Psz-102/1991-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Psz 102/1991-4

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, Borisa Guttmanna i Gordane Gasparini kao članova vijeća i stručnog suradnika Branke Papeš kao zapisničara, u postupku o zahtjevu za sudsku zaštitu kažnjenog F.A. iz O., protiv rješenja Republičkog vijeća za prekršaje Republike Hrvatske, Zagreb od 29. travnja 1991. br. S- 1927/91, radi prekršaja iz čl. 224. st. 1. t. 16. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 19. listopada 1992,

p r e s u d i o j e:

Zahtjev se odbija.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem odbijena je žalba kažnjenoga protiv rješenja suca za prekršaje Općine Županja od 11. IV 1991. br. II-467/91, kojim je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 2.600 dinara, a zbog počinjenog prekršaja iz čl. 224. st. 1. t. 16. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama, pobliže opisanog u izreci prvostepenog rješenja.

U zahtjevu za sudsku zaštitu kažnjeni ističe da je odmah nakon dogadjaja zbog kojeg je oglašen krivim nabavio tahograf, te da se ova okolnost trebala uzeti u obzir prilikom izricanja kazne.

Republičko vijeće za prekršaje dostavilo je spise predmeta bez odgovora na zahtjev. Zahtjev nije osnovan.

Kako ni kažnjeni saslušan kod suca za prekršaje, kao ni u toku žalbenog postupka, te ni u svom zahtjevu za sudsku zaštitu, nije porekao da je dana navedenog u izreci prvostepenog rješenja upravljao svojim kamionom sa neispravnim tahografom, zakonito je

Psz 102/91

po mišljenju ovoga suda postupio sudac za prekršaje kada je ovo djelo kažnjenoga pravno okvalificirao kao prekršaj iz čl. 224. st. 1. t. 16. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama, te kažnjenome izrekao kaznu.

Kraj ovako utvrdjenog činjeničnog stanja navodi kažnjenoga da je nakon predmetnog dogadjaja nabavio ispravni tahograf nije od utjecaja na rješenje stvari, niti može kažnjenoga osloboditi od utvrdjene prekršajne odgovornosti, pa se stoga njegovo pozivanje na odredbe čl. 32. i 33. Zakona o prekršajima ukazuje kao neosnovanim.

Pregledom spisa prekršajnog postupka ovaj sud je utvrdio nadalje da u provedenom postupku nije učinjena ni takva povreda pravila postupka koja je utjecala ili mogla utjecati na zakonito donošenje rješenja.

Izrečena kazna odmjerena je u granicama zakona, a Republičko vijeće za prekršaje je, uvažavajući sve odlučne činjenice ocijenilo da nije prestroga, a samo je to vijeće ovlašteno da ocjenjuje primjerenost izrečene kazne.

Trebalo je stoga temeljem čl. 136. i 137. Zakona o prekršajima u vezi s čl. 42. st .2. Zakona o upravnim sporovima koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 19.listopada 1992.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Branka Papeš v.r.

Jakob Miletić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena.

Presuda se dostavlja:

1. F.A., O.,

2. Republičko vijeće za prekršaje Republike Hrvatske, Zagreb, sa spisom