I Kr-145/1997-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 145/1997-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Katice Jelić, Ane Garačić, Neve Šibl i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i više savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. I. Š., zbog kriv. djela izčl. 34. st. 1. KZRH u svezi sa čl. 17. st. 1. OKZRH, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Bjelovaru od 31. srpnja 1997. br. K-28/94 (Kv-247/97), u sjednici održanoj 25. rujna 1997. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev os. I.Š. za izvanredno ublažavanje kazne.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Županijskog suda u Bjelovaru od 13. svibnja 1994. godine br. K-28/94, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 8. listopada 1996. godine br. I Kž-731/94, I.Š. je osuđen zbog kriv. djela pokušaja ubojstva iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi sa čl. 17. st. 1. OKZRH, uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne, na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Osuđenik se nalazi na izdržavanju kazne u KZ T. i ona mu teče od 20. siječnja 1997. godine (l. 109).

Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne podnio je osuđenik i navodi da mu je dana 4. travnja 1994. godine umro otac, a 13. veljače 1997. godine majka, na živce bolesna supruga je sada sama, a i on je znatno narušenog zdravlja, pa mu se, između ostalog, "povratila tuberkuloza", zbog čega je bio liječen u Bolnici za osobe lišene slobode sve do 19. lipnja 1997. godine (l. 111). Zahtjevu je priložio odgovarajuću dokumentaciju (l. 112-124).

Dostavljajući osuđenikov zahtjev, Županijski sud u Bjelovaru je predložio da se on odbije, a negativni su i prijedlozi županijskog državnog odvjetnika (l. 126) i državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

Zahtjev nije osnovan.

Zapravo, osuđeniku je za krivično djelo pokušaja ubojstva po čl. 34. st. 1. KZRH, uz primjenu čl. 38. toč. 1. i 39. st. 1. toč. 1. OKZRH, pravomoćnom presudom izrečena najblaža kazna - kazna zatvora u trajanju od jedne godine - koja se uopće može izreći i to uz maksimalnu primjenu odredaba o ublažavanju kazne (čl. 39. st. 1. toč. 1. OKZRH), tako da se ona više ne može ublažavati, pa ni u povodu ovog izvanrednog pravnog lijeka.

Stoga je, ne upuštajući se u ocjenu značaja okolnosti na kojima se temelji osuđenikov zahtjev, taj zahtjev trebalo odbiti na temelju čl. 401. st. 6. ZKP.

U Zagrebu, 25. rujna 1997. godine,

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.