Revr-751/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 751/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Nenada Perina, predsjednika vijeća, dr. sc. Ivana Kaladića, Željka Glušića, Aleksandra Peruzovića i Renate Šantek, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. B. iz D. L., koga zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske – Ministarstvo unutarnjih poslova, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž-332/09-2 od 23. ožujka 2009. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu posl. br. P-417/09-4 od 3. veljače 2009., u sjednici održanoj 3. prosinca 2009.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženice se prihvaća, preinačuju se presuda Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž-332/09-2 od 23. ožujka 2009. i presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu posl. br. P-417/09-4 od 3. veljače 2009. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj Ministarstvu unutarnjih poslova Zagreb da tužitelju J. B. iz D. L., …, isplati iznos od 915,00 kn (slovima: devetstopetnaest kuna), sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje, počevši od 11.05.2007.g. do 31.12.2007.g., a od 01.01.2008. pa do isplate po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, kao i da mu naknadi troškove ovog parničnog postupka.“

Tužitelj je dužan tuženici naknaditi parnične troškove u iznosu od 875,00 kn u roku od osam dana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obvezna je tuženica platiti tužitelju 915,00 kn sa zateznim kamatama i naknaditi mu parnične troškove u iznosu 305,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavila tuženica temeljem čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) navodeći dva pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana u odnosu na koje postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, a u odnosu na koja pravna pitanja su nižestupanjski sudovi zauzeli pogrešna pravna stajališta, pa tužena predlaže da ovaj revizijski sud prihvati reviziju i preinači nižestupanjske presude na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

Tužitelj u odgovoru na reviziju je predložio da se revizija kao neosnovana odbije.

Sukladno čl. 392. a. ZPP ovaj revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu koji se pobija revizijom i samo zbog pitanja koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

Prvo materijalnopravno pitanje odnosi se na pravo stranke koja je podnijela zahtjev za mirno rješenje spora (čl. 186. a. ZPP) na naknadu troškova zastupanja po odvjetniku u tom postupku, a u situaciji kada je protivna strana nakon podnošenja prijedloga dobrovoljno ispunila obvezu i nije došlo do pokretanja parničnog postupka.

Drugo pravno pitanje odnosi se na pravo na naknadu troškova zastupanja po odvjetniku povodom prijedloga za mirno rješenje spora (čl. 186. a. ZPP) u slučaju kada je zahtjev dobrovoljno ispunjen, te nije došlo do pokretanja parničnog postupka, ali se ne radi o zahtjevu iz sudske nadležnosti, odnosno u konkretnom slučaju da li potraživanje naplate poreza i obveznih doprinosa iz plaće (razlika između neto i bruto plaće) se može potraživati u parničnom postupku ili se ne radi o sudskoj nadležnosti.

Ovaj sud prije svega smatra da su navedena pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana iz razloga jer ovaj revizijski sud o njima nije zauzeo pravno shvaćanje, a riječ je o pravnim pitanjima u kojima postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.

U odnosu na pravno pitanje uopće mogućnosti potraživanja troškova zastupanja povodom prijedloga za mirno rješenje spora (čl. 186. a. ZPP) u slučaju kada je protivna strana dobrovoljno ispunila zahtjev i nije došlo do pokretanja parničnog postupka, postoji odluka primjerice Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gžr-111/08-2 od 17. prosinca 2008. koja je suprotna stajalištu drugostupanjskog suda u ovoj pravnoj stvari.

Temeljem čl. 151. st. 1. ZPP parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka, dok je odredbom čl. 186. a. st. 1. ZPP propisano obvezno podnošenje zahtjeva za mirno rješenje spora prije podnošenja tužbe protiv Republike Hrvatske. Iz odredbe čl. 186. a. st. 6. ZPP vidljivo je da se radi o procesnoj pretpostavci za podnošenje tužbe jer će sud ukoliko stranka ne postupi na taj način odbaciti tužbu.

Stoga prema pravnom shvaćanju ovoga suda stranci koja je podnijela zahtjev za mirno rješenje spora pripadaju troškovi zastupanja koji su povodom toga nastali, jer se čl. 151. st. 1. ZPP mora tumačiti u tom smislu bez obzira na činjenicu da li je parnični postupak uslijedio pa je stranka uspjela u tom postupku ili je protivna strana dobrovoljno ispunila zahtjev prije pokretanja parničnog postupka. U slučaju dobrovoljnog ispunjenja potraživanja, stranka koja je podnijela zahtjev ima pravo na troškove sastava prijedloga po odvjetniku u skladu s čl. 151. st. 1. ZPP u svezi čl. 154. st. 1. ZPP i Tbr. 28. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 9/94 – dalje: Tarifa).

U odnosu na drugo pravno pitanje koje se odnosi na pravo na naknadu troškova zastupanja prema važećoj odvjetničkoj tarifi za podnošenje zahtjeva za mirno rješenje spora u slučaju kada je druga strana dobrovoljno ispunila zahtjev, ali se ne radi o sudskoj nadležnosti za ostvarivanje takvog zahtjeva, odnosno u konkretnom slučaju da li je potraživanje poreza, prireza i obveznih doprinosa na plaću iz sudske nadležnosti, također postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Tako je suprotno pravno stajalište u odnosu na pobijanu drugostupanjsku presudu zauzeo Županijski sud u Rijeci u odluci broj Gž-567/06 od 05. rujna 2007.

