I Kž-892/1992-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 892/1992-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Novoselec dr. Petra, kao predsjednika vijeća, te Pavišić dr. Berislava i Gudelj Milana, kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin-Almer Rajke, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. I. T. zbog krivičnog djela iz čl. 214. st. 3. preuzetog KZ, odlučujući o žalbi vojnog tužitelja podnesenoj protiv rješenja Vojnog suda u Osijeku od 19. listopada 1992. K-433/92 (Kv-644/92), u sjednici održanoj 1. prosinca 1992.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba vojnog tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem na temelju čl. 1. st. 2. Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za kriv. djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 58/92 od 25. rujna 1992. - u daljnjem tekstu: Zakon o oprostu), obustavljen je krivični postupak protiv opt. I. T. zbog kriv. djela iz čl. 214. st. 3. preuzetog KZ, pobliže činjenično opisanog u optužnici vojnog tužitelja od 26. svibnja 1992. Kt-382/92.

Ujedno je protiv optuženika ukinut pritvor, s time da će se nakon pravomoćnosti rješenja povući naredba za izdavanje tjeralice.

Protiv tog rješenja vojni tužitelj je podnio žalbu, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

Žalba nije osnovana.

Protivno stajalištu žalitelja, inkriminirano postupanje za koje je optužen opt. I. T., tj. neodazivanje pozivu i izbjegavanje vojne službe iz čl. 214. st. 3. preuzetog KZ, i po shvaćanju ovog Vrhovnog suda predstavlja takvo kriv. djelo koje je u izravnoj svezi s oružanim sukobima i ratom protiv Republike Hrvatske u smislu odredbe

I Kž 892/1992-3

čl. 1. st. 1. cit. Zakona o oprostu.

Kako uz navedeno nije riječ o počinitelju kriv. djela za čiji progon je Republika Hrvatska obvezna prema odredbama medjunarodnog prava u smislu čl. 2. cit. Zakona o oprostu, niti se u tom pogledu u žalbi bilo što iznosi, u konkretnom slučaju bile bi ispunjene sve zakonske pretpostavke za primjenu Zakona o oprostu, pa je stoga pobijano rješenje Vojnog suda u Osijeku utemeljeno na zakonu a ne na diskrecionoj ocjeni suda, kako to pogrešno smatra žalitelj.

Zbog navedenih razloga, na temelju čl. 397. st. 3. preuzetog ZKP, trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 1. prosinca 1992.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Tomerlin-Almer Rajka, v. r.

Novoselec dr. Petar, v. r.