Kž-158/2015-3 · Županijski sud u Bjelovaru

Kž-158/2015-3

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od suca Darka Domšić kao predsjednika vijeća, te suca Mladena Piškorec i sutkinje Dajane Barberić-Valentić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jadranke Mesarov, u kaznenom predmetu protiv opt. T. Đ., zbog kaznenih djela iz čl. 228. st. 2. i dr. Kaznenoga zakona, odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru broj K- 486/2013-18 od 26. siječnja 2015. godine, u sjednici vijeća održanoj dan 18. lipnja 2015. godine,

p r e s u d i o j e

I Prihvaća se žalba opt. T. Đ., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni tako da se optuženiku na temelju čl. 56. st. 1., 2. i 3. Kaznenog zakona izriče uvjetna osuda kojom se određuje da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo. II Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana i prvostupanjska presuda u nepreinačenom dijelu potvrđuje.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. T. Đ. proglašen je krivim zbog kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona (KZ/11), činjenično opisanog pod točkom 1. izreke, i kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz čl. 331. st. 1. KZ/11, činjenično opisanog pod točkom 2. izreke, za svako je utvrđena kazna zatvora u trajanju od po tri mjeseca, te je na temelju čl. 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci. Na temelju čl. 55. st. 1. i 2. KZ/11 kazna zatvora zamijenjena je radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada. Utvrđeno je da novčani iznos od 402,50 kn predstavlja imovinsku korist koju je optuženik ostvario kaznenim djelom iz čl. 228. st. 2. KZ/11, te je optuženiku naloženo da taj iznos isplati u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (ZKP/08) optuženik je dužan platiti troškove kaznenog postupka u iznosu od 150,00 kn i paušalnu svotu u iznosu od 300,00 kn. Na temelju čl. 331. st. 6. KZ/11 od optuženika su oduzeti predmeti koji su predmet kaznenog djela pod točkom 2. izreke.

Protiv presude podnijele su žalbu obje stranke.

Državni odvjetnik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Optuženik podnosi žalbu po branitelju A. F., odvjetniku iz P., zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se presuda u tom dijelu preinači i optuženiku izrečena kazna zatvora uvjetuje sa dužim rokom kušnje.

Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik po branitelju s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.

Spis je sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08 dostavljen na razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru koje ga je vratilo dopisom broj KŽ-DO-87/15 od 19. svibnja 2015. godine.

Žalba državnog odvjetnika nije osnovana, dok je žalba optuženika osnovana.

Ne mogu se prihvatiti navodi žalbe državnog odvjetnika da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, "jer se u presudi ne navode razlozi o odlučnim činjenicama koje su utjecale na odluku o kaznenoj sankciji".

Da bi se radilo o takvom vidu bitne procesne povrede iz toč. 11. st. 1. čl. 468. ZKP/08 i takvog značaja da dovede do ukidanja presude potrebno je da potpuno nedostaju razlozi za odmjeravanje kazne u smislu odredbe čl. 47. KZ/11 ili da su ti razlozi u tolikoj mjeri uopćeni da se to može poistovjetiti sa nedostatkom razloga u smislu označene zakonske odredbe.

Obrazlažući odluku o kazni sud navodi da je "na strani okrivljenika kao olakotno cijenio da je lošeg imovnog stanja, te da je djelomično priznao počinjenje djela, dok mu je od otegotnih cijenio višestruku osuđivanost zbog različitih kaznenih djela", a potom ocjenjujući te okolnosti, uz optuženikovu dob i njegove osobne prilike, utvrdio je za svako djelo kazne zatvora u doljnjoj granici predviđenoj zakonom (tri mjeseca), "primjereno stupnju njegove kaznene odgovornosti i jakosti povrede zaštićenog dobra, te isto tako u odnosu na jedinstvenu kaznu" i osudio optuženika na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci.

Takvo obrazloženje udovoljava zahtjevima iz čl. 47. KZ/11, jer je dovoljno konkretizirano i jasno izražava ocjenu suda o okolnostima koje su utjecale na odmjeravanje kazne.

Stoga nije osnovana žalba državnog odvjetnika da je odlukom o kazni počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka.

Državni odvjetnik također neosnovano smatra da je optuženik osuđen na preblagu kaznu zato što je sud precijenio značaj olakotnih okolnosti, ističući da je "okrivljenik osoba sklona činjenju kaznenih djela bilo koje vrste, ali i povratnik u činjenju istih kaznenih djela, jer je ranije osuđen za kazneno djelo nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih tvari...".

Optuženik je ranije, u razdoblju od 2003. do 2009. godine, doista pet puta osuđivan za različita kaznena djela, među ostalim i kazneno djelo nedozvoljenog držanja oružja i eksplozivnih tvari iz čl. 335. st. 1. KZ/97, koja presuda je pravomoćna 7. travnja 2003. godine. Radi se dakle o istovrsnom povratniku, ali po osudi od koje je proteklo više od 12 godina, dok je od posljednje osude, za kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 209. st. 2. KZ/97, proteklo više od pet godina.

Podaci o osuđivanosti optuženika pokazuju da je bio sklon činjenju kaznenih djela u jednom periodu svog života, da bi zatim 2013. godine počinio kaznena djela za koja je u ovom predmetu proglašen krivim. Stoga ranija osuđivanost, iako otegotna okolnost, po mišljenju drugostupanjskog suda nema presudni značaj pri izboru vrste i mjere kazne, dok su sve druge okolnosti pravilno ocjenjene i optuženiku odmjerene primjerene pojedinačne i jedinstvena kazna zatvora.

Optuženik pak osnovano ukazuje na osobne prilike kao razlog da mu se "izrečena kazna uvjetuje sa dužim rokom kušnje".

Dokazujući da ima sina mldb. R. Đ., sada starog 13 godina, za kojeg plaća uzdržavanje u mjesečnom iznosu od 1.100,00 kn, koju alimentaciju redovno plaća unazad tri godine od vremena kada se zaposlio u tvrtki C. emajl u P., uz okolnost da živi u zajedničkom domaćinstvu s bakom, starom 84 godine, kojoj materijalno i osobno pomaže, te da je odgovoru na žalbu priložio dokaz da je u korist državnog proračuna Republike Hrvatske uplatio iznos oduzete imovinske koristi od 402,50 kn, optuženiku je, i po ocjeni drugostupanjskog suda, opravdano izreći uvjetnu osudu.

Prihvaćena je zato njegova žalba i na temelju čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se jedinstvena kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku provjeravanja od pet godina ne počini novo kazneno djelo, jer je ocijenjeno da je toliko vrijeme provjeravanja potrebno da se optuženik odvrati od ponovnog činjenja kaznenih djela.

Iz tih razloga presuđeno je kao u izreci (čl. 482 i čl. 486. st. 1. ZKP/08).

U Bjelovaru 18. lipnja 2015. godine

ZAPISNIČARKA

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Jadranka Mesarov, v.r.

Darko Domšić, v.r.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik:

Božidar Štefanac

OPĆINSKOM SUDU

U BJELOVARU

Vraća se spis sa 6 primjeraka

odluke suda drugog stupnja.-