UsIzs-49/2020-9 · Upravni sud u Splitu

Poslovni broj: UsIzs-49/20-9

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, uz sudjelovanje zapisničarke Zrinke Pivac, u upravnom sporu tužitelja S. j.d.o.o. za smještaj i boravak osoba sa sjedištem u Z., U. b. M. i J. P. … (ranije B. c. …), OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik I. L., odvjetnik u Z., J.J. S. …, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske (ranije Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Republike Hrvatske), Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi zabrane pružanja socijalnih usluga smještaja starijim i teško bolesnim osobama, nakon javne rasprave zaključene 26. studenog 2020. u prisutnosti M. B., direktorice i osobe ovlaštene za zastupanje tužitelja, te bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 4. prosinca 2020.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Republike Hrvatske, Samostalni sektor za nadzor i predstavke, Služba za inspekcijski nadzor, Klasa: UP/I-550-06/20-07/9, Urbroj: 519-07-2/6-19-2 od 23. siječnja 2020.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

Rješenjem više inspektorice tuženika ranije Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Republike Hrvatske, Samostalni sektor za nadzor i predstavke, Služba za inspekcijski nadzor, Klasa: UP/I-550-06/20-07/9, Urbroj: 519-07-2/6-19-2 od 23. siječnja 2020., po provedenim inspekcijskim nadzorom na radom trgovačkog društva S. j.d.o.o. za smještaj i boravak osoba, sa sjedištem u Z., ovdje tužitelja, navedenom trgovačkom društvu je zabranjeno pružanje socijalnih usluga smještaja starijim i teško bolesnim osobama u objektu na adresi B. c. … (sada U. b. M. i J. P. …) u Z., budući da je provedenim nadzorom utvrđeno kako tužitelj u tom objektu pruža usluge smještaja 14 starijih i teško bolesnih osoba, a da nije pribavio rješenje (licenciju) o ispunjavanju minimalnih uvjeta za pružanje socijalnih usluga, kojeg donosi jedinica područne (regionalne) samouprave.

Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj pobija osporeno rješenje tuženika u bitnom navodeći kako isto nije pravilno, a posebno nije zakonito. Ističe kako tuženik kao odlučnu činjenicu navodi kako je tužitelj prije početka rada bio dužan zatražiti izdavanje rješenja kojim se utvrđuje kako su ispunjeni minimalni uvjeti za pružanje socijalnih usluga, koje izdaje jedinica područne (regionalne) samouprave, međutim, potpuno zanemaruje činjenicu kako je tužitelj pravovremeno podnio zahtjev još 2018. za izdavanje minimalnih uvjeta, te je ujedno, zbog nepostupanja po zahtjevu, pokrenuo i upravni spor, koja tužba je pred ovim sudom zaprimljena pod poslovnim brojem UsI-24/19, pri čemu predlaže izvršiti uvid u navedeni spis.

Stoga je mišljenja kako se odluka tuženika temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, jer navedenu odlučnu činjenicu (postupak izdavanja rješenja od Zadarske županije) nije uopće utvrđivao, odnosno da zbog šutnje uprave prvostupanjskog i drugostupanjskog javnopravnog tijela ili opresivnog birokratskog postupanja, nije doneseno rješenje o ispunjavanju minimalnih uvjeta, a ne zbog nepostupanja tužitelja ili neispunjavanja uvjeta. Ističe kako je onemogućen u ostvarivanju svojih prava i to krivnjom nadležnog tijela, a radi čega ne može trpjeti štetu, jer na njegovoj strani nema protupravnosti.

Nadalje, smatra kako mu je ovakvim postupanjem, onemogućen pristup nadležnom tijelu u ostvarivanju prava, pri čemu je povrijeđeno pravo iz članka 6. Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, te ustavno pravo iz članka 29. Ustava Republike Hrvatske. Nastavno, ističe kako osporeno rješenje nema razloga da bi se moglo ispitati, a sami razlozi su proturječni. Pri tome ističe kako tuženik uopće ne utvrđuje kako je on postupio po zapisniku od 16. siječnja 2020., kojom prilikom je dostavio sve tražene isprave koje su utvrđene kao nedostatak u nadzoru, i to:

Ugovor na neodređeno vrijeme za S. V.od 13. prosinca 2019. i njegov Aneks od 13. siječnja 2020., Ugovor o radu na određeno vrijeme za I. A. od 31. prosinca 2019. i njegov Aneks od 13. siječnja 2020., Uvjerenje o osposobljenosti za S. V. od 15. veljače 2001., Prijava o promijeni tijekom osiguranja HZMO-a za radnicu I. A. od 13. siječnja 2020. i Potvrda o predaji navedenih isprava na protokol tuženike, koje isprave također dostavlja uz tužbu. Zaključno, ističe kako je tuženik na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio Zakon o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17 i 98/19).

Tužbenim zahtjevom predlaže poništiti rješenje tuženika ranije Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Republike Hrvatske, Samostalni sektor za nadzor i predstavke, Služba za inspekcijski nadzor, Klasa: UP/I-550- 06/20-07/9, Urbroj: 519-07-2/6-19-2 od 23. siječnja 2020. Ujedno potražuje trošak prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/14) na ime sastava tužbe u iznosu od 2.500,00 kuna. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnom ističe kako je tužba neosnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja, dok su tužbeni navodi tužitelja neutemeljeni.

Naime, tuženik ističe kako je postupak koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja pravilno proveden, kako je pobijano rješenje doneseno temeljem potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, te je isto na zakonu osnovano, pri čemu je sve razvidno iz Zapisnika o provedenom inspekcijskom nadzoru od 16. siječnja 2020. Predlaže odbiti tužbu tužitelja. Za istaći je kako je stupanjem na snagu Zakona o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave („Narodne novine“, broj 85/20), odnosno 23. srpnja 2020., prestalo s radom Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, a poslove iz njegova djelokruga koji se odnose na područje socijalne politike i obitelji preuzelo je Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, koje tijelo je označeno kao tuženik u uvodu presude.

