Rev-545/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 545/03-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Ramušćaka, kao predsjednika vijeća, te Petra Milasa, Branka Hrvatina, Vlatke Potočnjak- Radej i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja „V. g.“ d.o.o. iz Z., zastupane po punomoćnicima M. V. i G. G., odvjetnicima iz Z., protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo pravosuđa, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi sklapanja ugovora i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 22. listopada 2002. godine, broj Gž 10898/99, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 12. svibnja 1998. godine, broj P 3075/97, u sjednici održanoj 20. travnja 2005. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj da s tužiteljem „V. g.“ d.o.o. sklopi Ugovor o izvođenju radova na sanaciji zgrade Vrhovnog suda Republike Hrvatske, temeljem natječaja za ustupanje radova na sanaciji zgrade Vrhovnog suda Republike Hrvatske, objavljenog u „V. listu“ od 01. 08. 1996. godine.

II. Odbija se tužitelj i sa eventualno kumuliranim zahtjevom koji glasi:

Utvrđuje se da je tuženik bio dužan s tužiteljem sklopiti Ugovor o izvođenju radova na sanaciji zgrade Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Tuženiku se nalaže da na ime naknade štete tužitelju plati 7.190.720,00 kn s zateznim kamatama, koje teku od dana završetka radova pa do isplate, kao i da tužitelju nadoknadi parnični trošak u roku od 15 dana.“

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i u cijelosti potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je pravovremeno izjavio dopuštenu reviziju pozivom na revizijske razloge: bitnu povredu odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predložio je da preinakom nižestupanjskih presuda eventualno kumulirani tužbeni zahtjev bude prihvaćen, podredno da nižestupanjska presuda bude ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se obveže tuženu da s tužiteljem, sukladno objavljenom natječaju, sklopi ugovor o izvedbi građevinskih radova na sanaciji zgrade Vrhovnog suda Republike Hrvatske u Zagrebu pod uvjetima najpovoljnije ponude, odnosno eventualno postavljeni tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje da je tuženik bio dužan s tužiteljem sklopiti Ugovor o izvedbi radova na sanaciji zgrade Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a tuženik da se obveže, da se tužitelju, iz osnova naknade štete isplati određenu novčanu svotu.

Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 386. ZPP.

Na ostale bitne povrede u reviziji se određeno ne upire.

Prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova i podacima u spisu proizlazi:

- da je Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske objavilo Javno nadmetanje za ustupanje radova na sanaciji zgrade Vrhovnog suda Republike Hrvatske u kojem su, među ostalim, navedeni i kriteriji za ocjenu ponuda i izbor najpovoljnijeg izvođača (opća podobnost izvođača za izvođenje ove vrste radova-reference; ponuđena cijena i rokovi; financijska a i jamstveni rok),

stabilnost ponuđač

- da se na natječaj javilo više ponuđača, među ostalim i tužitelj, koji ima svega 11 zaposlenika,

- da je nadležno tijelo kao izvođača radova izabralo tvrtku „M.“ d.o.o. iz Z.,

- da je Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske dopisom od 4. prosinca 1996. godine obavijestilo tužitelja da nije prihvaćena njegova ponuda,

- da je tužitelj, vlasnik kojeg je ing. I. P. 80% invalid Domovinskog rata, dopisom od 11. prosinca 1996. godine, u smislu odredbi Uredbe o postupku nabave roba i usluga ("Narodne novine", broj 25/96) obavijestio Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske o prihvaćanju najpovoljnije ponude na izvedbi radova na sanaciji zgrade Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a izvedba radova da je ustupljena ponuđaču „M.“ za iznos od 28.275.297,70 kn,

- da je Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske odgovorilo na dopis tužitelja od 11. prosinca 1996. godine da njegova ponuda nije prihvaćena iz razloga što ne ispunjava uvjete iz natječaja za izvedbu radova na sanaciji navedene zgrade „u pogledu strukture i broja zaposlenih djelatnika i financijske stabilnosti poduzeća“,

- da je tužitelj sukladno odredbama Uredbe o postupku nabave roba i usluga i ustupanju radova ("Narodne novine", broj 25/96, 26/96 i 32/96) Ministarstvu financija Republike Hrvatske podnio prigovor u odnosu na odabranu ponudu, koji prigovor je Ministarstvo financija rješenjem od 2. travnja 1997. godine odbilo kao neosnovan. Nižestupanjski sudovi su, cijeneći izložena utvrđenja, odbili tužbeni zahtjev, u bitnom, iz razloga što tužitelj obzirom na strukturu i broj zaposlenih, ne ispunjava uvjete iz natječaja za izvođenje radova na sanaciji zgrade Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Nije u pravu revident kada, pozivom na odredbu čl. 36. st. 1. Zakona o pravima hrvatskih branitelja ("Narodne novine", broj 108/96) ističe da je tužena u ovom slučaju za izvedbu građevinskih radova na sanaciji zgrade Vrhovnog suda Republike Hrvatske trebala sklopiti ugovor sa tužiteljem u skladu sa najpovoljnijom ponudom.

Prema odredbi st. 1. čl. 36. Zakona o pravima hrvatskih branitelja, tijela državne uprave i ostala tijela državne vlasti i njihove službe, obvezni su sa HRVI Domovinskog rata koji sudjeluju u javnom natječaju sklopiti ugovor o obavljanju radova ili usluga po uvjetima iz najpovoljnije ponude sukladno propisima kojima se uređuje postupak nabava robe i usluga i ustupanje radova.

Uvjeti najpovoljnije ponude nisu samo ponuđena cijena za izvođenje radova, broj i struktura zaposlenih, te financijsko stanje u kojem se ponuđač nalazi, a tuženik je, prema podacima u spisu, kod odabira najpovoljnijeg ponuđača cijenio pribavljene podatke o broju i strukturu zaposlenih, kao i financijsko stanje ponuđača, te obavijestio tužitelja da njegovu ponudu nije prihvatio baš iz razloga nedostatka broja zaposlenih, te financijskog stanja tužitelja.

Tužitelj u postupku nije dokazao da je struktura i broj zaposlenika kod njega, kao i njegovo financijskog stanje takovi koje bi moglo opravdati da se obveze tuženika da s tužiteljem sklopi Ugovor o izvedbi radova prema cijeni koju je ponudila tvrtka „M.“.

Iz izloženog slijedi da se nije ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, na kojeg upire revizija.

Presuđeno je zato kao u izreci (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 20. travnja 2005. godine

Predsjednik vijeća:

Marijan Ramušćak, v.r.