno pitanje izvršenja „protiv pravnih osoba, obrtnika i osoba koje obavljaju djelatnosti u vidu slobodnih zanimanja, na novčanim sredstvima na poslovnim računima“ tih obveznika), „pokreću H. kao ovrhovoditelj po Ovršnom zakonu“, to je odredbom čl. 73. stavak 2. ZFVG-a ujedno propisana sudska nadležnost za određivanje i provođenje ovrhe protiv obveznika plaćanja naknade za uređenje voda na koje se ta odredba odnosi i za koje (kao u ovome slučaju) rješenje o obračunu donose H..

Konkretno, za određivanje i provedbu ovrhe na temelju izvršnog rješenja H. kojim je obračunata naknada za uređenje voda i naloženo njeno plaćanje nadležan je sud. Izloženo shvaćanje o sudskoj nadležnosti odgovara i smislu Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09), i to:

- odredbi čl. 133. st. 1., prema kojoj: „Rješenje doneseno u upravnom postupku izvršava se nakon što postane izvršno“,

- odredbama čl. 137., prema kojima: (stavak 1.) „Izvršenje novčanih obveza provodi se u skladu s propisima koji se primjenjuju na sudsko izvršenje.“, (stavak 2.) „Izvršenje novčanih obveza provodi se sudskim putem na temelju zahtjeva javnopravnog tijela koje je donijelo rješenje ili stranke kojoj je izvršenje u interesu.“,

Dakle odredbama kojima je propisano da ovrhu novčanih obveza utvrđenih rješenjima donesenim u upravnom postupku provode nadležni sudovi (ako posebnim zakonom nije drugačije određeno) - a koje valja sagledati u smislu odredbe čl. 23. toč. 3. OZ-a prema kojoj ovršna isprava je i „ovršna odluka donesena u upravnom postupku i ovršna nagodba sklopljena u upravnom postupku ako glase na ispunjenje novčane obveze, ako zakonom nije drukčije određeno“.

Sukladno izloženom shvaćanju revizijskog suda, osnovana je tvrdnja revidenta da su nižestupanjski sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 16. ZPP-a kada su ocijenili da rješavanje konkretnog ovršnog predmeta ne ide u sudsku nadležnost i oglasili se nenadležnim te odbacili ovršni prijedlog i ukinuli provedene ovršne radnje.

Zbog navedenog valjalo je na temelju odredaba čl. 394. st. 1. i 4. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a ukinuti prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 17. veljače 2016.

Predsjednik vijeća

Željko Glušić, v.r.