Rev-2408/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2408/13-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice D. M. iz Z., i II-tužiteljice I. J. iz B. n. M., zastupane po punomoćnici S. M., odvjetnici iz Odvjetničkog društva K. & p. iz Z., protiv tuženice K. B. iz B. n. M., zastupane po punomoćnici B. K. Z., odvjetnici iz Z., radi utvrđenja ništavosti ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o reviziji tužiteljica protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1789/11-2 od 21. lipnja 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru poslovni broj P-416/10 od 21. ožujka 2011., u sjednici održanoj 24. travnja 2018.,

r i j e š i o j e:

Ukida se presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1789/11-2 od 21. lipnja 2013. i presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru poslovni broj P- 416/10 od 21. ožujka 2011. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je ništav ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između M. P. ud. M. kao primateljice uzdržavanja i K. B. kao davateljice uzdržavanja, od dana 3. kolovoza 2000. u B. n/M i ovjeren od strane tadašnjeg Općinskog suda u Biogradu n/M pod posl.br. R2-44/00, Ovr-14/00. Točkom II. izreke naloženo je tužiteljicama naknaditi tuženici troškove postupka u iznosu 18.450 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljica kao neosnovana i potvrđena presuda prvostupanjskog suda.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljice su podnijele reviziju iz članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13 i 28/13, u daljnjem tekstu: ZPP). Reviziju podnose zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući preinačenje pobijane presude prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti ili podredno ukidanje iste i vraćanje predmeta na ponovno suđenje. U odgovoru na reviziju tuženica osporava sve revizijske navode predlažući odbijanje revizije kao neosnovane uz dosudu troškova za odgovor na reviziju.

Revizija je osnovana.

Predmet spora je zahtjev na utvrđenje ništavosti ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog između sad pok. M. P. ud. M., kao primateljice uzdržavanja i K. B., kao davateljice uzdržavanja.

U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno je da su prije sklapanja spornog ugovora umrli M. P. suprug pok. M. P., a otac stranaka u postupku i I. P. brat stranaka, iza kojih se vodi ostavinski postupak, a ostavina iza njihove smrti još nije pravomoćno riješena, odnosno da su u trenutku sklapanja ugovora majka stranaka i stranke bile u nasljedničkoj zajednici iz članka 148. stavak 1. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 52/71, 47/78, 56/00, 48/03, 163/03 i 35/05, u daljnjem tekstu: ZN). Također je utvrđeno da sad pok. M. P. nekretnine iz predmetnog ugovora pripadaju temeljem oporuke iza smrti supruga pok. M. P., a kuća nasljeđivanjem sina I. P.

Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev na utvrđenje ništavosti ugovora o doživotnom uzdržavanju uz obrazloženje da je sad pok. M. P., sukladno odredbi članka 149. ZN-a, a prije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju iza smrti supruga M. P. i sina I. P., mogla nesmetano raspolagati s dijelovima kojih su oni bili suvlasnici i to u korist sunasljednika, odnosno u korist tuženice kao sunasljednice, s tim da ne postoje, a niti je dokazano postojanje drugih razloga iz članka 103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01), zbog kojih bi odnosni ugovor bio ništav.

Na temelju medicinskog vještačenja koje je provedeno u predmetu istog suda posl. br. P-198/09, a ne u konkretnom predmetu, ali u koji je sud prvog stupnja izvršio uvid i pročitao ga, ocijenjeno je da je majka stranaka u trenutku sklapanja predmetnog ugovora mogla shvatiti značenje istog i da je bila sposobna za rasuđivanje, uz zaključak da sporni ugovor niti iz tog razloga nije pravno nevaljan.

Drugostupanjski sud je u cijelosti prihvatio činjenično utvrđenje i pravne zaključke prvostupanjskog, slijedom čega je odbio žalbu tužiteljica kao neosnovanu.

Člankom 148. stavak 1. ZN-a propisano je da do diobe nasljednici upravljaju i raspolažu nasljedstvom zajednički, dok je člankom 149. stavak 1. ZN-a, propisano da svaki nasljednik može prije diobe prenijeti svoj nasljedni dio, potpuno ili djelomično, samo na sunasljednika.

Slijedom sadržaja navedenih zakonskih odredbi i pravnog shvaćanja nižestupanjskih sudova, nisu osnovani revizijski navodi u kojima se osporava pravna valjanost ugovora o doživotnom uzdržavanju iz razloga koji se odnose na pravilnu primjenu odredbi iz članka 148. i 149. ZN-a, odnosno apsolutne ništavosti ugovora jer su nižestupanjski sudovi za taj dio svoje odluke dali obrazloženje koje, kao pravno utemeljeno, u cijelosti prihvaća i ovaj revizijski sud.

Naime, sporni ugovor o doživotnom uzdržavanju, u dijelu koji se odnosi na raspolaganje sunasljednim dijelom prije diobe, kako to pravilno navodi drugostupanjski sud, ujedno sadrži i ugovor o ustupanju nasljednog dijela prije diobe, koji je sudski ovjeren, dakle, ima potrebnu formu, a okolnost da se taj nasljednopravni ugovor istodobno nalazi u ugovoru o doživotnom uzdržavanju ne čini niti jedan ugovor ništavim. Osim toga, sve da je sad pok. M. P. raspolagala svojim sunasljednim dijelom u korist osobe koja nije nasljednik, niti taj ugovor ne bi bio ništav budući da kao takav, sukladno članku 149. stavak 3. ZN-a, samo obvezuje nasljednika da po izvršenoj diobi preda svoj dio suugovorniku (njime suugovornik ne dobiva do diobe nikakvo drugo pravo).