Ovaj revizijski sud smatra da stranka koja je podnijela zahtjev za mirno rješenje spora sukladno čl. 186. a. ZPP ima pravo na naknadu troškova zastupanja po odvjetniku samo u slučaju da se radi o zahtjevu koji se može ostvarivati u sudskom parničnom postupku i gdje je postupanje u smislu odredbe čl. 186. a. ZPP bila procesna pretpostavka za podnošenje tužbe. Naime, već je navedeno da je odredbom čl. 186. st. 6. ZPP takav zahtjev procesna pretpostavka za podnošenje tužbe te u slučaju da se ne radi o zahtjevu koji se može ostvarivati pred sudom, tada podnošenje istog nije bilo potrebno i stranci ne pripada pravo na naknadu troškova zastupanja po odvjetniku.

U konkretnoj pravnoj stvari se radi o potraživanju naknade za sastav prijedloga za mirno rješenje spora po odvjetniku, a u odnosu na zahtjev za mirno rješenje spora od 06. lipnja 2007. radi naplate poreza, prireza i obveznih doprinosa na odgovarajuće račune predviđene u tu namjenu. Također je nesporno da je tužitelj prije toga 13. svibnja 2005. sklopio sudsku nagodbu s tuženom u postupku pod brojem P-309/04 kod Općinskog suda u Novom Marofu, a radi isplate neto razlike plaće za sporno razdoblje.

Prema pravnom stajalištu ovog suda u slučaju kada tužitelj potražuje naknadno razliku između bruto i neto plaće i to na način da u zahtjevu za mirno rješenje spora traži uplatu iznosa poreza, prireza i obveznih doprinosa na račune nadležnih tijela, ne radi se o potraživanju i sporu koji bi u smislu čl. 1. i čl. 16. ZPP bio u sudskoj nadležnosti.

Naime, sukladno čl. 86. Zakona o doprinosima za obvezna osiguranja ("Narodne novine", broj 147/02, 175/03 i 177/04 – dalje: Zakon o doprinosima) naplata u slučaju neplaćanja doprinosa u propisanim rokovima, postupak povrata iznosa doprinosa plaćenih bez pravne osobe, jamstva, nadzor zakonitosti obračunavanja i plaćanja, žalbeni postupak, otpis nenaplaćenih doprinosa i odgoda plaćanja provodi se na način propisan Općim poreznim zakonom ("Narodne novine", broj 127/00, 86/01i 150/02 – dalje: OPZ). Prema čl. 83. st. 1. Zakona o doprinosima rješenje o mjesečnom iznosu osnovice i doprinosa donosi porezna uprava na temelju podataka o stjecanju svojstva osiguranika što ga utvrđuje Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO). OPZ u čl. 1. regulira da se tim zakonom uređuje odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i javnim davanjima, a u čl. 2. st. 1. OPZ određuje se da su javna davanja između ostalih, porezi i doprinosi.

Dakle, porezna uprava je nadležna u upravnom postupku za naplatu doprinosa iz plaće i poreza na dohodak uključujući doprinos za individualnu kapitaliziranu štednju, porez i prirez.

Pogrešno smatraju nižestupanjski sudovi, kao i tužitelj, da je nakon donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu ("Narodne novine", broj 114/03 – dalje: ZIDZR) kada je u čl. 22. izmijenjena odredba čl. 83. st. 5. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01 i 82/01 – dalje: ZR) kojom je određeno da je plaća u smislu ZR plaća u bruto iznosu, potraživanje doprinosa i poreza u sudskoj nadležnosti. Navedenom izmjenom kao i kasnije čl. 129. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 85/05) koji je dopunio ZPP čl. 433. a. propisana je mogućnost da radnik potražuje u sudskom postupku bruto plaću, ali ne i da nakon što je radnik ostvario potraživanje neto plaće (kao što je slučaj u ovom postupku) da traži uplatu poreza i doprinosa od poslodavca na račune nadležnih tijela. Takva potraživanja su po pravnom shvaćanju ovoga suda, a obzirom na odredbe Zakona o doprinosima i OPZ u nadležnosti upravnih tijela i koji su nadležni za njihovo utvrđivanje, naplatu te na taj način i zaštitu prava radnika.

Stoga su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su tužitelji priznali trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora sukladno odredbi čl. 151. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP u svezi Tbr. 28. Tarife, jer zahtjev za mirno rješenje spora u ovoj pravnoj stvari nije bio potreban obzirom da tako postavljeni zahtjev se ne bi niti mogao ostvarivati u parnici.

Stoga je valjalo temeljem čl. 395. st. 1. ZPP prihvatiti reviziju tužene i preinačiti nižestupanjske presude na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP, te je tuženici priznat zatraženi i opravdani trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu 250,00 kn, sastava žalbe protiv prvostupanjske presude u iznosu 250,00 kn, te za sastav revizije u iznosu 375,00 kn što ukupno iznosi 875,00 kn koji iznos je tužitelj dužan tuženici platiti na ime naknade parničnih troškova.

U Zagrebu, 3. prosinca 2009.

Predsjednik vijeća:

Nenad Perin, v.r.