Legislator Case Law & Legislation
Rev-2740/1994-2 AI generated

Rev-2740/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-2740/1994-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D.P. iz P., koga zastupa Đ.L., odvjetnik u P., protiv tuženika Medicinskog centra P. i umješača na strani tuženika M.G. iz M., koga zastupa E.M., odvjetnik u P., radi poništenja rješenja, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli od 14. ožujka 1994. godine, broj Gž-240/94-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli od 14. prosinca 1993. godine, broj P-1223/93-11, u sjednici održanoj dana 7. svibnja 1997. godine,

Legislator headnote

AI generated

Rev-2740/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Sudovi nižega stupnja su, po mišljenju ovoga suda, zauzeli pravilno pravno stajalište primijenivši odredbu čl. 20. Statuta tuženika da je Upravni odbor kao drugostupanjski organ bio nadležan povodom prigovora dr. M.G. protiv odluke v.d. ravnatelja o postavljenju tužitelja na navedeno radno mjesto, donijeti osporenu odluku budući da je spomenutom odredbom propisana njegova nadležnost za odlučivanje o prigovorima protiv odluke donijete u prvom stupnju.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2740/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D.P. iz P., koga zastupa Đ.L., odvjetnik u P., protiv tuženika Medicinskog centra P. i umješača na strani tuženika M.G. iz M., koga zastupa E.M., odvjetnik u P., radi poništenja rješenja, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli od 14. ožujka 1994. godine, broj Gž-240/94-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli od 14. prosinca 1993. godine, broj P-1223/93-11, u sjednici održanoj dana 7. svibnja 1997. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvoga stupnja poništena je odluka Upravnog odbora tuženika u dijelu kojim se predlaže ravnatelju tuženika da imenuje dr. M.G. za rukovoditelja djelatnosti za kirurške bolesti, te odluka ravnatelja o imenovanju imenovanoga na spomenuto radno mjesto, dok je odbijen zahtjev tužitelja za poništenje Upravnog odbora u dijelu kojim je uvažena žalba dr. M.G., te da se naloži tuženiku da tužitelja rasporedi na radno mjesto rukovoditelja djelatnosti za kirurške bolesti.

Tuženik je obvezan tužitelju naknaditi parnični trošak.

Sud drugog stupnja presudom je potvrdio odluku suda prvoga stupnja u dijelu kojim je poništena odluka Upravnog odbora o uvaženju žalbe dr. M.G. i u dijelu kojim se nalaže tuženiku da tužitelja rasporedi na radno mjesto rukovoditelja djelatnosti za kirurške bolesti.

Rješenjem pak suda drugoga stupnja ukinuta je presuda suda prvoga stupnja o poništenju odluke Upravnog odbora kojim se predlaže ravnatelju tuženika da imenuje dr. M.G. za rukovoditelja djelatnosti za kirurške bolesti, te odluka ravnatelja o imenovanju spomenutoga za rukovoditelja spomenutih djelatnosti. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije. Traži trošak postupka revizije.

Tuženik nije odgovorio na reviziju, a ni Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Tužitelj je zahtjevom svoje tužbe, među ostalim, tražio da sud poništi odluku Upravnog odbora tuženika kao drugostupanjskog organa u dijelu kojim je prihvaćena žalba dr. M.G. protiv odluke v.d. ravnatelja tuženika kao prvostupanjskog organa, a kojom je tužitelj postavljen za voditelja kirurškog odjela, te da se obveže tuženik da tužitelja rasporedi na to radno mjesto.

Sudovi nižega stupnja su, po mišljenju ovoga suda, zauzeli pravilno pravno stajalište primijenivši odredbu čl. 20. Statuta tuženika da je Upravni odbor kao drugostupanjski organ bio nadležan povodom prigovora dr. M.G. protiv odluke v.d. ravnatelja o postavljenju tužitelja na navedeno radno mjesto, donijeti osporenu odluku budući da je spomenutom odredbom propisana njegova nadležnost za odlučivanje o prigovorima protiv odluke donijete u prvom stupnju.

Također su ti sudovi pravilno ocijenili da konkretna odluka nema značaj konačne odluke, protiv koje bi bila dopuštena sudska zaštita (čl. 83. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa), jer je njome odlučivanje o imenovanju voditelja kirurškog odjela tuženika vraćeno na prvi stupanj, povodom čega je v.d. ravnatelja i donio novu odluku o postavljenju dr. M.G. na navedeno radno mjesto. Kako je odluku o postavljenju tužitelja na to radno mjesto poništio nadležni organ u okviru svoje nadležnosti, to tužitelj ne može tražiti izvršenje takve, dakle, nepostojeće odluke.

Pravilno je u vezi s tim i daljnje stajalište sudova nižega stupnja da tužitelju ne pripada pravo na zahtjev da on bude raspoređen na određeno radno mjesto, pa da sud nije nadležan o takvom zahtjevu raspravljati.

Tužitelju, naime, pripada pravo pobijati samo zakonitost odluke o izboru kandidata, što je on i učinio zahtjevom o poništenju odluke v.d. ravnatelja o imenovanju spomenutoga dr. M.G. na to radno mjesto, koji zahtjev je sud prvog stupnja ocijenio osnovanim, dok je sud drugog stupnja u toj odluci ukinuo presudu suda prvog stupnja i predmet vratio tom sudu na ponovno suđenje.

Iz tih razloga su sudovi nižega stupnja pravilno primijenili materijalno pravo, pa stoga revizija nije osnovana, te ju je kao takvu trebalo odbiti (čl. 393. Zakona o parničnom postupku).

U Zagrebu, 7. svibnja 1997.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.