U reviziji se prigovara da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, uz tvrdnju da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno da je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. točka 6. ZPP-a, koju drugostupanjski sud nije sankcionirao unatoč izričitim žalbenim razlozima.

Naime, revidenti ističu da je glede sposobnosti za rasuđivanje sad pok. M. P., kao drugog razloga za utvrđenje pravne nevaljanosti spornog ugovora, sud prvog stupnja, iako su se oni izričito protivili takvom postupku, koristio nalaz i mišljenje vještaka koji je dat u drugom predmetu pred istim sudom (P-198/09), ali za koji nije postojala suglasnost stranaka da se koristi i u ovoj parnici. Uz rečeno, revidenti tvrde da im je sud prvog stupnja bio dužan omogućiti da iznesu svoje primjedbe i prijedloge u odnosu na to vještačenje, to tim više jer u naznačenom predmetu sudovi nisu ni cijenili nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke, uz obrazloženje da iako je taj dokaz izveden, budući je tamo zahtijevan samo raskid ugovora, nije ni bilo potrebno ispitivati sposobnost sad pok. M. P. za rasuđivanje.

Prema stanju stvari, tužiteljice su se na ročištu glavne rasprave od 8. veljače 2011. (list 57. spisa) izrijekom protivile izvođenju dokaza čitanjem medicinskog vještačenja provedenog u predmetu posl.br. P-198/09, što su ponovile i u svom podnesku od 16. ožujka 2011. (list 79. spisa), te na ročištu od 16. ožujka 2011. (list 81-82. spisa), kada su bezuspješno predložile medicinsko vještačenje i svjedoka na okolnosti sposobnosti sad pok. M. P. u vrijeme sklapanja ugovora.

Osim toga, tužiteljice su i u žalbi protiv prvostupanjske presude (list 90-93. spisa) iznijele istovjetne razloge uz obrazloženje koje je navedeno i u reviziji, tj. da provedeno vještačenje, budući da je predmet spora u parnici posl.br. P-198/09 bio raskid ugovora, nije ni bilo odlučno za odluku o tužbenom zahtjevu pa da se na takvom vještačenju, čemu su se one protivile, nije ni mogla utemeljiti osporena presuda.

Iz presude istog prvostupanjskog suda u predmetu pod posl.br. P-198/09 od 23. srpnja 2009. (list 129-131. u spisu P-198/09), razvidno je da sud u donošenju te presude ni u čemu nije koristio rezultate medicinskog vještačenja. Naprotiv, sud je u tom postupku istaknuo da navode tužitelja iznesene tijekom postupka o nesposobnosti sad pok. M. P. za sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju zapravo nije ni ocjenjivao jer se tužbom zahtijevao raskid ugovora, ali ne i poništenje odnosno utvrđenje ništavim.

Slijedom navedenog, time što su u postupku, unatoč protivljenju jedne od stranaka, u dokazne svrhe uzeti u obzir nalaz i mišljenje vještaka izrađeni u drugom sporu među istim strankama, iako navedeno vještačenje u tom postupku nije ni bilo korišteno, a niti po sudu ocijenjeno kao dokaz važan za odluku o tužbenom zahtjevu, to je takvim (nezakonitim) postupkom suda prvog stupnja stranci zapravo oduzeta mogućnost raspravljanja pred sudom.

To tim više jer sud odlučuje o tužbenom zahtjevu, u pravilu, na temelju usmene, neposredne i javne rasprave i vještačenje se usmeno iznosi na glavnoj raspravi, a sud određuje hoće li vještak iznijeti svoj nalaz i mišljenje samo usmeno na raspravi ili ih podnijeti i u pisanom obliku prije rasprave. Vještak mora obrazložiti svoj nalaz i mišljenje usmeno na glavnoj raspravi, s tim da je svrha takvog iznošenja nalaza i mišljenja vještaka omogućavanje strankama da se postavljanjem pitanja vještaku razjasne eventualne primjedbe na njegov nalaz i mišljenje (članak 4. i 259. do 260. ZPP).

Postupajući na drugačiji način prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer je onemogućio tužitelje u raspravljanju pred sudom, na što su oni bezuspješno (opisno) upirali u svojoj žalbi protiv prvostupanjske presude, stoga je i sud drugog stupnja, koji nije sankcionirao tu postupovnopravnu povredu, sam počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, čime je ostvaren revizijski razlog iz članka 385. stavak 1. točka 2. ZPP-a.

U ponovnom postupku, sukladno uputi iz ovog rješenja (članak 394.a ZPP), prvostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, nakon čega će ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu.

Iz tih je razloga, na temelju odredbe iz članka 394. stavak 1. ZPP-a, valjalo riješiti kao u izreci.

Zagreb, 24. travnja 2018.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.