II Kž-820/2009-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 820/09-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Ranka Marijana i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Sande Janković, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. V. I. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. i dr. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi opt. V. I., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 23. studenog 2009., broj K-70/09 (Kv-264/09), o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 23. prosinca 2009.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba opt. V. I. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja temeljem čl. 107. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i 115/06 – u nastavku: ZKP), produljen je pritvor protiv opt. V. I. i opt. I. I. po zakonskoj osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku, a protiv opt. V. I. i po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP, u tijeku postupka nakon podignute optužnice zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. i čl. 234. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04 – u nastavku: KZ).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio osobno opt. V. I., a iz sadržaja žalbe proizlazi da žalitelj predlaže ukidanje pritvora.

Žalba nije osnovana.

Suprotno žalbenim navodima, i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao suda drugog stupnja, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da protiv opt. V. I. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere pritvora iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. ZKP.

Opt. V. I. se optuženicima pravomoćnom optužnicom stavlja na teret počinjenje kaznenog djela protiv imovine – iznude iz čl. 234. st. 1. KZ i kaznenih djela zlouporabe

II Kž 820/09-3

opojnih droga iz čl. 173. st. 2., st. 5. i st. 6. KZ, pri čemu mu se inkriminira da je u razdoblju od početka srpnja do 04. kolovoza 2009., u više navrata djeci F. D. i F. V., koristeći njihovo neiskustvo i znatiželju, prodavao u nekoliko navrata opojnu drogu marihuanu, a zatim istu drogu davao i na konzumiranje djeci F. D. i L. K., te je potom od F. D. tražio da mu se sukcesivno donosi novac pri čemu je ultimativno prijetio oštećenicima da će im dići kuću u zrak, ubiti ih i ubiti njihove obitelji radi čega su mu oštećenici u strahu u više navrata donosili novac. Također je opt. V. I. od oštećenog F. D. tražio da mu u svrhu daljnjeg pribavljanja protupravne imovinske koristi dovede djecu L. K. i L. B., nakon čega je uz prijetnju batinama, djetetu L. K. dao na konzumiranje opojnu drogu marihuanu te od njega i L. B. tražio da donesu novac, nakit, bankomat kartice i pinove njihovih roditelja što su oštećenici u strahu i učinili. Upravo navedena kriminalna količina u protupravnoj djelatnosti opt. V. I. u korelaciji s činjenicom izostanka redovnih prihoda obzirom je isti nezaposlen i lošeg imovnog stanja, opravdava bojazan da bi optuženik boravkom na slobodi mogao ponoviti istovrsno ili slično kazneno djelo. Stoga i po ocjeni ovog suda drugog stupnja, daljnja primjena mjere pritvora po osnovi čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP je opravdana i na zakonu utemeljena.

Okolnost da je žalitelj optuženici osnovano sumnjiv da je inkriminirana kaznena djela počinio prema djeci u dobi od 13 do 14 godina, uz prijetnju ubojstvima njih i njihovih obitelji, kao i okolnost da je uz prijetnju batinama prisiljavao maloljetnog L. K. da konzumira marihuanu, činjenica da su djeca iznuđivana sustavno i u duljem vremenskom razdoblju, predstavljaju okolnosti koje u značajnoj mjeri nadilaze uobičajene okolnosti pod kojima se čine ovakova kaznena djela, tim više što je optuženik prema djeci postupao bezobzirno i s ozbiljnim prijetnjama po njihov život i život njihovih roditelja. Navedeno, i po ocjeni ovog suda kao suda drugog stupnja, čini teške okolnosti djela zbog kojih je daljnja primjena mjere pritvora iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP u odnosu na opt. V. I. neophodna i na zakonu utemeljena.

Kako žalbenim navodima opt V. I. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, ispitivanjem kojeg, sukladno čl. 398. st. 4. ZKP nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem čl. 398. st. 3. ZKP riješeno kao u izreci.

U Zagrebu, 23. prosinca 2009.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanda Janković, v.r.

Damir Kos, v.r.