Revr-1845/2015-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1845/15-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. K. iz B., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik D. R., dipl. iur, zaposlenik Nezavisnih hrvatskih sindikata iz Z., protiv tuženika H. T. d.o.o. iz Z., kojeg zastupa punomoćnica J. D. M., odvjetnica u Z., radi utvrđenja i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1246/15-2 od 16. lipnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 13400/13-30 od 8. travnja 2015., u sjednici održanoj 6. srpnja 2016.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza tuženika od 6. veljače 2012. kojim je otkazao Ugovor o radu tužiteljici zbog poslovno uvjetovanih razloga, te vraćanja tužiteljice na radno mjesto financije i računovodstvo, odnosno na drugo radno mjesto koje prema opisu poslova najviše odgovara radnom mjestu financija i računovodstva. Ujedno je tužiteljici naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju zbog svih revizijskih razloga, dakle zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev, podredno da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tuženik predlaže istu odbiti kao neosnovanu, uz nalaganje tužiteljici da mu naknadi trošak odgovora na žalbu.

Revizija nije osnovana.

Postupajući sukladno odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88705, 94/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP), koji se u ovom predmetu primjenjuje u smislu odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 25/13) u svezi s čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11), ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno revizijskim navodima u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju se opisno ukazuje u reviziji, jer ni prvostupanjska a niti drugostupanjska presuda nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati. Obje presude sadrže jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, usuglašene sa prikupljenom procesnom građom, te nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati. Ovdje je za ukazati da tužiteljica ispušta iz vida da se drugostupanjski sud prihvaćajući činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom i odbijajući njezinu žalbu pozvao na razloge iznesene u obrazloženju prvostupanjske presude i to na temelju ovlaštenja iz odredbe čl. 375. st. 5. ZPP-a, čime je, dakle, cijenio i analizirao žalbene navode tužiteljice ocijenivši ih neosnovanim.

Revizijskim navodima kojima se prigovara pravilnosti ocjene izvedenih dokaza faktično se prigovara utvrđenom činjeničnom stanju u postupku pred nižestupanjskim sudovima, što u revizijskom stupnju postupka nije dopušteno (čl. 385. st. 1. ZPP-a), zbog čega ti navodi nisu uzeti u razmatranje.

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U ovom predmetu je riječ o poslovno uvjetovanom otkazu po odredbi čl. 107. st. 1. toč. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09 i 61/11 - dalje: ZR). Prema toj odredbi poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ugovoreni otkazni rok ako prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

U prvostupanjskom postupku je utvrđeno, a koja utvrđenje ja prihvatio i drugostupanjski sud:

- da je pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4299/08-20 od 6. prosinca 2010. (koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-740/11 od 31. svibnja 2011.) utvrđen ništavnim Sporazumni raskid ugovora o radu od 18. srpnja 2008. zaključen između stranaka, slijedom čega tužiteljici nije prestao radni odnos sa 30. kolovozom 2008., te je tuženiku naloženo vratiti tužiteljicu na rad i radno mjesto "financije i računovodstvo";

- da je Odlukom od 6. veljače 2012. tužiteljici dan poslovno uvjetovani otkaz, time da se u obrazloženju Odluke navodi da se tužiteljica po pozivu tuženika vratila na rad 6. veljače 2012.; da je uvidom u važeći Pravilnik o organizacijskom ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta od 15. listopada 2011., te izmjene istog od 24. studenoga 2011. utvrđeno da ne postoje poslovi/ radno mjesto "financije i računovodstvo"; da su svi postojeći poslovi/radna mjesta popunjeni;

- da u vrijeme davanja otkaza tužiteljici kod tuženika doista nije postojalo radno mjesto pod nazivom "financije i računovodstvo" (ukinuto je spomenutim Pravilnikom ), no da su se unatoč u vrijeme otkaza tužiteljici kod tuženika obavljali poslovi financija i računovodstva; međutim, da slobodnog radnog mjesta ovog profila nije bilo (radnice S. S. i M. J. bile dovoljne za obavljanje ovih poslova kod tuženika);

- da nije postojalo niti neko drugo odgovarajuće radno mjesto koje bi se moglo ponuditi tužiteljici.

Na temelju tih činjeničnih utvrđenja, prema nalaženju ovog suda, pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da je predmetni otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužiteljici u smislu odredbe čl. 107. st. 1. toč. 1. ZR-a - dopušten i zakonit.

Naime, unatoč činjenici da je tuženik bio dužan postupiti po pravomoćnoj sudskoj odluci i vratiti tužiteljicu na radno mjesto financije i računovodstvo, a polazeći od prednjih utvrđenja (da ne postoje poslovi/radno mjesto pod nazivom "financije i računovodstvo, da nema slobodnog radnog mjesta istog profila, tj. postojeća radna mjesta su popunjena, te ne postoji ni neko drugo odgovarajuće radno mjesto koje bi se moglo ponuditi tužiteljici), nižestupanjski sudovi su i po ocjeni ovoga suda pravilno zaključili da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za predmetni otkaz ugovora o radu tužiteljici i stoga odbili tužbeni zahtjev.

Osporavajući pravilnost rečenog zaključka nižestupanjskih sudova, tužiteljica u reviziji ponavlja tvrdnju da ju je tuženik s danom 25. siječnja 2012. vratio na rad i da je do 6. veljače 2012. (kada joj je dan poslovno uvjetovani otkaz) obavljala poslove za tuženika po njegovu nalogu (a ne samoinicijativno kako to utvrđuju sudovi), te navodeći kako poslovi predmetnog radnog mjesta i dalje egzistiraju kod tuženika, smatra odluku o otkazu nedopuštenom. Međutim, takvim prigovorima činjenične naravi (koji u reviziji nisu dopušteni) nije moguće dovesti u sumnju zaključak sudova da su se u konkretnom slučaju ostvarile pretpostavke za davanje poslovno uvjetovanog otkaza tužiteljici i da je stoga predmetni otkaz dopušten.

Prema tome, suprotno navodima tužiteljice, odbijanjem tužbenog zahtjeva pravilno je primijenjeno materijalno pravo (odredba čl. 107. ZR-a) pa utoliko ni taj revizijski razlog nije osnovan.

Zbog navedenog, na temelju čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer ta parnična radnja nije bila potrebna (čl. 154. st. 1.ZPP-a).

Zagreb, 6. srpnja 2016.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.