U sporu je održana rasprava 26. studenog 2020. čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje ZUS) dana mogućnost izjašnjavanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava pozivom na odredbu članka 39. stavak 2. u svezi s odredbom članka 37. stavak 3. ZUS-a održana bez njegove prisutnosti, kojom prilikom je zakonska zastupnica tužitelja u spis predala rješenje Zadarske županije, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb, udruge i mlade, Klasa: UP/I-551- 01/18-1/2, Urbroj: 2198/1-05/1-18-31 od 27. prosinca 2018., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanjem rješenja (licencije) za pružanje socijalnih usluga, starijim i nemoćnim osobama u D. s. s. u Z., na adresi U. b.M. i J. P….. S tim u vezi nastavno je istaknula kako je protiv tog rješenja izjavljena žalba, o kojoj još uvijek nije odlučeno, međutim, kako navedenu činjenicu nisu uzeli u obzir inspektori prilikom obavljanja inspekcijskog nadzora. Ujedno je istaknula kako je ponovno obavljen inspekcijski nadzor, pri čemu je u spis predala zapisnik od 3. studenog 2020., kojom prigodom je također ukazala kako još uvijek nije riješena žalba protiv odbijajućeg rješenja od 27. prosinca 2018.. Zaključno je istaknula kako je postupila po svim naputcima, te je otklonila sve nedostatke koji su bili zatraženi od nje.

Nadalje, sud je za ročište pribavio spis ovog suda (pomoćni omot) pod poslovnim brojem UsI-24/19, pregledom kojeg je utvrđeno kako je nepravomoćnim rješenjem odbačena tužba tužitelja protiv uvodno označenog tuženika.

Tijekom dokaznog postupka, sud je pregledao i čitao dokumentaciju koja prileži sudskom spisu, te je pregledana i čitana cjelokupna dokumentacija priložena u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz dopis tuženika od 26. svibnja 2020.

Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

Iz podataka u spisu tuženika proizlazi kako je dana 16. siječnja 2020. obavljen inspekcijski nadzor nad zakonitošću radu i stručnim radom pružanja socijalnih usluga smještaja starijim i teško bolesnim osobama, koje tužitelj pruža u objektu na adresi U.b.M. i J. P. … u Z. (ranije B. ..), a o čemu u spisu prileži zapisnik Klasa: 550-06/20-06/12, Urbroj: 519-07-2/6-20-2 od 16. siječnja 2020. Iz zapisnika proizlazi kako je inspekcijskim nadzorom utvrđeno kako tužitelj pruža usluge smještaja na navedenoj adresi, a da prethodno nije ishodio rješenje o ispunjavanju minimalnih uvjeta za pružanje usluga smještaja starijim i nemoćnim osobama.

Odredbom članka 185. stavak 1. Zakona o socijalnoj skrbi propisano je kako rješenje o ispunjavanju minimalnih uvjeta za pružanje socijalnih usluga (licenciju), na temelju nalaza povjerenstva iz članka 184. stavka 2. ovoga Zakona donosi Ministarstvo, osim rješenja o utvrđivanju minimalnih uvjeta za pružanje socijalnih usluga starijim i nemoćnim osobama, beskućnicima, usluga pomoći u kući te usluga koje pružaju fizičke osobe kao profesionalnu djelatnost, koje donosi jedinica područne (regionalne) samouprave, odnosno Grad Zagreb. Odredbom članka 231. stavak 1. točka 4. Zakona o socijalnoj skrbi propisano je kako je u obavljanju inspekcijskih poslova inspektor dužan zabraniti pravnoj osobi, odnosno obrtniku pružanje socijalnih usluga, ako ih obavlja bez rješenja o ispunjavanju minimalnih uvjeta za pružanje socijalnih usluga propisanih ovim Zakonom;

Slijedom iznijetog, kako je u upravnom postupku nesporno utvrđeno kako je tužitelj obavljao socijalne usluge smještaja starijim i teško bolesnim osobama u objektu u Z., Ulica b. M. i J. P. … (ranije B. c. …), bez prethodno pribavljenog rješenja o ispunjavanju minimalnih uvjeta za pružanje socijalnih usluga, koja činjenica nije niti sporna među strankama, pravilno je tuženik na utvrđeno činjenično stanje primijenio materijalno pravo, pa se prigovori tužitelja u tom smjeru otklanjaju kao neosnovani.

Pri tome na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari nisu ni navodi tužitelja koji se tiču dugotrajnosti postupka donošenja rješenja o ispunjavanju minimalnih uvjeta, budući da se na temelju naprijed navedene odredbe članka 185. stavka 1. Zakona o socijalnoj skrbi, socijalne usluge ne mogu obavljati bez prethodno pribavljenog rješenja o ispunjavanju minimalnih uvjeta, a kojeg tužitelj u konkretnom slučaju nije ishodio. Stoga, a kako obavljanje djelatnosti socijalne skrbi bez takvog rješenja nameće dužnost inspektoru da naredi zabranu pružanja socijalnih usluga, osporeno rješenje tuženika se ne može ocijeniti nezakonitim. Slijedom sveg navedenog, sud je pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, pa je presuđeno kao pod točkom I. izreke presude.

Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a, kojom je propisano kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Stoga je, a kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odbijen zatraženi trošak tužitelja, pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Splitu, 4. prosinca 2020.

S U T K I N J A

Anđela Becka, v.r.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. (članak 66. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (članak 70. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Zrinka Pivac